Deklaracijom potpisanom u Beču 25 udruga iz cijele Europe zahtjeva da ovaj i bilo koji budući zakon obavezno osigura osnovno pravo uzgajivačima da slobodno uzgajaju, koriste i prodaju sjeme vlastitih sorata bez obveze da ga kupuju od korporacija
U Bruxellesu i dalje traju pregovori o novoj EU regulativi o proizvodnji i stavljanju na tržište biljnog reproduktivnog materijala. Nakon službene verzije nove uredbe koju je u svibnju iznijela Opća uprava za zdravlje i potrošače, svoje izmjene predložila je Opća uprava za poljoprivredu. Udruge iz cijele Europe upozoravaju da izmijenjeni tekst predstavlja još veću prijetnju genetskoj raznolikosti kultiviranih vrsta nego prijašnje verzije. Na međunarodnoj radionici koja se prošlog vikenda održala u Beču u organizaciji udruge Arche Noah (na kojoj su sudjelovali i članovi ZMAG-a) donesena je deklaracija kojom udruge pozivaju na odbacivanje iznesenih izmjena kao i sprečavanje donošenja bilo kakvih propisa koji bi u budućnosti mogli ograničiti slobodno širenje genetske raznolikosti kultiviranih vrsta u korist sjemenarske industrije.
Izmjenama koje je u ime Opće uprave za poljoprivredu iznio izvjestitelj Silvestris između ostalog se ukida mogućnost malim proizvođačima da budu izuzeti iz obveze registracije (briše se članak 36). Svi koji stavljaju sjeme na tržište u bilo kojem obliku time bi trebali biti registrirani, a sorte upisane u upisnik na temelju službeno priznatog opisa. Takav opis trenutno je obveza koja prati registraciju tzv. čuvanih sorata, naših domaćih sorata bilja.
Što u praksi uključuje ta procedura dobivanja "jednostavnog opisa" istražili smo na OPG Cafuk u selu Domitrovec kraj Varaždina. Ovo gospodarstvo već niz generacija proizvodi sjeme ove autohtone sorte i to tradicijskim metodama kako su radili i njihovi stari. Do pred dvije godine sjeme su koristili samo za vlastite potrebe jer proizvodnja nije bila registrirana. Ostali proizvođači uglavnom su ga uvozili iz susjedne Slovenije ili Italije ali po pričama takvo sjeme je bilo znatno slabije kvalitete od izvornog. "Zahtjev za zaštitom proizvoda Varaždinsko zelje podnijela je Varaždinska županija u suradnji s Udrugom proizvođača povrća i voća Zeljari te Općinom Vidovec. Na postupku zaštite radilo se osam godina, a utrošeno je oko 250 tisuća kuna, od čega je 90 posto troškova snosila Varaždinska županija, ostatak udruga Zeljari i Općina Vidovec," stoji na stranicama Općine Vidovec gdje je registrirano ovo gospodarstvo. Velik dio posla oko prikupljanja dokumentacije volonterski je odradila varaždinska Poljoprivredna savjetodavna služba.
Glavna ideja s kojom je Europska komisija krenula u opsežnu proceduru donošenja ovog zakona je osiguravanje zaštite potrošača
Glavna ideja s kojom je Europska komisija krenula u opsežnu proceduru donošenja ovog zakona je osiguravanje zaštite potrošača. Cilj je da sjeme na tržištu zadrži visoke standarde produktivnosti i osigura dovoljno hrane što je glavna preokupacija Zajedničke poljoprivredne politike još od poslijeratnih vremena. Isto tako prisutan je strah od biljnih bolesti i nekontroliranog širenja štetnika. No, treba sagledati i činjenicu da poljoprivreda nosi gotovo pola proračuna, a kao što znamo, sjeme je osnova proizvodnje. Industrijske sorte odabrane su po kriteriju jedinstvenosti, uniformiranosti i stabilnosti. Njihova sposobnost promjenjivosti i prilagodbe lokalnim uvjetima namjerno je onemogućena, a radi visoke produktivnosti često je žrtvovana prirodna otpornost biljka koja se nadoknađuje pojačanom kemizacijom. Upravo suprotno tome, domaće sorte često je teško definirati jer su znatno više varijabilne, ali i prilagodljive. Kvalitete koje imaju ponekad nisu na prvi pogled očite, ali često se manifestiraju upravo u specifičnim uvjetima pojedinih regija ili nepredvidivim situacijama. Uzdržanom selekcijom svake godine odabiru se biljke otporne na bolesti. Od toga ih čuva i raznolikost stvarajući stabilnost agroekosustava i sprječavajući da moguće štete budu velikih razmjera. Zato su posebno važne u ekološkoj poljoprivredi.
Obavezna registracija istisnut će s tržišta male proizvođače za koje su opisane procedure vrlo skupe i mukotrpne pa će domaće sjeme, iako neće biti zabranjeno za uzgoj, biti vrlo teško nabaviti. Za proizvođača će biti obvezno dokazivanje podrijetla sjemena i neće više moći koristiti sjeme s vlastitog gospodarstva. Time će biti narušeno njihovo pravo na primjenu tradicijskih tehnika kojima je čovječanstvo preživljavalo posljednjih deset tisuća godina.
Deklaracijom potpisanom u Beču 25 udruga iz cijele Europe zahtjeva da ovaj i bilo koji budući zakon obavezno osigura osnovno pravo uzgajivačima da slobodno uzgajaju, koriste i prodaju sjeme vlastitih sorata bez obveze da ga kupuju od korporacija. Industrijski standard ne smije biti jedini priznati standard za cijelo tržište jer se osniva na tehničkim i pravnim odrednicama u koje se žive biljke ne mogu uklopiti i ne prepoznaje vrijednost bioraznolikosti. Sorte na koje nitko ne polaže vlasnička prava dio su naše baštine i nedopustivo je da budu predmet obvezne registracije i ograničenja. Bioraznolikost bi ipak trebala biti važnija od ekonomskog interesa.
