"Šuti", film Lukasa Nole, nakon što ga je u ponedjeljak, 16. prosinca u kinu Europa na svečanoj premijeri mogla vidjeti zagrebačka publika, od danas je u redovitoj distribuciji u hrvatskim kinima. Potresan film o obiteljskom nasilju premijerno je prikazan na Festivalu igranog filma u Puli, gdje je osvojio šest nagrada, uključujući debitantsku nagradu Breza koju je dobila Tihana Lazović za ulogu Bebe te Zlatnu Arenu za sporednu žensku ulogu Lane Barić koja utjelovljuje lik Bebine mame.
Priča je to o obiteljskom nasilju koja problematizira mogućnost izlaska iz tog "začaranog kruga" i šutnju kojom je ono okruženo, unatoč tome što je prisutno u našoj okolini mnogo više nego što bismo mislili.
Lukas Nola i Tihana Lazović
suti.jpg
Ovo nije lagan film za razbibrigu. No od same težine ovog društveno angažiranog filma - zbog koje se gledatelj povremeno može upitati je li tolika količina nesreće u jednoj obitelji uopće moguća - zapravo je puno strašnija činjenica da je snimljen prema istinitim motivima. A to je istina pred kojom bismo svi radije zatvorili oči i o kojoj bismo radije šutjeli.
"Nadam se da će film u ljudima izazvati neku emociju, ali i probuditi svijest o stvarima o kojima se šuti i koje se događaju pored nas. Ova priča se događa u našoj blizini i sigurna sam da u ovom trenutku stotine ljudi proživljavaju slične sudbine koje, nažalost, nemaju sretan završetak", izjavila je o tome Tihana Lazović koja se, unatoč tome što joj je ovo prva glavna uloga, izuzetno uspješno nosila sa zahtjevnim likom Bebe.
Kao što je to čest slučaj sa ženama koje se nađu u vezi sa zlostavljačem, i Beba ima povijest obiteljskog nasilja koja seže daleko u djetinjstvo. U filmu je ona ispričana retrogradno, pa se tako od polazne točke filma - zlokobne situacije u kojoj se nalazi kao majka - radnja odvija unatrag. Promatrajući tako ključne trenutke njezina života sve do djetinjstva, otkrivamo mučne detalje te povijesti te počinjemo razumijevati kako se uopće našla u toj situaciji. A upravo to je ono što većini ljudi koji nisu imali iskustva sa zlostavljanjem najčešće nije jasno te si postavljaju pitanja kako je uopće moguće da se takvo što dogodi ili - nerijetko - "pa zašto nije otišla".
suti2.jpg
Lukas Nola o ovoj društveno angažiranoj dimenziji filma i odgovornosti s kojom se susreo stvarajući ga izjavio je: "Ljudi se uglavnom pitaju - 'zašto netko trpi nasilje?' I onda kada uđeš u tu tematiku, počinješ uviđati razloge. Ni meni danas još uvijek nije potpuno jasno zašto to žene trpe, ali znam da trpe iz socijalnih razloga, zbog djece, zbog osjećaja vlastite krivice, zato što su nasilnici uglavnom jako vješti psihički manipulatori. Žena jako često nema gdje otići sa svojom djecom od tog čovjeka koji joj maše sjekirom iznad glave i kao što smo već saznali iz iskustava žena, one uglavnom odlaze tek onda kada su ozbiljno ugrožene smrću. Kada dođu do ruba, tek onda odlaze. Institucije bi im trebale omogućiti da odu ranije."
Društvenu važnost filma prepoznala je i podržala ga Autonomna ženska kuća koja već niz godina pomaže ženama žrtvama partnerskog nasilja, a ovih dana je obilježeno i 23 godine od otvaranja njihova skloništa, prvog takve vrste na području tadašnje istočne Europe.
Podsjetimo, Autonomna ženska kuća i produkcijska kuća Kinorama, povodom Međunarodnog dana borbe protiv nasilja nad ženama organizirali su 22. studenog i diskusiju "ISTINA JE. Zašto šutite o tome?" na kojoj se govorilo o nužnosti institucionalizirane podrške ženama i djeci žrtvama nasilja. Na sam Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama, 25. studenog, Autonomna ženska kuća i filmska ekipa organizirali su javno prikupljanje potpisa za ratifikaciju Konvencije Vijeća Europe o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama, čija je svrha osigurati sveobuhvatnu zaštitu žena od različitih oblika nasilja.
Kampanju možete podržati tako da pošaljete poruku na Potpisujem.org.
