Dok gledamo postizborni teatar i čekamo da nam objave tko će biti premijer te kome će pripasti ovo ili ono ministarstvo, razvoj Hrvatske sve više dolazi pod znak pitanja. Koja god je strana u predizbornoj utrci uopće imala nešto što bi se iole moglo nazivati "programom" do sada ga je valjda nekoliko puta mogla promijeniti odnosno razrijediti, ovisno o tome na čiju stranu preteže vaga u pregovorima koje već danima vode U području obrazovanja potrebno je inzistirati na kvalitetnoj edukaciji te priznati i poticati edukaciju koja nije formalna, posebno onima kojima pristup takvoj edukaciji nije zajamčenMOST, Domoljubna koalicija i koalicija Hrvatska raste. Temeljni dokument o kojem ovisi bilo koja razvojna politika je proračun, prijedlog kojega u ovim postizbornim pregovorima nitko živ nije vidio. A s obzirom na alarmantne socijalne pokazatelje te nategnutost javnih financija, jaz između stvarnih potreba ekonomske politike i realnih mogućnosti koje su trenutno na raspolaganju valjda nikada nije bio veći, uz neizvjesnost ekonomske politike koja se svakim danom nepostojanja vlade samo produbljuje.
Da su nam javne financije bolna točka znamo već godinama, ne samo zbog visokog javnog duga već i zbog nesposobnosti kvalitetnog upravljanja njime. Dežurni su kritičari nakon te početne konstatacije uvijek olako sugerirali da Hrvatska što prije treba napraviti fiskalnu konsolidaciju da bi stvari došle ne svoje. Prema tom receptu jedino je logično "rezati" gdje se stigne, jer u javnom su sektoru ionako "uhljebi" koji sišu državni novac nauštrb privatnih poduzetnika i ostalog poštenoga svijeta. Nakon što se državna potrošnja smanji, a s njome bi valjda kopnio i javni dug i deficit državnog proračuna, BDP bi se trebao povećati jer bi nam investitori tada poklonili povjerenje. Tako barem izgleda ta neoliberalna logika koja bi zemlju trebala izvaditi iz ekonomskog gliba.
Temeljni dokument o kojem ovisi bilo koja razvojna politika je proračun, prijedlog kojega u ovim postizbornim pregovorima nitko živ nije vidio. (Foto: Daniel Kasap, Hina)
To je ista ploča koju već godinama slušamo, no u međuvremenu su se podaci o stopi nezaposlenosti (posebno mladih) te stopi zaposlenosti – koji direktno ovise o razini ekonomske aktivnosti – znatno pogoršali. Broj mladih sa završenim tercijarnim obrazovanjem, jedan od ciljeva strategije Europa 2020, sada je puno veći nego što je bio prije, no mnogi od tih ljudi ne mogu naći posao. Nije ni čudo uz klimavo obrazovanje i mlitavo tržište rada. Stopa rizika od siromaštva ili socijalne ekskluzije je na alarmantnoj razini. Nejednakosti koje su se zadnjih godina raširile u Hrvatskoj izražene su i u pogledu dohotka i u pogledu bogatstva, dok su mladi, žene i starci posebno ugrožene skupine. Gore navedeni recept sasvim sigurno ne uvažava ovakvu sliku stanja, štoviše, može ju pogoršati. Dok je znanje neoliberalnih "stručnjaka" koji se javljaju u Poslodavcima bi trebalo omogućiti da mogu raspoznati vještine radnika transparentnim standardima te ljudima omogućiti da jednostavnije pređu iz svijeta obrazovanja u svijet radamedijima i ono nositelja ekonomske politike ostalo na otprilike istom nivou kao prije par godina, sadašnje su potrebe puno zahtjevnije.
Zemlje Europske unije konsolidirale su svoje javne financije u toku krize bolnim kresanjem proračuna, dok su se socijalni pokazatelji samo pogoršavali. Na individualnoj razini je pojedinim zemljama od strane Troike (Europska komisija, Europska centralna banka i Međunarodni monetarni fond) bilo "sugerirano" da režu ovdje ili privatiziraju ondje, dok nam se europski socijalni model urušavao pred očima. Uskakale su u tu priču rating agencije, koje bi proizvoljno mogle rušiti ratinge pojedinih zemalja, čineći ih još izloženijima krizi. Sama EU je "previdjela" ili, bolje reći, potpuno zanemarila činjenicu da javne izdatke ne krati samo jedna ili dvije zemlje, već da to čine gotovo sve njezine članice. I time se socijalna situacija kudikamo pogoršala, a ona sada potkopava Unijino političko i ekonomsko napredovanje. Lideri su prvo bili iznenađeni krizom, a zatim zaboravili da žari i pali, pa su propustili reformirati institucionalnu strukturu EU-a koja bi omogućila veću fleksibilnost upravljanja ekonomijom. U međuvremenu se svijest o tome sramežljivo pojavila, ali se materijalizirala tek u vidu marginalnog poboljšanja Europskog semestra (koji bi sada zemljama članicama trebao davati malo više manevarskog prostora) te Junckerovog investicijskog plana koji nikako ne gađa "u sridu".
Hrvatska kasni u fazi, pa će ozbiljnije rezanje proračuna tek doći na red. Sama EU nam u tome neće bitno pomoći, ako i uopće, jer smo već u U sferi redistribucije potrebno je poboljšati progresivnu strukturu poreza na osobni dohodak, uz manje korištenje indikretnih poreza kao i uhvatiti se u koštac s poreznom evazijomproceduri prekomjernog deficita. Nalazimo se u škarama između impulzivnih potreba pojedinih "stručnjaka" za sveopćim rezanjem i privatiziranjem te latentnog pritiska Europske komisije i međunarodnih financijskih institucija za uvođenjem pro-tržišnih reformi. Ako se te škare zatvore, nagradno je pitanje tko će i kako provoditi bail-out proceduru koja bi socijalnu državu mogla još i više satjerati u kut. Prijelomni trenutak uvođenja šok-terapije može se desiti "preko noći". No bogatiji za recentno iskustvo zemalja Europske unije, sada znamo i kako bi progresivne strukturne reforme trebale izgledati.
SOLIDAR, europska krovna organizacija udruga koja za cilj ima promicati socijalnu pravdu, nekidan je izdala publikaciju Progresivne strukturalne reforme (str. 47-52) u kojoj sugerira petnaest ključnih reformi koje bi trebale služiti poboljšanju socijalne slike društva, koje je sasvim kompatibilno s ekonomskim napretkom. One se tiču područja obrazovanja, redistribucije te jednakosti.
Ukratko, SOLIDAR predlaže sljedeće. U području obrazovanja potrebno je inzistirati na kvalitetnoj edukaciji te priznati i poticati edukaciju koja nije formalna, posebno onima kojima pristup takvoj edukaciji nije zajamčen. Istovremeno bi poslodavcima trebalo omogućiti da mogu raspoznati vještine radnika transparentnim standardima te ljudima omogućiti da jednostavnije pređu iz svijeta obrazovanja u svijet rada. U Treba svakome osigurati osnovna socijalna prava i transfere te omogućiti korištenje osnovnih socijalnih uslugasferi redistribucije potrebno je poboljšati progresivnu strukturu poreza na osobni dohodak, uz manje korištenje indikretnih poreza kao i uhvatiti se u koštac s poreznom evazijom. Treba svakome osigurati osnovna socijalna prava i transfere te omogućiti korištenje osnovnih socijalnih usluga. Socijalne garancije koje omogućuju određeni civilizirani standard života trebale bi biti stavljene u funkciju, a plaća koja osigurava dostojan život osigurana. U području jednakosti zahtijevane reforme su sljedeće. Predistributivnim socijalnim politikama treba prevenirati nejednakosti, a legislativom promicati rješenja koja povećavaju jednakost žena te smanjuju mogućnost siromaštva radnih ljudi. Migrantima treba osigurati puni pristup osnovnim pravima te osigurati njihove jednake mogućnosti.
Svijest o dubokoj krizi prvi je korak na ovom putu razvojnog zaokreta. No čak i ako je raširena u društvu i među nositeljima političkih odluka, potezi koje treba vući još sasvim sigurno nisu. Oslanjanjem na savjete "rezanja radi rezanja" bogatijim će pojedincima omogućiti još bolju poziciju, zagovaranjem pak progresivnih strukturnih reformi ćemo kao društvo izaći iz krize. Progresivne strukturne reforme treba kontekstualizirati i primijeniti u Hrvatskoj, jer društveni razvoj nema alternative. Bogatiji pojedinci će uvijek imati.
Vladimir Cvijanović član je Grupe 22.
