"O pobačaju razgovaramo ili anonimno, ili potiho, no vrijeme je da to promijenimo i solidarno se izborimo za dostupan i besplatan pobačaj", jedna je od poruka 11. Marša solidarnosti, u organizaciji Mreže antifašistkinja Zagreba i Platforme za reproduktivna prava, koji je danas okupio više stotina građanki i građana u Zagrebu.
"Pitanje pobačaja svodi se na lažnu dihotomiju života i smrti, a odluku o pobačaju želi se prikazati kao individualni odabir svake žene, isključujući tako društveni, ekonomski i politički kontekst. S druge strane, o pobačaju se nerijetko raspravlja isključivo u kontekstu autonomije ženskog tijela", upozorile su organizatorice. Trenutno je pobačaj dostupan samo onim ženama koje imaju dovoljno novca da ostvare svoje pravo na pobačaj, a i tu tvrdnju treba uzeti s rezervom s obzirom na postotak priziva savjesti ginekologa i ginekologinja
Rekle su kako je razlog zbog kojeg se o pravu na prekid ili iznošenje trudnoće ne može govoriti samo iz te perspektive jednostavan - malo vrijedi što imamo pravo pobaciti ako ostvarivanje prava košta, ako informacije nisu dostupne, ako se ginekolozi i ginekologinje pozivaju na priziv savjesti. Malo vrijedi pravo na izbor ako djetetu ne možemo priuštiti kvalitetnu zdravstvenu skrb i obrazovanje, raznoliku prehranu, adekvatan stan.
Reproduktivna prava stoga nisu samo pitanje pobačaja i kontracepcije. Nije riječ samo o pravu žena da nemaju djecu, već i o pravu da ih imaju, ali u adekvatnim socioekonomskim uvjetima. Pitanje legalnog, javno dostupnog i besplatnog pobačaja pitanje je kvalitete života žena, ali i pitanje kvalitete života u Hrvatskoj općenito.
Organizatorice su istaknule kako takva retorika izostaje jer državi nije u interesu baviti se osakaćenim socijalnim servisima poput vrtića, a vjerski krugovi, budući da nemaju znanstveno uporište za svoje tvrdnje, inzistiraju na nejasnoj, ali kao i uvijek afirmativnoj i emocionalno mobilizirajućoj kategoriji 'svetosti života' iza koje skrivaju napore za zabranu pobačaja.
"Ako za medicinski zahvat u sustavu javnog zdravstva u nekim bolnicama moramo platiti iznos veći od minimalne neto plaće u Hrvatskoj, a u najboljem slučaju tri četvrtine te plaće – je li ispravno tvrditi da je pobačaj u Hrvatskoj dostupan?" upitala je jedna od organizatorica kada je Reproduktivna prava stoga nisu samo pitanje pobačaja i kontracepcije. Nije riječ samo o pravu žena da nemaju djecu, već i o pravu da ih imaju, ali u adekvatnim socioekonomskim uvjetimapovorka zastala na Zrinjevcu.
Trenutno je pobačaj dostupan samo onim ženama koje imaju dovoljno novca da ostvare svoje pravo na pobačaj, a i tu tvrdnju treba uzeti s rezervom s obzirom na postotak priziva savjesti ginekologa i ginekologinja. Što je sa ženama koje rade za minimalnu plaću, ženama koje rade u nesigurnim uvjetima, nezaposlenim ženama, studenticama, ženama bez zdravstvenog osiguranja, ženama iz ruralnih područja, ženama s djecom bez podrške obitelji i šire zajednice, tražiteljicama azila – onima koje nemaju stvarni izbor?
"Završni udarac društvenoj solidarnosti neće proći! Žene nisu roba! Zdravlje nije roba!", zaključna je poruka sa Trga Maršala Tita.
