Biodizel - novi biznis najrazvijenih Opstanku našeg planeta ništa ne pomaže kupnja džipa koji ide na biodizel, a troši dvadeset litara na sto kilometara. Ali pomaže ako kupimo automobil koji troši malo biogoriva, a još više koristimo li javni prijevoz, bicikle i vlastite noge. Od ukupne potrošnje energije veliki dio odlazi na transport. U pojedinim zemljama, kao što je na primjer Španjolska, čak pedeset posto potrošenih fosilnih goriva odlazi na transport. Posljedice su rast koncentracije stakleničkih plinova u atmosferi i njeno zagrijavanje. U biogorivima, proizvedenim iz poljoprivrednih kultura, drvne mase i korištenog jestivog ulja pokušava se naći rješenje. Našem podneblju najbolje odgovara uzgoj uljane repice za proizvodnju ulja, a SAD-u uzgoj soje. No, sa sadašnjim nivoom potrošnje ne može se fosilna goriva zamijeniti biogorivima, nužna je promjena svijesti i životnih navika. Vrste i staništa svakodnevno nestaju, a stvari bi se mogle dramatično pogoršati, kažu znanstvenici, počnemo li uzgajati sve više kultura za proizvodnju biogoriva. Na žalost, danas, proizvodnja biodizela postaje biznis, prljava industrija jer se ponovno u zemljama trećega svijeta sijeku i spaljuju prašume radi uzgoja palmi za ulje. Osim izumiranja tisuća vrsta, to ima i razoran učinak na klimu. Za razliku od poljoprivrednih površina, šume zbog visoke stope isparavanja pomažu nastanku kiše. Stoga korištenje biogoriva neće imati nikakav utjecaj na smanjenje emisija štetnih plinova. Iza najbogatijih zemalja svijeta je povijest stavljanja kratkoročnih interesa ispred prirode i zemalja u razvoju.
Vrijedna sirovina se izvozi Prema podacima iz HGK, u Hrvatskoj se godišnje proizvede oko 52 tisuće tona jestivog ulja. Prvi hrvatski proizvođač biodizela iz rabljenog jestivog ulja je virovitička tvrtka Vitrex. Mjesečno na području Hrvatske prikupi oko 120 tona rabljenog jestivog ulja iz restorana, a mjesečne potrebe instaliranih kapaciteta za proizvodnju biodizela su šesto tona rabljenog jestivog ulja. U Vitrexu procjenjuju da još toliko prikupe i ostali koji se time bave, ali sve količine izvoze. Stoga bi mjerodavne državne institucije trebale zabraniti izvoz rabljenog jestivog ulja, ali isto tako odgovarajućom uredbom osigurati i plaćanje za povrat ambalaže jestivog ulja. U Vitrexu planiraju i organiziranje prikupljanja korištenog jestivog ulja po kućanstvima. Da bi to bilo stimulativno za kućanstva, planiraju dati novčanu naknadu od pedeset lipa za litru ulja.
Prije dvije godine tvrtka Modibit je u Ozlju podignula prvo postrojenje za proizvodnju biodizela u Hrvatskoj, kapaciteta dvadeset tisuća tona godišnje. No, ono počiva na uvozu sirovine, hladno prešanog ulja od uljane repice, te na izvozu gotovog proizvoda, biodizela, u Italiju. U Hrvatskoj, naime, proizvodnja uljarica i ulja nije dovoljna ni za potrebe prehrane stanovnika i stočarstva. A imamo četiristo tisuća hektara neobrađenog poljoprivrednog zemljišta.
Biodizel se iz Hrvatske izvozi jer se država još ne odriče trošarina na biogoriva kojih u EU nema. U Hrvatskoj se biogoriva, naime, i dalje tretiraju kao naftni derivati koji podliježu Zakonu o posebnom porezu na naftne derivate.
I švedska kraljica ide na biogorivo Iz poljoprivrednih kultura proizvodi se i etanol, kao zamjena za benzin. Etanol je visokooktanski alkohol bez udjela vode koji se proizvodi fermentacijom šećera. Uglavnom se dobiva iz žitarica, kukuruza, pšenice i ječma, iz krumpira, šećerne trske i ostalih biljaka u kojima ima škroba. Iz silaže, sjenaže, stajskog gnoja i šumske biomase proizvodi se bioplin. U proizvodnji i potrošnji bioplina prednjače Švedska, Njemačka i Austrija. Švedska ima dvjesto postrojenja bioplina, kapaciteta 140 milijuna prostornih metara metana. Od ukupne proizvedene količine metana, trinaest milijuna prostornih metara plina potroši se u transportu. Ukupno 35 posto vozila švedske Vlade ide na metan, a na službenom vozilu kraljice piše I ja idem na biogorivo.
Prema procjenama iz Strategije gospodarenja otpadom Republike Hrvatske, godišnje u Hrvatskoj nastane 7,1 milijuna tona otpada iz poljoprivrede i šumarstva. To su ostaci pšenice, kukuruzovine, uljarica, voća, povrća, izmet stoke i stelja, otpad prehrambene industrije, otpalo lišće, otpad od eksploatacije i uređivanja šuma te otpad drvnoprerađivačke industrije, što se sve može iskoristiti za proizvodnju bioplina i riješiti nas ovisnosti o uvozu plina te doprinijeti ispunjavanju Kyoto protokola.
Vjerujete li proizvođačima automobila? Za svaku litru potrošenog benzina u našem automobilu emitira se 2,6 kilograma ugljičnog dioksida. Što znači da auto s rezervoarom od 45 litara s jednim punjenje emitira 117 kilograma CO2. Ako se mjesečno troše dva rezervoara znači da se na godinu samo korištenjem automobila u atmosferu emitiraju dvije tone i 808 kilograma CO2. Ako se vozimo na biodizel atmosferu ćemo poštedjeti CO2. Naime, izgaranjem biodizela oslobađa se onoliko CO2 koliko biljke potroše u procesu fotosinteze. No, neki proizvođači automobila imaju prilično neprijateljski odnos prema biodizelu, po čemu je također vidljivo da su im veze s naftnom industrijom i dalje jake. Upozorit će vas da za ubacivanje više od pet posto biodizela u spremnik auta ne daju garanciju. No, biodizel se bez ikakvog straha može nalijevati u rezervoar. Pa Njemačka ima 1900 benzinskih crpki na kojima se prodaju sto postotna biogoriva. Rudolf Dizel je još 1895. napravio dizelski motor, a 1900. predstavio svoj motor pogonjen uljem kikirikija. Od tada je moralo proći stoljeće, s nekoliko naftnih kriza, da bi se ta tehnologija počela koristiti.
Tekst je izvorno objavljen u Vjesniku.
Više:
KAKO IZGRADITI KUĆU OD SLAME
ZELENI KROVOVI