Treći Forum za prehrambeni suverenitet okupio je u Čazmi ovoga vikenda pedesetak poljoprivrednih proizvođača, predstavnika grupa solidarne razmjene i drugih zainteresiranih građana, koji su razgovarali o gorućim temama u poljoprivrednoj proizvodnji - financiranju, sjemenu i javnim politikama – ali i drugim problemima koji stoje na putu do prehrambenog suvereniteta. Već na samom početku Foruma, koji je organizirala udruga ZMAG u suradnji s Udrugom ekoloških proizvođača Bjelovarsko-bilogorske županije Eko kultura, najavljena je dobra vijest za male poljoprivrednike.
Dražen Šimleša: "Pokušat ćemo osnovati knjižnicu sjemena gdje će se sjeme posuđivati kao što se knjige posuđuju u knjižnicama, kao javno dobro. Možemo mi kritizirati Monsanto, ali realan problem je da mi svoga sjemena nemamo“
"Prošle godine imao sam depresivan zadatak govoriti o stanju prehrambenog suvereniteta u Hrvatskoj. Ove godine imam ugodniji zadatak da najavim pokretanje Fonda solidarnosti 1.0. kao pilot programa kojem je cilj tražiti modele financiranja lokalne održivosti kroz koncepte dobre ili solidarne ekonomije“, najavio je Dražen Šimleša iz ZMAG-a Fond koji pokreće ta udruga u suradnji sa splitskom udrugom MOST, a pilot program financira Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva.
Fond će djelovati kroz Zadrugu za solidarnu ekonomiju čije je osnivanje u tijeku. U zadrugu ZMAG ulazi s partnerima iz Kutine i Dalja, ali će ona biti otvorena i za nove članove.
"Fond solidarnosti će u ovoj pilot fazi pomagati ekološkim proizvođačima koji već djeluju kroz grupe solidarne razmjene, da si osiguraju opremu, mehanizaciju i ostalo što im je potrebno za rad. Oni će poslovati kroz zadrugu, vraćati beskamatna sredstva u Fond iz čega će se financirati budući zadrugari. Nadamo se da će ovo omogućiti dobru ekonomiju i dobro društvo“, kaže Šimleša.
Podsjećamo, upravo je ZMAG uveo koncept dobre ekonomije u Hrvatsku konferencijom održanoj u Zagrebu na proljeće. Dobru ekonomiju definirali su tada kao ekonomiju koja podupire kvalitetu života u cijeloj zajednici, koja stvara obilje prilika i mogućnosti da zadovoljimo svoje potrebe bez ugrožavanja drugih, koja pravedno koristi i dijeli resurse, koja prihvaća odgovornost, a njeguje solidarnost, te koja poštuje održivost ekosustava.
Planovi ZMAG-a ne uključuju samo pilot program već i više drugih aktivnosti okrenutih dobroj ekonomiji na polju prehrambenog suvereniteta.
"Ovo je nadogradnja svemu što su grupe solidarne razmjene godinama radile. Pokušat ćemo osnovati knjižnicu sjemena gdje će se sjeme posuđivati kao što se knjige posuđuju u knjižnicama, kao javno dobro. Možemo mi kritizirati Monsanto, ali realan problem je da mi svoga sjemena nemamo“, rekao je Šimleša koji je najavio i Centar za jednostavne tehnologije. ZMAG već godinama koristi i eksperimentira sa zelenim, ali jednostavnim zelenim tehnologijama. To su tehnologije koje svatko može koristiti, ali ih može sam i izraditi, poput solarnih kolektora ili kućnih kompostera.
Osim Fonda solidarnosti, prostor za financiranje projekata okrenutih prehrambenom suverenitetu otvorit će se i kroz Etičku banku
"Sljedeće godine na jesen kreće Fond solidarnosti 2.0. koji će biti otvoren za sve pravne subjekte – udruge, zadruge, OPG-ove, jedinice lokalne samouprave. To će biti veliki javni fond koji otvara ogromnu priliku da naše zajednice učinimo održivijima. Kriterij neće biti financijski učinci već kako ti projekti utječu na skladni život na nekom području. To je sve ogroman eksperiment o kojem smo dugo razmišljali, ali sada je vrijeme za inovativnost i hrabrost“, zaključio je Šimleša.
Osim Fonda solidarnosti, prostor za financiranje projekata okrenutih prehrambenom suverenitetu otvorit će se i kroz Etičku banku, najavio je Goran Jeras, upravitelj Zadruge za etično financiranje, osnivača Etičke banke. Proces licenciranja Banke s Hrvatskom narodnom bankom počeo je ovoga ljeta, a dobivanje licence i početak rada očekuje se u proljeće 2015. godine. Za razliku od klasičnih banaka koje danas 80 posto sredstava investiraju u vrijednosne papire, a tek 20 u realnu ekonomiju, fokus ove banke bit će upravo okrenut financiranju razvoja realne ekonomije, što uključuje održivu poljoprivredu, proizvodne i prerađivačke djelatnosti, energetiku, informatičke usluge, inovacije i slično.
Etičke banke u svijetu razlikuju se od klasičnih i po tome što za odluku o tome što će financirati ne koriste samo kriterij financijske održivosti projekta, već i ocjenjuju kakav je društveni utjecaj projekta i kakav je ekološki utjecaj. Ukratko, etička banka neće financirati projekt koji primjerice zagađuje okoliš, čak i ako taj projekt obećava zaradu. Također, od klasičnih banaka razlikuje ih korištenje alternativnih garancija.
U Čazmi je održan i sajam "Eko kulturom do zdravlja".
"Talijanska Banca Etica, primjerice, koristi model socijalnih garancija. Volonteri te banke obiđu ljude koji traže kredit, razgovaraju s njihovim radnicima, s njihovim prijateljima i susjedima o tome kako ta osoba posluje i kako se odnosi prema ljudima. Ako su zadovoljni, odobre kredit bez garancija koje banke obično traže. Ovaj sustav garancije baziran na povjerenju rezultirao je s jedan posto nenaplaćenih kredita što je zapravo puno uspješnije od klasičnih banaka koje imaju postotak nenaplaćenih kredita od 10 do 50 posto“, rekao je Jeras.
Etička banka izazvala je već velik interes u Hrvatskoj, pa je sigurno da mnogi napeto očekuju proljeće da banka počne s radom i počne nuditi financiranje bazirano na drugačijem modelu od ovog koji trenutno nudimo, a koji ne nudi nikakve alternative jer sve banke manje, više nude iste poslovne modele.
A konkretne korake prema ostvarivanju pravednijeg financiranja u poljoprivredi učinila je Udruga obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava Život, koja je lobiranjem i sudjelovanjem u javnim raspravama uspjela prijedlog Ministarstva poljoprivrede o raspodjeli sredstava iz programa izravnih plaćanja preokrenuti u povoljniji omjer za male i srednje proizvođače kojima prvi prijedlog Ministarstva nije bio naklonjen.
"EU nam je dala mogućnost da 30 posto od 372 milijuna eura namijenjenih potporama uzmemo velikima i damo malima, međutim, Ministarstvo poljoprivrede u svom prijedlogu nije iskoristilo tu mogućnost. Mi smo uspjeli izlobirati da svaki poljoprivrednik sada može dobiti 1000 kuna po hektaru više. To ne znači da će ih i dobiti, ali stvoren je okvir za takvu mogućnost. Koliko će novca stvarno biti isplaćeno, upitno je jer 70 posto toga novca treba osigurati iz državnog proračuna, rekao je Miroslav Kovač iz Života, udruge koja predlaže i osnivanje hrvatske poljoprivredne banke.
M. Kovač: "Uspjeli smo izlobirati da svaki poljoprivrednik može dobiti 1000 kuna po hektaru više."
A koliko su promjene u financiranju neophodne jasno govore brojke. "Imamo izrazito negativnu vanjskotrgovinsku razmjenu hrane- -27 posto u razdoblju 2012-2013, najveći pad dohotka u poljoprivredi u EU, preveliku koncentriranost kapitala i potpora, svega pet posto korisnika koriste 50 posto zemlje. Samo u govedarstvu u deset godina smo izgubili isto koliko smo utrošili na izgradnju svih autocesta u tom razdoblju. Uz to, ako se ove kiše nastave još tjedan dana, stočari neće moći spremiti silažu, i pitanje je tko će opstati. Hrvatska je za ovakve situacije trebala biti spremna“, kaže Kovač.
Kako Hrvatska nije spremna, ni za zaustavljanje pada poljoprivredne proizvodnje i umiranja sela, a ni za adaptaciju na promijenjene klimatske uvjete, presudno postaje umrežavanja i zajedničko djelovanje poljoprivrednika i onih koji se hrane njihovim proizvodima, a to smo zapravo svi mi. Prošlogodišnji Forum koji je održan u Velikoj Gorici, rezultirao je nizom akcija. Povodom početka godine OPG-ova pokrenuto je 15ak akcija širom Hrvatske, a pokrenuta je slična akcija i 17. travnja na Dan borbe za prava seljaka. Na ovom su Forumu, također, planirane slične akcije.
"Prehrambeni suverenitet se odnosi na pravo svakoga naroda da se kvalitetno hrani, pravo na proizvodnju koja ne utječe negativno na okoliš, pravo malih OPG-ova na opstanak. Svaka kupnja je tako politički čin. Svaki put kada kupimo neki prehrambeni proizvod, dajemo podršku načinu na koji je ta hrana proizvedena, ali i distribuirana“, zaključila je Sunčana Pešak iz ZMAG-a.
Povratak poljoprivrede na Biokovo
U i po 60 godina neobrađivanim vrtalima na obroncima Biokova danas ponovo rastu gotovo zaboravljene vrste koje su nekad prehranjivale Dalmaciju, ali ne zbog strateške opredijeljenosti države da sačuva stare sorte kao temelja prehrambenog suvereniteta, već zbog entuzijazma koji su pokazali stručnjak za agrobioraznolikost Roman Ozimec i stanovnici biokovskih naselja.
O problemu izumiranja hrvatske agrobioraznolikosti se malo govori iako je ona realna prijetnja svakom prehrambenom sustavu
"Interes za povratak starih sorti počeo je s jednim predavanjem prije nekoliko godina koje sam održao na temu starih sorti i pasmina Biokova u suradnji s Parkom prirode Biokovo, a koje je privuklo 350 ljudi što je ukazivalo kako se ljudi još sjećaju što su imali i žele to ponovo imati“, predstavio je povratak tradicionalne poljoprivrede na Biokovo Ozimec.
U vrtalima je nekad raslo i ponovo rastu šest vrsta mahunarki, bob, bobica, slanutak, grah ložnjak, sikirica i leća. Uzgajao se biokovski krumpir i raštika, koja raste samo od Trsta do Albanije. Na Biokovo se vratila i pšenica brkuja koja ima krupnije zrno bolje kvalitete od običnih pšenica, te niz drugih žitarica za koje malotko uopće zna da su u Dalmaciji uzgajane stoljećima.
O problemu izumiranja hrvatske agrobioraznolikosti se malo govori iako je ona realna prijetnja svakom prehrambenom sustavu. Tako većina dalmatinskih ratarskih kultura koje su stvarane tisućljećima, nisu nikad znanstveno istražene, a njihov je uzgoj prestao prije više desetljeća. Međutim, agrobioraznolikost se ne podučava ni na agronomskom ni na studiju biologije pa nije čudo da ovo masovno izumiranje i kritična točka održivosti ostaju izvan interesa znanosti, politike i medija.
GSR: Potreba promišljanja solidarnosti
Pokret grupa solidarne razmjene u Hrvatskoj u samo tri godine je narastao do brojke od 15 grupa, svaka s 50-ak članova. Međutim, ukoliko grupe ne rade dovoljno na razvijanju svijesti o solidarnosti s proizvođačima, prijeti opasnost da se cijela ideja pretvori u trgovinu, smatra Alma Mihaljević iz Dalja koja svoje jabuke plasira preko GSR-ova.
"Samo četiri proizvođača plasiraju većinu svojih proizvoda kroz GSR-ove, a to je jako malo. Ako u GSR-ove ulaze hobisti koji nude proizvode kada ih imaju viška, guše održivost nas koji proizvodimo i osiguravamo hranu kroz cijelu godinu. Mi kao proizvođači moramo znati unaprijed na kolike količine možemo računati da ćemo ih plasirati kroz GSR. U tome je temelj ideje GSR-a“, upozorila je Mihaljević, ali i podsjetila na primjere kada su GSR grupe iskazale solidarnost.
Primjerice, nedavno je zajedničkom akcijom GSR-ova prikupljeno 20 tisuća kuna i kupljeno je stado ovaca za jednu obitelj iz Gunje koja je stado izgubila u poplavama. Također, na ovom se Forumu prikupljao novac za kupnju perilice za rublje drugoj obitelji iz Gunje.
Primjer iz Austrije: Arche Noah
Iga Niznik iz udruge Arche Noah iz Austrije predstavila je na Forumu ovu organizaciju koja na sat i pol od Beča u starom dvorcu obrađuje vrt starih sorti za posjetitelje i čuva kolekciju sjemena s 6500 vrsta. Od osnutka 1990-te godine, ta je organizacija okupila 11 tisuća članova i obavlja sjajan posao na očuvanju sjemena u Austriji. S vremenom su, međutim, shvatili da nije dovoljno raditi samo na terenu, već su se morali uhvatiti i lobiranja na nacionalnom i europskom nivou za bolja zakonska rješenja. Upravo je Arche Noah prošle godine uspješno organizirala brojne europske udruge koje su uspjele blokirati sporni i po njihovim ocjenama opasni krovni europski zakon o sjemenu, prijedlog koji je došao iz korporativnim lobijima podložne Europske komisije.
"Predložena regulativa je bila vrlo restriktivna prema domaćim sortama. Htjeli su birokratizirati sve domaće sorte koje nisu komercijalne. Poljoprivrednicima se prijetilo kaznama, zabranjivalo im se čak i poklanjati sjeme prijateljima, ako nisu ispunili birokratske procedure. Ovo je bilo neprihvatljivo pa smo zajedno s Friends of the Earth Austria pokrenuli kampanju 'Sloboda za našu raznolikost'. Prikupili smo 500 tisuća potpisa u Austriji, a 50 tisuća ljudi je poslalo mailove u Bruxelles. Europski parlament je u konačnici glasovao protiv zakona“, opisala je Niznik.
