Ime mi je Keita Ansumana. Još kao učenik bio sam član gambijske nogometne reprezentacije do 17 godina. Godinu dana prije kraja studija sam napustio državu. Otišao sam zbog političkih problema u Gambiji. Priključio sam se nogometnoj ekipi koja je putovala na pripreme u Sloveniju. Vize smo dobili u slovenskoj ambasadi u Egiptu. Nakon dolaska u Sloveniju i nakon završenih priprema sam se javio u policijsku stanicu gdje sam uložio zahtjev za azil. Doveli su me u Postojnu, u Centar za strance, i rekli da moram tu ostati najviše tri mjeseca. U Centru sam već mjesecima.
To je ukratko životna priča jednog od gambijskih nogometaša koji su sa nogometnim klubom Steve Biko iz Gambije u jesen prošle godine stigli na pripreme na slovensku Roglu, a potom su zatražili azil u Sloveniji. Odmah nakon uloženih zahtjeva za azile odvedeni su u spomenuti Centar za strance u Veliki otok pokraj Postojne, da bi nakon višemjesečnog čekanja na razrješenja njihovih zahtjeva svi dobili negativne odgovore.
I pored tvrdnji i dokazivanja da su im životi u Gambiji ugroženi zbog učešća u studentskom pokretu usmjerenom protiv iskorumpirane gambijske vlade, te činjenice da u Sloveniju nisu ušli ilegalno, već regularno – sa vizama – gambijskim nogometašima je određena mjera deportacije, odnosno izgona iz Slovenije. Bojan Ternovšek, generalni direktor Direktorata za upravne unutrašnje poslove na slovenskom Ministarstvu za unutrašnje poslove, pritom je obrazložio da su zahtjevi za azile gambijskim nogometašima odbijeni kao očigledno neutemeljeni. Navodili su neistinite podatke u vezi sa svojim imenima i u vezi sa državom porijekla. Neki su tvrdili da su iz Gvineje Bisau, drugi iz Obale Bjelokosti ili Sijera Leonea, izjavio je Ternovšek. Odluka ministarstva potkrijepljena je i argumentima da su nogometaši došli na pripreme na Roglu uz podršku gambijskog Olimpijskog odbora i nacionalne nogometne reprezentacije, što dokazuje da nisu u sporu sa režimom u Gambiji, te da njihova egzistencija samim tim tamo nije ugrožena. Takvu odluku potvrdio je i Upravni i Vrhovni sud.
Gambijski nogometaši na treningu u Centru
Da je azilantska priča o gambijskim nogometašima ipak prodrla u javnost, najzaslužnija je skupina domaćih aktivista okupljena pod imenom Mreža za stalni obilazak. Aktivisti su na Centar za strance adresirali zahtjev za blažim tretmanom gambijskih nogometaša i zatražili dozvolu za njihov privremeni boravak u Sloveniji. Uz pomoć garantnih pisama im je uspjelo izvući iz Centra dva nogometaša, koji danas treniraju u nogometnom klubu Domžale, slovenskom viceprvaku, dok postupak za preostalu četvoricu nogometaša još uvijek tapka u mjestu... Mreži za stalni obilazak je u srpnju uspjelo organizirati i cjelodnevni turnir u malom nogometu, na kojem su učsudjelovali Šampioni slovenskog nogometa, predvođeni nekadašnjim slovenskim reprezentativcem iz zlatne generacije, Miranom Pavlinom, ekipa Međunarodne reprezentacije aktivista, potom momčad ljubljanskog Afričkog centra, ekipa tjednika Mladina, te tzv. Leteći Gambijci, momčad sastavljena od gambijskih nogometaša smještenih u Centru, koji su, iako vidno izmučeni slabom hranom i boravišnim prilikama u Centru za strance, superiorno osvojili turnir.
Aktivisti su angažirali odvjetničku ekipu koja je od nadležnih državnih organa tražila svu dokumentaciju u vezi sa ovim slučajem, na osnovu čega će izraditi strategiju i ponovno uložiti zahtjev za izdavanjem azila nogometašima. Dr. Gašper Kralj, jedan od aktivista Mreže, je u vezi sa ovom problematikom izjavio: Sa tragičnom pričom o nogometašima iz Gambije, koju smo planski aktualizirali u vrijeme Svjetskog nogometnog prvenstva, želimo javno problematizirati i upozoriti na nedopustivu azilantsku i migracijsku politiku u Sloveniji. Mreža za stalni obilazak, ima za cilj i inače upozorava na globalnu problematiku slobode kretanja, migracijskih tokova sa svim njenim uzrocima i posljedicama, te azilantskih prava.
A da su uvjeti boravka u postojnskom Centru zaista neizdrživi, svjedoče i sami azilanti. Sulayman Drammeh, jedan od gambijskih nogometaša, o tome je rekao: U tom Centru se svaki dan slabo osjećam. Hrana koju jedemo je jako loša, za doručak nam daju samo tri komada kruha... Odnose se prema nama kao da smo kriminalci... Treba nam pomoć od bilo koga u Sloveniji. Hoću slobodu! Nakon dolaska u Centar azilantima se oduzimaju sve osobne stvari, sav novac, svoju odjeću moraju skinuti, samo pola sata na dan imaju pravo izlaska na zatvoreno i ograđeno igralište, zdravstvena njega je jako slaba, a hrana skromna i često sa zastarjelim rokom upotrebe. U Europi postoje različiti tipovi centara za strance kojima najbolje pristaje riječ logori, beskompromisno kritičan je dr. Andrej Kurnik, još jedan od slovenskih aktivista okupljenih u Mreži. Aktivisti su upravo iz tih razloga započeli izgradnju Socijalnog centra u Rogu, bivšoj tvornici bicikala u centru Ljubljane, a današnjem prostoru novih socijalnih, kulturnih i umjetničkih zbivanja, o kojoj smo na H-alteru već pisali. Spomenuti Socijalni centar, koji bi služio u svrhu privremenog i preventivnog zbrinjavanja svih obespravljenih, ljudi bez papira, migranata, azilanata... bi prema mišljenju Kralja predstavljao praktičnu realizaciju drukčijeg oblika gostoprimstva, od onog kojeg nude azilantski centri i centri za strance.
U traganje za načinima kako riješiti slučaj mladih gambijskih nogometaša uključio se, kao i oko brojnih drugih aktualnih socijalnih problema u Sloveniji tijekom prošle godine, i predsjednik Slovenije Janez Drnovšek. U otvorenom pismu upućenom slovenskom ministru za unutrašnje poslove, Dragutinu Mateju, 5. srpnja 2006., Drnovšek je Mateja pozvao da se još jedanput zauzme za ponovnu obradu zahtjeva za azile nogometaša iz Gambije. Predsjednik je upozorio na kritične političke prilike koje vladaju u Gambiji i to naročito od rujna prošle godine, kada je i na zadnjim izborima, pod opravdano sumnjivim okolnostima, ponovo pobijedio Yahya Jamme, koji u funkciji dvojnog vladara, predsjednika i premijera, autokratski vlada ovom dvomilijunskom siromašnom državicom od 1996. godine. Drnovšek u pismu, koje je poslao i predsjedniku Vlade Janezu Janši preporučio da država zaštiti živote mladih ljudi, te im kao strancima omogući kreativno razvijanje znanja i vještina koje su potvrdili kao mladi perspektivni nogometaši.
Janez Drvnovšek
Jože Konec, rukovoditelj Centra za strance, koji je na Fakultetu za poslijediplomske državne i evropske studije 2004. godine magistrirao s temom znakovita naslova: Obezbijeđenje prava stranaca u postupku prisilnog odstranjenja iz države, zastupa ponešto drugačiji pristup: Utvrđujemo okolnosti na osnovu kojih ćemo moći zakonsku odluku o odstranjenju stranca iz države izvesti do kraja. Svaki primjer obrađujemo individualno, zato nije moguće reći kada će tko biti protjeran. Prilike u Gambiji provjeravamo i kod vladinih i kod nevladinih institucija.
Čini se da slučaj gambijskih nogometaša za slovenske institucije predstavlja nekakav test, primjer kojeg žele riješiti na način kojim bi izbjegli mogućnost da se Slovenija već sutra probudi sa tisućama migranata koji bi željeli dobiti azil u maloj podalpskoj državi izobilja. No, takvi strahovi su poprilično neutemeljeni. Velika većina migranata Sloveniju vidi tek kao usputnu tranzicijsku stanicu prema pravom Zapadu. I primjer Gambijaca govori tome u prilog. Od dvadeset i dva nogometaša, koliko ih je krajem prošle godine dospjelo u Sloveniju i zatražilo azil, samo su spomenuta šestorica još uvijek u njoj.
