Ona nema nikakve veze s realnim pokazateljima koliko to sve zapravo košta i kolika bi realna cijena trebala biti.
O burnim događanjima na području energetike u posljednje vrijeme, od velikog povećanja cijene energenata do najava gradnje skupih i ekološki štetnih projekata hidroelektrane Ombla i termoelektrane Plomin 3 na ugljen, te promjena u sustavu obnovljivih izvora, razgovarali smo s dr. sc. Ana-Mariom Boromisa, predstojnicom Odjela za međunarodne političke i gospodarske odnose Instituta za međunarodne odnose u Zagrebu. Naša se sugovornica bavi ekonomikom europske integracije, osobito energetskom sigurnošću, te razvojem pojedinih sektorskih politika vezanih uz jedinstveno tržište, trgovinu, energetiku i politiku zaštite okoliša.
HEP diže kredit od 130 milijuna eura za gradnju hidroelektrane na rijeci Ombli, a istodobno podiže cijene struje za 20 posto. Studiju ekonomske isplativosti za hidroelektranu Ombla opet nismo vidjeli, a za propuste kod gradnje hidroelektrane Lešće i ogromno povećanje troškova u odnosu na inicijalne procjene, nitko nije pozvan na odgovornost. Jesu li građani na neki način prevareni?
HEP se u javno dostupnoj Studiji utjecaja na okoliš HE Ombla poziva na ekonomsku korist, za koju nema dokaza, dok su koristi upitne po svim drugim pitanjima, od šire društvene koristi do zaštite okoliša i zapošljavanja
Prema podacima koji su javno dostupni, projekt HE Ombla nije komercijalno isplativ. Međutim, HEP tvrdi da ima novu studiju po kojoj bi ona mogla biti isplativa što bi moglo biti istina samo ukoliko govorimo o velikom rastu cijena. Informacija koja je procurila iz HEP-a i govori da te studije koje spominju kreću od izračuna s početnom razinom cijena koja je puno veća nego trenutna cijena na svjetskom tržištu. HEP se u javno dostupnoj Studiji utjecaja na okoliš poziva na ekonomsku korist, za koju nema dokaza, dok su koristi upitne po svim drugim pitanjima, od šire društvene koristi do zaštite okoliša i zapošljavanja. Lako se da izračunati pod kojim uvjetima ovaj projekt postaje isplativ, a to je samo uz visoki rast cijena.
Smatrate li da povećanje cijene električne energije od 20 posto u vrijeme ugovaranja kredita za Omblu kod EBRD-a nije slučajno?
Ne mislim da su ta dva događaja nužno povezana, jer cijena struje bi ionako trebala rasti kada bi se, recimo, uzeli o obzir troškovi zagađenja okoliša. Glupa je koincidencija da dižu cijene upravo kada se predstavlja projekt HE Ombla koji bi trebao biti niže na razini prioriteta nego što se predstavlja. Smatram da se gradnja na Ombli gura jer za taj projekt postoji relativno dovršena dokumentacija, a nove vlasti žele da se bilo što počne raditi. To mogu razumjeti, ali mislim da nije najpametniji izbor. Postoji puno prostora u samom HEP-u za reorganizaciju i podizanje efikasnosti, što je rekao i njihov direktor u posljednjem intervjuu. Činjenica je da cijene struje nisu u skladu s cijenama u okruženju, ali je također činjenica da metodologija propisana u tarifnom sustavu nije slijeđena ni u dobrim godinama. Brojka od 20 posto povećanja cijene je totalno proizvoljna i nema nikakve veze s realnim pokazateljima koliko to sve zapravo košta i kolika bi realna cijena trebala biti, a regulator je zauzeo poziciju da je u redu da Vlada proizvoljno određuje cijenu bez da ih išta pita.
Na tribini o HE Ombla u Dubrovniku dr. sc. Branimir Molak prezentirao je podatke koji govore da se u mreži i na sam rad velikih energetskih postrojenja izgubi 16 posto od ukupno potrošene energije. Ne bi li onda ekonomski najučinkvitije rješenje bilo poraditi na tome? Koji smatrate da je razlog što se ne ulaže u mrežu umjesto favoriziranja skupih megalomanskih i po okoliš štetnih projekta?
Lako se da izračunati pod kojim uvjetima projekt HE Ombla postaje isplativ, a to je samo uz visoki rast cijena
U gubicima koje Molak spominje ima dosta netehničkih gubitaka, to jest krađa. To su dva razdvojena pitanja. U prijenosnoj mreži gubici čak i nisu toliko veliki, već velike gubitke ostvaruje distribucija i opskrba što je odraz cijelog stanja u državi. Primjerice, na otoku Viru je cijela mreža nelegalna. Ni dokumentacija ni gradnja ni mreža ni cijela infrastruktura nisu kako bi trebale biti pa se onda ne može očekivati da sustav funkcionira na pravi način. Ljudi su masovno ilegalno gradili i povlačili mrežu kako su se dogovorili s lokalnom upravom. Posljedica neuređenosti cijelog sustava je ta da nelegalni objekti imaju legalne priključke na struju pa se ne može ni očekivati da su gubici mali.
Znači problem je zapravo povezan i s problem nelegalne gradnje?
Da. To jasno odražava sliku neuređenosti cijele države i ne može se riješiti ni brzo ni efikasno, a ni s malo novca.
Protiv poskupljenja bunio se jedino Sindikat Hrvatske elektroprivrede TEHNOS koji smatra nezakonitom odlukom o povećanju cijene električne energije. Traže da Vlada ubuduće prije sličnih odluka javno obznani investicijske planove koji će dokazati da će prihodi od poskupljenja struje biti utrošeni u nacionalnom interesu.
Sve stoji u pravilnicima. Cijene bi se trebale temeljiti na opravdanim troškovima poslovanja, održavanja i izgradnje mreže i cijena bi trebala imati poseban dio za prijenos, za distribuciju i za proizvodnju. Kada se poskupljenje radi ovako "preko koljena" to se ne događa. Hrvatska formalno hoće tržište, dakle, elektrane bi trebale biti isplative, tržišna mreža bi trebala biti javna, državna i pouzdana i to je prirodni monopol. Odnosi između subjekata bi trebali biti jasni, trebalo bi se znati koliko što košta i slično. Međutim, to što stoji na papiru se ne provodi pa zato nije ni jasno koliko i za koji segment je potrebno ili nije potrebno povećanje cijene.
U intervjuu Novom listu od 7. svibnja ministar gospodarstva Radimir Čačić je izjavio "da imamo termoelektrane na ugljen cijena struje ne bi rasla već obrnuto jer je cijena ugljena u zadnje 4 godine rasla 8 posto, a nafte i plina 250 posto". Slažete li se s ovom tvrdnjom? Može li termoelektrana na ugljen Plomin 3 biti isplativa ili ćemo govoriti o još jednom velikom financijskom teretu koji će se prebiti na leđima potrošača?
Na otoku Viru je cijela elektrodistribucijska mreža nelegalna. Ni dokumentacija ni gradnja ni mreža ni cijela infrastruktura nisu kako bi trebale biti pa se onda ne može očekivati da sustav funkcionira na pravi način
Pitanje cijene transporta ugljena brodovima je ograničavajući faktor za tu tehnologiju. Važno je u ovoj priči i koliki su drugi troškovi, na primjer javnozdravstveni i troškovi zaštite okoliša, koji su obično glavna prepreka ulaganju u elektrane na ugljen. U svijetu postoje neke čistije tehnologije, ali su one još vrlo skupe. Ako bismo gradili nešto najnovije to bi onda bilo skupo i bez obzira na nižu cijenu ugljena u odnosu na druge energente, projekt bi bio i dalje skup.
Na tribini održanoj prije nekoliko dana u Labinu pomoćnik ministrice okoliša Davor Škrlec izjavio je da će HEP-u, odnosno hrvatskoj državi "biti jako teško pronaći strateškog partnera kojem će se isplatiti izgradnja TE Plomin 3 prema ekološkim standardima Europske unije". Naime, za ispuštanje prekomjernih količina ugljičnog dioksida bit će skupo plaćati penale.
Da, 2018. završava prijelazno razdoblje za primjenu direktive koja se odnosi na one koji sagorijevaju velike količine stakleničkih plinova i to će biti skupo. Vraćamo se na to da je cijena ugljena kod termoelektrana manje važna od cijene ostalih troškova. Pitanje je kakva će biti regulativa na tome području ubuduće. Hoće li cijena struje biti dovoljna da to pokrije i tko bi to htio platiti, već je drugo pitanje. Ono što je apsolutno sigurno je da se o isplativosti Plomina 3 ne može govoriti na temelju cijene ugljena.
Agendom 20:20:20 obvezali smo na proizvodnju 20 posto električne energije iz obnovljivih izvora. Čačić je najavio neke novosti u OIE prošloga tjedna. Govori tako o upošljavanju brodogradilišta u gradnji platformi za vjetrenjače na otvorenom moru, međutim stručnjaci tvrde da za tako nešto nije još razvijena tehnologija.
Dobro je da u nekom segmentu Hrvatska kaže da želi ići u razvoj neke nove tehnologije, prilagoditi ju primjerice Jadranskom moru, da smo inovativni, a ne da samo kopiramo od drugih. S druge strane, moramo razmišljati o tome možemo li do 2020. godine ispuniti ciljeve koje smo preuzeli. Za takve preuzete obaveze treba raditi s onim što znamo kako, a razvijati tehnologije u nekim drugim segmentima u kojima imamo potencijala. To bih rado vidjela, ali razvoj novih tehnologija uz istodobno ispunjenje obaveza do 2020. godine u istoj rečenici ne djeluje ozbiljno.
Tu nam također prijete financijske kazne ukoliko ne uspijemo proizvoditi 20 posto energije iz obnovljivih izvora.
Razvoj novih tehnologija uz istodobno ispunjenje obaveza do 2020. godine u istoj rečenici ne djeluje ozbiljno
Predviđeni su penali, ali to je isto relativno daleko. Trebali su postojati penali i za post-Kyoto razdoblje, a pitanje što će se s tim dogoditi. Zato razumijem nonšalantni pristup nekoga tko je izabran na četiri godine i hoće riješiti goruće probleme kako bi dobio slijedeći mandat pa će onda možda razmišljati o 2020-toj godini. Naravno, potrebno je kombinirati dugoročnu viziju s kratkoročnim mjerama, ali mi do sada nismo imali ni ideju za kratkoročne mjere, a kamoli za dugoročnu viziju.
O solarnoj se energiji dosta govorilo također. Cijena za energiju iz solarnih izvora na kraju je smanjena.
Cijena te tehnologije realno je pala u posljednjih nekoliko godina. U Hrvatskoj nije napravljen nijedan veći projekt. Ne vidim preveliku štetu smanjivanja poticajne cijene jer dugoročno nije realno planirati računajući na poticaj države. To se može u inicijalnoj fazi, ali računati na dugoročnu isplativost zbog poticaja nije pametno ni za poduzetnika ni za državu. Bilo bi sjajno da se razvije puno malih privatnih sustava za grijanje vode i fotovoltaika, a to se može i bez velikih poticaja.
Ovoga je tjedna Ministarstvo graditeljstva predstavilo energetsku obnovu tisuća zgrada u javnom vlasništvu. Iz UNDP-a tvrde da smo na polju energetske učinkovitosti prilično napredni, da radimo stvari koji će doći u europske direktive tek za godinu, dvije.
Cijela priča o energetskoj učinkovitosti u Europi krenula je s visokom cijenom uvoznih sirovina iz Rusije, Sjeverne Afrike i drugih dijelova svijeta. Isplati se ulagati u to, ako su cijene energije visoke, a to je i način da se zaposli lokalno stanovništvo, koriste lokalni materijali. Osim koristi zbog porasta cijena energije, ulaganje se dodatno objašnjava koristima za okoliš, što ima logike. Međutim, u toj je priči indikativno da obnova nakon rata nije o tome uopće vodila računa. Obnovljene kuće su uglavnom predavane korisnicima bez fasada. Netko tko je relativno siromašan i tko živi u obiteljskoj kući te će investicije teško pokriti.
Nigdje se ne spominje najlogičnija stvar, poticanje štednje energije.
U Strategiji energetskog razvoja na jednom mjestu piše da će potrošnja rasti, a na drugom da će se smanjivati zbog energetske učinkovitosti. Sve skupa je sasvim neusklađeno sa Strategijom održivog razvoja
U Strategiji energetskog razvoja na jednom mjestu piše da će potrošnja rasti, a na drugom da će se smanjivati zbog energetske učinkovitosti. Sve skupa je sasvim neusklađeno sa Strategijom održivog razvoja koja predviđa smanjivanje potrošnje. Strategija energetskog razvoja iz 2009. godine napravljena je pod pretpostavkom da ćemo mi proizvoditi energiju i prodavati ju susjednim zemljama. Sa smanjivanjem stanovništva bilo bi logično da se potrošnja ionako smanjuje. Međutim, trebali bismo se dogovoriti što nam je polazišna točka, rast ili pad potrošnje.
Prošloga tjedna u Zagrebu je održana konferencija o održivom razvoju gdje je još jednom istaknuta razlika između rasta i razvoja. Kako bi hrvatska energetika trebala izgledati da zadovoljava uvjete definicije zelenog razvoja, i ekonomske, i društvene i ekološke?
Previše pričamo o energetskoj politici. Ciljevi su jasni, oni se neće promijeniti. Bez obzira na političko opredjeljenje, svi se slažu da želimo energiju koja nije preskupa za gospodarstvo, koja je ekološki prihvatljiva i da je ima dovoljno. Pitanje je kako to postići, dakle trebaju nam mjere, analize učinaka, analize što je za koga bolje u kojem trenutku, tko će snositi troškove i tko će imati koristi. Kada smo raspravljali o tri moguća scenarija u energetskoj strategiji, odabran je onaj koji je bio u skladu s trenutnim raspoloženjem javnosti i političkom voljom. Iza toga ne stoji detaljna analiza što to znači za okoliš, zapošljavanje ili bilo što drugo. Na tome treba ozbiljno poraditi.
