Energetska strategija suprotna strategiji održivog razvoja

Već sam proces izrade Strategije održivog razvitka Hrvatske, koje je prijedlog do 18. studenoga na javnoj raspravi, pretrpio je nemale kritike. Ta je strategija ključan razvojni dokument u suvremenim državama i društvima i uvelike se smatra krovnom strategijom iz koje proizlaze sve ostale, sektorske strategije. Ona određuje socijalni, ekonomski, prometni, okolišni i drugi razvoj države. Međutim, u izradi Nacrta prijedloga strategije u hrvatskom slučaju išlo se ispod standarda uspostavljenih u Europskoj uniji što prigovaraju predsjednik Zelene akcije Tomislav Tomašević i ravnateljica Hrvatskog poslovnog savjeta za održivi razvoj (HRPSOR) Mirjana Matešić i u njenoj izradi nije konzultirana zainteresirana javnost. Tomašević je ustvrdio da prema dokumentu EU Agenda 21, u izradi takve strategije mora sudjelovati do devet interesnih skupina (mladi, žene, sindikati, nevladine organizacije, lokalne vlasti, poslovni sektor, znanstvenici, seljaci, a posljednja skupina su domorodačko stanovništvo kojega kod nas nema) i ako nema konsenzusa između tih skupina onda nema ni strategije. Rad na formi Zamjerka je HRPSOR-a, koji također nije konzultiran pri izradi, da strategija nije proizvod međusektorskog dijaloga. Osim toga, Matešić napominje da je hrvatski Nacrt prijedloga strategije vrlo sličan istovrsnoj strategiji EU i kao takav je dobar početni dokument, ali nacionalna strategija bi trebala dati više konkretnih ciljeva i aktivnosti, a načelne prijedloge treba detaljno razraditi. Za Tomaševića je, pak, neprihvatljivo da je takav temeljni dokument izradio jedan ili više konzultanata nakon čega je javnosti ostavljeno 30 dana za pismene komentare i predviđena samo jedna javna rasprava od dva sata.
O energetskoj strategiji koja još nije objavljena u javnosti se govori godinu dana, a za krovni dokument s kojim bi energetska strategija trebala biti usklađena u javnosti se ni ne zna, ustvrdio je Tomašević i dodao da se dokument radi isključivo zbog forme i pridruživanja Hrvatske Europskoj uniji. Tomašević smatra nepriličnim i to što se Strategija održivog razvitka stavljena u geto Ministarstva zaštite okoliša, a njome bi se trebala urediti daleko šira društvena pitanja. Profit željeznici Matešić ne očekuje da će HRPSOR moći znatnije utjecati na sadržaj, a trebalo bi mnogo razgovarati i dorađivati predloženi dokument da bi se došlo do nečega što je stvarno nekakva strategija. Upozorila je na činjenicu da bi strategija održivog razvitka trebala biti nacionalna i kooridinirati sve druge strateške dokumente, a već se sad kosi s onim što se zna o energetskoj strategiji. Naime, energetska strategija prema onome što se zasad zna predviđa izgradnju termoelektrana, dok strategija održivog razvitka predviđa smanjenje ugljičnog dioksida. Zanimljivo je da se predviđa daljnje povećanje stvaranja otpada jer je cilj ostvariti uravnotežen i stabilan rast gospodarstva da stopa gospodarskog rasta bude veća od stope kojom raste degradacija okoliša i generiranje otpada, dočim EU kao važan cilj ima smanjenje proizvodnje otpada. Kad je riječ o proizvodnji energije jasno se vidi u čemu Hrvatska ima veliku šansu za razvoj. Naime, danas se samo 0,17 posto energetskih potreba dobiva iz biomase, iz vjetroelektrana 0,14 posto, a solarne elektrane osiguravaju mizernih 0,001 posto. Dugoročno gledano, trebao bi profitirati željeznički promet je je potrebno preusmjeravati promet s cestovnog, na energetski učinkovitije i za okoliš povoljnije oblike prijevoza. Povećati broj novorođenih U Nacrtu prijedloga strategije održivog razvitka stoji da broj novorođene djece treba podići sa sadašnjih 42,5 tisuća godišnje na 60 tisuća, zatim da u sklopu policentričnog razvoja gradove od sedam do 30 tisuća stanovnika treba funkcionalno osposobiti. Obradive površine trebalo bi povećati sa 1,2 milijuna hektara na 1,8 milijuna. Nacrt prijedloga strategije održivog razvoja