Radništvo, tradicionalno srce ljevice, premoćno je podržalo pobjedničku stranku: 43 posto radnika zaokružilo je tu opciju, baš kao i 38 posto zaposlenih
"Pobjeda 'Nacionalnog fronta' uzrokuje politički potres", "Pobjeda 'Nacionalnog fronta' apsolutni je poraz francuske političke klase", "'Nacionalni front' na vrhu, informacija je koja guši [1]", "Službenica poziva kolege koji su glasali za 'Nacionalni front' da ju više ne pozdravljaju", samo su neki od naslova kojima su francuski mediji popratili povjesni uspijeh te stranke, koristeći se i nekim drugim metaforama koje označavaju elementarne nepogode. Neki su komentatori izrazili zabrinutost i za reputaciju zemlje koja ima dugu tradiciju političke kulture i svijesti. Laurent Joffrin, novinar Le nouvel observateura napisao je da se sintagma "europski bolesnik" do sada primijenjivala na Francusku u kontekstu nepovoljne ekonomske situacije, a nakon 25. svibnja Francuska je postala "europski bolesnik" i u političkom smislu.
Rezultat od 24,95 posto glasova najbolji je u povijesti stranke ali tek peti po broju glasova, 4,14 milijuna, što ne čudi s obzirom na tradicionalno visoku stopu apstinencije kada je riječ o ruroparlamentarnim izborima.
Predsjednica Marine Le Pen, na čelu je stranke od 2011. U svojim se nastupima protivi vezivanju stranke uz radikalnu desnicu, označavajući takvo atribuiranje rezultatom pristranog, jednostranog i površnog izvještavanja medija koji prate Nacionalni front. Kada ju pitaju da se pozicionira na političkom spektru, govori o "patriotizmu" umjesto o "nacionalizmu". Na čelu stranke zamijenila je njezinog osnivača i svog oca Jean-Marie Le Pena, započevši odmah rad na modernizaciji i de-demonizaciji svoje političke opcije, što joj je uglavnom uspjevalo.
Jean-Marie le Pen i dalje je počasni predsjednik i zastupnik u EP-u. Pobijedio je sa 28.8 posto ukupnih glasova na čelu liste u svojoj izbornoj jedinici i to pet dana nakon što je dao izjavu koja će se zasigurno citirati barem približno kao i ona stara, da je holokaust "povijesni detalj"[2]. Na skupu u Marseilleu, govoreći o masovnim imigracijama, temi koju francuski novinari nazivaju "jednim od fetiša programa Nacionalnog fronta", ponudio je sebi svojstveno rješenje: virus ebole koji "to može riješiti u 3 mjeseca"[3].
Jedno se pitanje neprestano provlači u francuskim medijima i diskusijama nakon izborne pobjede stranke od koje zazire većina europskih političkih opcija, uključujući i neke njima srodne poput britanskog UKIP-a[4]. Je li glas za Nacionalni front izraz revolta i nezadovoljstva dvama glavnim političkim opcijama ili je Marine Le Pen dobila stvarne pristaše koji bi ju mogli podržati i na Predsjedničkim izborima za tri godine?
U članku Možemo li relativizirati rezultat Nacionalnog fronta[5], grupa Le Mondeovih novinara smatra da je sveprisutna relativizacija visokog rezultata ove stranke zavaravanje.
Marine Le Pen ima manji ukupni broj glasova nego na prošlim predsjedničkim izborima (4,14 u odnosu na 6,4 milijuna) ali to se odnosi i na druge stranke. S druge strane, stranka je u odnosu na prošle Europske izbore učetverostručila svoj rezultat od 6,34 posto.
Marine Le Pen ima manji ukupni broj glasova nego na prošlim predsjedničkim izborima (4,14 u odnosu na 6,4 milijuna) ali to se odnosi i na druge stranke. S druge strane, stranka je u odnosu na prošle Europske izbore učetverostručila svoj rezultat od 6,34 posto
Novinari se pitaju čemu pozivanje na izbornu apstinenciju i pretpostavka da bi apstinenti drukčije glasali. Brojke im idu u prilog: Institut IFOP testirao je apstinente na uzorku od 1 638 ljudi pitavši ih za koga bi glasali da je pravo glasa obavezno. Rezultati su bili sljedeći : 24 posto "Nacionalni front", 22 posto "Savez za narodni pokret" (UMP, Sarkozy) i 14 posto "Socijalistička stranka" (PS, Hollande). Taj je odnos snaga poprilično blizu postocima neapstinenata.
Možda bi moglo iznenaditi da je Nacionalni front najbolje rezultate postigao kod radnika i mladih. Postotke iznosi Le monde.[6]
Stranka Marine Le Pen dobila je 30 posto glasova kod populacije mlađe od 35 godina dok je 21 posto starijih od 60 godina podržalo njezinu opciju.
Radništvo, tradicionalno srce ljevice, premoćno je podržalo pobjedničku stranku: 43 posto radnika zaokružilo je tu opciju, baš kao i 38 posto zaposlenih.
Francuski se mediji bave i analizom razloga koje glasači Nacionalnog fronta navode kao svoje motive za zaokruživanje opcije za koju mnogi ne priznaju da su joj dali povjerenje.
"Olivier, 19 godina, glasao sam za Nacionalni front i priznajem to", naslov je Figarovog članka.
Olivier najviše djeli njihov pogled na Europsku uniju, što vrijedi i za i tri godine starijeg Dimitrija koji smatra da je "Europa nacija", odnosno labavije shvaćanje povezanosti europskih zemalja koje uključuje više suvereniteta, dobra ideja. Nisu im strane ni ideje stranke vezane uz zatvaranje granica i stroži pristup masovnim imigracijama. Mandy, koji nije odao za koga je glasao, smatra da stranka zaslužuje biti razmotrenom te da je nepoštovanje kada netko nazove sramotom biranje te opcije. To misle i drugi kojima su bliske ideje Nacionalnog fronta ali i neki protivnici te stranke koji smatraju da je dijabolizacija iscrpljena kao strategija borbe i da se vraća kao bumerang doprinoseći rastu rejtinga stranke. U svojoj knjizi o Nacionalnoj fronti objavljenoj ove godine, politolog i filozof Pierre-André Taguieff, detektirao je propagandu protiv te stranke kao jedan od glavnih motiva njenog uspona.[7]
U srpnju prošle godine, Europski parlament donio je odluku o ukidanju imuniteta Marine Le Pen. Razlog je bila njezina izjava iz 2010., u kojoj je, želeći odgovoriti "onima koji vole pričati o okupaciji i Drugom svjetskom ratu" usporedila muslimansku molitvu na francuskim ulicama sa njemačkom okupacijom Francuske.
Francuskoj je pobjedom Nacionalnog fronta objavljen i kraj etabliranog dvostranačja
I zagovornici i protivnici Nacionalnog fronta u velikom su broju tada smatrali da će ta U odluka utjecati na rast njezine popularnosti. Ona je sama izjavila da ju pokušavaju poraziti pod svaku cijenu i to na ovaj način jer nije moguće izvršiti utjecaj na njezino biračko tijelo. Dodala je da izjava nema veze s govorom mržnje nego je opisala jednu situaciju, rekavši ono što "Francuzi misle".
Sihem Souid[8], u komentaru u Le pointu ističe zabrinutost "ne samo usponom radikalne desnice nego i banalizacijom rasizma". "Francuzi koji su glasali za 'Nacionalni front' nisu rasisti ipso facto; oni jednostavno žele da imigranti i njihova djeca poštuju ovu zemlju i njezine vrijednosti. Umorni su od toga da ih se krivi i stavlja na crnu listu zato što to govore na glas", napisano je u jednom od komentara na njenu kolumnu.
U Francuskoj je pobjedom Nacionalnog fronta objavljen i kraj etabliranog dvostranačja. Razlozi koji se spominju kao ključni su odsudstvo kredibiliteta dvaju vodećih stranaka i njihova nemogućnost snalaženja u uvjetima krize i visoke nezaposlenosti, specifična retorika Nacionalnog fronta sa jasnim porukama o onome što u zemlji ne ide i zašto ne ide (krivnja elita, imigranata, globalizacije...), faktor Marine Le Pen, desničarke s "ljudskim licem", koja je postepeno i temeljito stvarala rejting i znala kako mobilizirati birače ali i specifičnost ovih izbora na kojima je najlakše eksperimentalno izraziti bunt.
Marine Le Pen želi oformiti grupu euroskeptika u Strasbourgu, za što joj je potrebno na svoju stranu pridobiti barem 25 zastupnika iz sedam zemalja. Izjavila je da se neće udružiti sa, između ostalima, Jobikom i Zlatnom zorom.
Ostaje vidjeti na koji će se način i sa kojim političkim partnerima u Europskom parlamentu Nacionalni front opirati idejama europskog zajedništva, multikulturalizma, jedinstvene valute, schengenskog slobodnog kretanja, kakva će biti njihova retorika i djelovanje kada se otpije zadnji gutljaj pobjedničkog šampanjca.
[1] Izjava Jean-Luc Mélenchoa, vođe radikalne ljevice
[2] http://www.dailymotion.com/video/x6hjjt_le-pen-un-point-de-detail-de-l-hist_news
[3] http://www.lemonde.fr/europeennes-2014/article/2014/05/21/pour-jean-marie-le-pen-le-virus-ebola-peut-regler-en-trois-mois-les-problemes-d-immigration_4422584_4350146.html)
[4] http://www.telegraph.co.uk/news/politics/nigel-farage/10858478/Nigel-Farage-Ukip-wont-unite-with-Frances-Front-National.html
[5] http://www.lemonde.fr/les-decodeurs/article/2014/05/26/peut-on-relativiser-le-score-du-fn_4426060_4355770.html
[6] http://www.lemonde.fr/politique/article/2014/05/25/le-fn-obtient-ses-meilleurs-scores-chez-les-jeunes-et-les-ouvriers_4425625_823448.html
[7] http://www.lefigaro.fr/vox/politique/2014/05/23/31001-20140523ARTFIG00343-pierre-andre-taguieff-la-propagande-antilepeniste-puissant-facteur-de-la-montee-du-fn-12.php
[8] http://www.lepoint.fr/invites-du-point/sihem-souid/le-front-national-le-symptome-d-un-mal-plus-profond-27-05-2014-1828561_421.php
