Fuis je duboko osjećao ljudske nepravde, bunio se na društveno uređenje, koje ih je stvorilo, ali nije bio kadar shvatiti prave uzroke takvim pojavama i prema tome povući potrebne zaključke. Ipak je, upravo intuitivno, umio svladati zapreke, koje je cenzura postavila štampi: iskorištavao je senzacionalističku formu reportaže i senzacionalistički postirane sadržaje nekih, naoko izoliranih zbivanja, da i kroz stupce buržoaske štampe kaže istinu ili bar dio istine o životu ljudi u tragikomičnom vremenu između dva rata. Stoga njegove reportaže, unatoč nekih nedostataka, ostaju dokumenat toga vremena i imale su pozitivno djelovanje na tadašnje čitaoce izazivajući naročiti bijes i bezočnu kritiku klerikalnih krugova.
Kada je počeo rat, Franjo Fuis postaje partizanski obavještajac u okupiranom Zagrebu, djelujući u okviru ilegalne skupine Galeb, sastavljene od predratnih zrakoplovaca. Listopada 1943. godine, u otetom avionu Potez 25, poletio je s domobranskog aerodroma na Borongaju u partizane, ali se avion srušio negdje na području Plitvičkih jezera. U nesreći je, zajedno s trojicom suradnika poginuo i Franjo Fuis.
Veliki doprinos dao je Fuis i razvoju hrvatskog, odnosno jugoslavenskog, stripa. U razdoblju od 1936. do 1941. godine napisao je ukupno 15 scenarija izuzetnog psihološkog naboja i kreirao, zajedno sa Andrijom Maurovićem, neponovljive likove kakvi su se tada retko sretali čak i u radovima vrhunskih američkih autora.
Dođite na razgovor u Booksu!