Nju vidi kao područje koje će ostatak kontinenta opskrbljivati električnom energijom proizvedenom iz prljavih tehnologija koje je Zapad napustio.
Umjesto da političarima koji su na vlasti u zemljama Jugoistoka Europe daju packe zbog energetskih strategija i projekata koji su suprotni od onoga za što se, barem retorikom, zalaže Europska unija, prošloga su tjedna u Budvi pod pokroviteljstvom upravo EU zemlje regije usvojile Nacrt regionalne energetske strategije koja predviđa veliki porast proizvodnje električne energije uz istodobni daljnji rast emisija CO2.
Franz Untersteller, ministar energetike i zaštite okoliša iz njemačke pokrajine Baden-Wurttemberg koji je nedavno boravio u Hrvatskoj, izjavio je za H-Alter kako su "termoelektrane na lignit tehnologija koja izumire". "Tu imamo problematiku emisije CO2, jer su emisije upravo kod lignita najveće u usporedbi s ostalim energentima. U južnoj Njemačkoj nemamo ni jednu termoelektranu na lignit jer tko se misli ozbiljno baviti problemom klimatskih promjena ne čini dobro ako ulaže u takve tehnologije", komentirao je Untersteller.
Ono što međutim nije dovoljno dobro za jug Njemačke, jest, čini se, za Kosovo ili Bosnu i Hercegovinu.
Pippa Gallop iz Bankwatcha, međunarodne organizacije koja je pratila proces donošenja Strategije, naglašava kako "još nisu izabrani prioritetni projekti, već samo kriteriji po kojima će biti izabirani". "Strategija općenito podržava megalomanske projekte jer relativno nekritički prihvaća procjene vlada iz regije o ogromnom porastu potrošnje energije u sljedeća dva desetljeća, unatoč ogromnom potencijalu i potrebi u regiji za energetskom učinkovitošću i nemogućnosti regije da ekološki i ekononomski podnese beskonačan porast potrošnje energije", ističe Gallop. U Strategiji koja se odnosi na razdoblje od 2012. do 2020/2021. računa se na 13,23 GW novih kapaciteta, porast od 64 posto u odnosu na 2009. godinu.
gallop.jpg
U kriterijima za odabir prioritetnih energetskih projekata na regionalnom nivou ne navodi se da projekt mora biti u sklopu s europskim zakonodavstvom. Iz Bankwatcha strahuju da bi se projekti mogli označavati kao prioritetni čak i ako studija utjecaja na okoliš nije dobro napravljena ili prije nego što je uopće napravljena, ako nije napravljena Strateška procjena utjecaja na okoliš ili ako javni natječaj nije bilo u skladu s Europskom zakonodavstvom.
"Ukoliko uskoro ne bude napravljena strateška procjena utjecaja na okoliš za dokument Strategije, moći ćemo zaključiti da namjere Europske unije nisu iskrene kada se radi o podršci razvoju održivih energetskih sistema država u regiji. S jedne strane, EU propagira politike razvoja obnovljivih izvora energije i projekata energetske učinkovitosti, dok se ovom strategijom planiraju ogromne investicije u sektor korištenja fosilnih goriva, što je potpuno neprihvatljivo. Ukoliko takva regionalna strategija bude uzor za izmjene nacionalnih, to će onemogućiti države da naprave prijelaz prema održivim energetskim sustavima i doprinesu borbi protiv klimatskih promjena", komentirao je Miodrag Dakić iz Centra za životnu sredinu iz Banja Luke.
miodrag_dakic.jpg
Jedna od glavnih zamjerki civilnog društva iz navedenih zemalja jest manjak transparentnosti i uključivanja javnosti u izradu Strategije. Cijela se uključenost javnosti svela na to da je na web stranicama Energetske zajednice u travnju objavljeno šest pitanja na koje su zainteresirani mogli poslati vlastito mišljenje, ali bez uvida u ikakav nacrt Strategije.
"Prekršena je Aarhuška konvencija, jer konzultacije s javnošću nisu obavljene dovoljno rano kada su sve opcije još bile otvorene. Uz to, rok za raspravu bio je samo tri tjedna. Energetska zajednica poslije javne rasprave nije uopće vodila računa o komentarima koji su pristigli", opisuje Gallop.
Ovakvu praksu Dakić ocjenjuje kao "potencijalno vrlo opasnom". "Ukoliko Europska unija neće postaviti visoke standarde za sudjelovanje javnosti i drugih aktera u donošenju ovako značajnih strategija, onda je teško očekivati da će vlade država u regiji provoditi konzultacije na zadovoljavajući način", ističe.
Cijela se uključenost javnosti svela na to da je na starnicama Energetske zajednice u travnju objavljeno šest pitanja na koje su zainteresirani mogli poslati vlastito mišljenje, ali bez uvida u ikakav nacrt Strategije
Nezadovoljni što Strategija nije prošla javnu raspravu, odlaganje usvajanja tražili su i predstavnici četiri najveće parlamentarne grupe u Europskom parlamentu, a ne samo predstavnici civilnog društva.
Povećana proizvodnja električne energije zapravo znači da će se više električne energije moći izvoziti u zapadne zemlje. Iako Hrvatska ne proizvodi dovoljno električne energije ni za svoje potrebe, to nije slučaj za BiH i još nekoliko zemalja u regiji koje imaju ambicije izvoziti struju. Izvještaj, koji je Bankwatch objavio u srpnju pod nazivom Partnerstvo nejednakih, navodi neke zanimljive primjere. Tako Italija čak i u svojem Akcijskom planu za obnovljive izvore energije planira kako će do 2020. godine iz Albanije, Crne Gore i drugih zemalja u regiji uvoziti struju, uglavnom iz velikih hidroelektrana, kako bi uspjela postići obvezajuće ciljeve EU. A kada već izgrade podmorski kabel iz Crne Gore do Italije, mogu također uvoziti struje iz termoelektrane na lignit, kako ne bi morali plaćati kazne za prekoračenje emisija CO2.
Regionalna energetska strategija ne bavi se, međutim, uopće plaćanjima za emitiranje većih količina CO2. Izraz EU Emissions Trading Scheme uopće se ne spominje u Strategiji. "To je samo dio većeg problema s Energetskom zajednicom. Ona promovira samo neke dijelove europskog zakonodavstva vezano uz okoliš, a ne sve. Iako smo u Bankwatchu dosta nezadovoljni s EU sustavom za trgovanje emisijama, ipak je to zakon, i države u regiji moraju računati s time kada planiraju investicije", ističe Gallop.
ivcic.jpg
Iako primjerice EU ima neobvezujući cilj za energetsku učinkovitost od dvadeset posto do 2020. godine, Bernard Ivčić iz Zelene akcije dodaje kako Strategija za regiju predviđa značajno niže ciljeve za povećanje energetske učinkovitosti, a uopće ne obrađuje ni problem ogromnih gubitaka u distribuciji električne energije. U pojedinim državama regije ti gubici iznose i preko trideset posto dok je prosjek EU ispod deset, a smanjenjem tih gubitaka u distribuciji smanjila bi se potreba za gradnjom novih kapaciteta.
Međutim, iako je Regionalna strategija prema prvotnoj zamisli trebala biti krovna za nacionalne strategije, to se nije dogodilo. "Umjesto toga imamo ovu bizarnu situaciju da se nacionalne energetske strategije neće prilagođavati ovoj regionalnoj, što je za ovu situaciju i dobro, ali onda se postavlja pitanje relevantnosti ove strategije. Iako je u početku zamišljeno da Regionalna strategija bude obvezujuća, ona to još nije. I dalje su nacionalne strategije relevantnije od ove. Međutim, bojim se da će se političari za potrebe zagovaranja određenih projekata, ako isti ne postoje u nacionalnoj strategiji, pozivati na ovu", ističe Ivčić.
