Osamnaestog listopada završio je šesnaesti festival Grad žena (Mesto žensk), održan u Ljubljani u organizaciji Društva za promociju žena u kulturi - Grad žena. Ovogodišnji festival bavio se temom prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, odnosno onim procesima tranzicije "između" tih perioda, a na tu ih je temu inspiriralo djelo Između prošlosti i budućnosti poznate političke teoretičarke Hannah Arendt. Riječima predsjednice društva Vesne Leskošek "...ovi su prijelazi mnogostruki, bez jednoznačnog značenja i sadržaja. Međutim ipak imaju nešto zajedničko: povezani su sa rizikom da će se ništa ili će se nešto promijeniti; da nećemo doći nigdje ili ćemo možda doći negdje; da će nam biti gore nego danas, da će se naša drugost produbiti te da će nam biti još teže uspostaviti kontakt sa stvarnim životom i okolišem u kojem živimo i od kojeg smo - do određene mjere - uvijek ovisni." Indirektna situacija koja je inspirirala festival jest i sadašnja ekonomska kriza i sa time povezano pitanje promjene, ali i uže, položaja i uloge umjetnica u tim vremenima.
Vremena tranzicije posebice su rizična za žene, budućnost neizvjesnija, dok su lanci prošlosti, kao i normativni naputci o onome što bi smjeli biti i raditi a što ne, puno snažniji. Autorice su tako putem raznih simbolika (na primjer kose, tekstila itd. ) tematizirale položaj žena u tranziciji prema budućnosti, ukazujući putem njih na još uvijek aktualne aveti - lance prošlosti. Ženska kosa tako u mnogim kulturama ima izrazito simboličko značenje - od njezinog pokrivanja (prisutnog u mnogim religijskim tradicijama islama, judaizma i kršćanstva), dužine, rituala šišanja pa sve do suvremenog znaka (hairstylea) određenog životnog stila. Dužina kose je na primjer u starim slavenskim kulturama često predstavljala povezanost i fiksiranost za "dom" (privatnost), a njezino bi šišanje često značilo ponižavanje i marker za javno sramoćenje neposlušnih žena. Čin šišanja je tako u tim kulturama bio čin oslobođenja i potvrđivanja dominantne pozicije (kada se radilo o šišanju muškaraca), ali je istovremeno značio i simbol sramote kod žene. Međutim šišanje je jednako kao i nošenje odjeće "muškog spola" (na primjer sakoa), posebice kod mnogih žena koji su se na ovaj ili onaj način opirale normama, značilo i čin otpora putem kojeg su se žene svjesno suprotstavljale dominantnim kulturnim normama. Tako su i tokom ovog festivala mnoge umjetnice upućivale na bogatstvo i ambivalenciju ovog značenja; pokrivajući i otkrivajući svoju kosu, šišajući je ili je lijepeći na razne dijelove svojeg tijela istovremeno "pričajući priču o privezivanju određenom načinu života i mišljenja", navela je Vesna Leskošek. Na samom festivalu, kroz razne umjetničke forme (performansa, filma, plesa itd.), tematizirale su se i ostale teme povezane sa sličnim simbolikama i širim pitanjem (ženske) seksualnosti, roda i položaja u društvu u vremenima promijene.
Tako je na festivalu održan i ciklus kratkometražnih filmova kojima je poznata slovenska umjetnica i teoretičarka Marina Gržinić dala zajednički naslov Rasizam, Europa, Kapital, Queer. Kako i samo ime sugerira ovaj panel nastojao je govoriti o tankoj liniji koja determinira "dobivanje" prava ili njihovo ukidanje, brisanje. Radi se o liniji koja je meka i legalna, koja je ubojita u svojoj ranjivosti sa jedne , ali i pravno hegemonijska sa druge strane. U tom su se smislu autorice, nastojale pitati tko je danas primoran biti imigrant, pervert, a tko vladar ili građanin? I zaista, u suvremenom kontekstu EU u kojem "queer prava" sve više postaju olako hegemonijsko oružje za ukidanje prava imigrantima (koji su često viđeni kao nazadni i kao oni koji se ne mogu olako prilagoditi Europi "ljudskih (jednako queer) prava") ovakvo se pitanje zaista čini na mjestu.
Na samom panelu prikazani su sljedeći filmovi:
Sans Papiers / Bez papira (2004) autorice Sanje Ostojić i autora Davida Rycha koji prikazuje "ilegalce" iz jednog od najvećih njemačkih deportacijskih zatvora u Njemačkoj, Berlin-Köpenick. Iz filma tako doznajemo kako godišnje u Njemačkoj oko 5 posto imigranata dobije azil, odnosno political refuge staus (jedini mogući azil koji postoji u Njemačkoj) dok se oko 3000 imigranata svake godine deportira. Međutim, kako mnogi do njih ne mogu biti izbačeni iz Njemačke radi situacije u svojoj matičnoj zemlji (često pogođene ratovima ili nekim drugim konfliktom) njima se dodjeljuje status non-confirmed identity te se drže zatvoreni do osamnaest mjeseci prije deportacije, a svaki im se dan naplaćuje 65 eura.
Čista sloboda / Naked Freedom (2010) je film autorica Marine Gržinić i Aine Šmid koji nastoji promisliti lokalnu zajednicu u kontekstu promišljanja financijskog kapitalizma i financijalizacije koja prožima umjetničke, društvene i kritičke diskurse. Film je nastao kao kolektivan produkt između autorica, sedmero aktivista iz Ljubljane i performera Siniše Ilića iz Beograda. Dok sa jedne strane autorice snimanju aktiviste koji diskutiraju o kapitalizmu, kolonijalizmu, edukaciji i moći umjetnosti za mogućnost političkog, sa druge se strane izmjenjuje sekvenca performansa Siniše Ilića koji nastoji subvertirati heteronormativne prakse. Film završava diskusijom o diskursu globalizacije i EU između Marine Gržinić i Kwame Nimako koja je održana u veljači 2010 godine na Radionici o edukaciji, razvoju i slobodi u SAD-u, u organizaciji poznatog semiotičara Waltera D. Mignoloa.
Movement. Privatized / Pokret. Privatiziran (2009) film autorice Anne Hoffner koja se bavi re-izvođenjem performansa Brucea Naumana iz 1968. godine sa naslovom Walking in an exaggerated manner in the parameters of a square. Hodajući po kvadratno označenom trgu autorica je nastojala reartikulirati odnos između tijela i prostora, ali i dočarati "trg" kao "tržište" neoliberalnog globalnog kapitalizma koji guta periferiju, nastojeći dalje uputiti na procese privatizacije i depolitizacije. Autorica završava svoj performance snažnom porukom da je čak i ovoj intimnosti izvođenja publika "konzument, a ja konzumirana".
Espiral: A dance of death / Espiral: Ples smrti (2010) autorice Ise Rosenberger nastao je u sjećanje na njemačkog baletnog koreografa Kurta Joossa koji se svojevremeno koristio srednjevjekovnim motivima kroz koje je reflektirao vrijeme Weimerske Republike i nastanka fašističkih tendencija kao i ekonomske krize tridesetih godina 20. stoljeća. U svojoj re-interpretaciji ovog autora Rosenberger intervenira sa svojim vlastitim iskustvom i perspektivama o aktualnim političkim i ekonomskim prilikama. Konkretno, autorica se dotiče pitanja invazije austrijskih banaka u tranzicijskim procesima u Istočnoj Europi, a koristeći tekstove ekonomske teorije Hannesa Hoffbauera o austrijskom financijskom imperijalizmu.
Cijeli panel filmova završen je diskusijom s gošćama iz Austrije, Rosenbergovom i Hoffner, na kojem su se nanovo artikulirala pitanja o ovim temama kao i različitim načinima umjetničkog izričaja i povezanosti umjetnosti, tehnologije, biopolitike, kapitalizma i ideologije u našem svakidašnjem životu.