Nekoliko stotina prosvjednika okupilo se danas ispred zgrade Uprave INA-e u Zagrebu kako bi izrazili svoje nezadovoljstvo dosadašnjim vođenjem ove naftne kompanije te izvršili pritisak na novi Nadzorni odbor.Kako se Hrvatska već 25 godina nalazi u procesu deindustrijalizacije, tako je i senzibilitet javnosti prema domaćoj industriji i radništvu dosegao samo dno
Povod okupljanju jest današnja Skupština INA-e na kojoj bi se trebala potvrditi nova tri člana nadzornog odbora koje je postavio ministar Tomislav Panenić, te prihvatiti financijski izvještaj i novi Statut.
Okupljenim prosvjednicima, uglavnom članovima Živog zida i sindikata Nova solidarnost, prvi se obratio Ivan Vilibor Sinčić, saborski zastupnik Živog zida.
''Nafta je kod nas mafijaški posao. Želimo istinu o tome tko stoji iza skrbničkih računa i koja je uloga MOL-a u tome. Institucije imaju dužnost i moć da istraže tko je pravi vlasnik INA-e. Kako je moguće da već 13 godina desetak strateških pozicija sektora u INA-i vode stranci bez ugovora s poslodavcem? Kako je moguće da INA-ini direktori u isto vrijeme sjede u Tifonu koji je u vlasništvu MOL-a? Ako je Karamarko u sukobu interesa, ne znam što je onda ovo'', rekao je Sinčić nakon čega su prosvjednici stali vikati ''mafija, mafija''.
Sinčić je upozorio kako današnja uprava očito nema namjeru istražiti dosadašnju devastaciju tvrtke, te kako bi Ivica Todorić mogao postati novi vlasnik nekih dijelova INA-ine današnje imovine.
''Današnja skupština bi trebala potvrditi postojeće stanje. Nema hrabrosti da se dođe do istine, da se objasni zašto se najveća hrvatska kompanija sistematski uništava zadnjih 25 godina, zašto se žele gasiti rafinerije, zašto je izdvojena maloprodaja, zašto se otpuštaju ljudi, zašto se prazni zgrada u Šubićevoj kako bi je kupio Agrokor, zašto će benzinske biti progutane od strane Todorića koji jedva čeka da ih kupi'', pitao je Sinčić.
Dodao je kako se treba istražiti prošlogodišnji sastanak u prostorijama Ustavnog suda između predsjednice Jasne Omejec, zamjenice Bagić i mađarskog veleposlanika, nakon kojeg je Ustavni sud ukinuo pravomoćnu presudu Ivi Sanaderu u slučaju INA-MOL.
Nakon Sinčića, okupljenima se obratio i radnik sisačke Rafinerije i predsjednik sindikata Nova solidarnost Predrag Sekulić.
''Gospoda političari lažu kad govore da osobni interesi ne mogu biti ispred nacionalnih. Da je tome tako, mnogi od njih bi danas bili u zatvoru, kao što bi mnoge kancelarije zgrade INA-e bile prazne, a ubojice nacionalnih interesa u zatvoru. Pozivam USKOK da uđe u INA-u odmah, da uđe u trag tokovima roba i novca. Nebitno je hoće li uhititi Mađare, menadžere ili pojedine sindikaliste. Bolje da u INA-u uđe USKOK, nego narod kao poskok'', rekao je.
Sekulić je uputio i neke poruke predsjedniku uprave INA-e Zoltanu Aldottu.
''MOL je taj vanjski interes koji ubija INA-u i nanosi štetu Hrvatskoj. U prvom tromjesečju 2016. INA je bila 56 milijuna kuna u minusu, a MOL 3 milijarde kuna u plusu. Aldott laže kad se u javnosti predstavlja kao radnik INA-e, svi znamo da je radnik MOL-a kao i mnogi bivši i sadašnji INA-ini menadžeri, političari i sindikati. Želim nacionalizaciju INA-e. Borba za INA-u jest borba za energetski integritet. Osim toga, moramo se boriti za sve naše tvornice i radnike. Nemamo više strpljenja, došlo je vrijeme da se vi nas bojite'', zaključio je Sekulić.
Pozvao je nove članove Nadzornog odbora da postupe po kaznenim prijavama iz ladica DORH-a, a ne da nastave lošu praksu svojih Sekulić: "MOL je taj vanjski interes koji ubija INA-u i nanosi štetu Hrvatskoj"prethodnika. Govorila je i zviždačica Vesna Balenović koja je još prije 15 godina upozoravala na kriminal i korupciju u firmi zbog čega je dobila otkaz, radnik Rafinerije Sisak Sabahudin Gašić, te još neki članovi Živog zida. Prosvjednici su na kraju na pločniku ostavili sitan novac Aldottu, koji se požalio da živi kao podstanar.
Kao i na nedavnim prosvjedima radnika Končara, i u ovom je slučaju izostala šira podrška javnosti i masa. Kurikularna reforma može okupiti 25 tisuća ljudi, ali radnički prosvjedi na kojima se problematiziraju radna mjesta i budućnost strateških poduzeća širu javnost i predstavnike civilnog društva ne zanimaju. Kako se Hrvatska već 25 godina nalazi u procesu deindustrijalizacije, tako je i senzibilitet javnosti prema domaćoj industriji i radništvu dosegao samo dno.