Europa i Bliski istok već su dugo vremena u neprestalnoj komunikaciji. I dok je taj odnos u proteklim desetljećima uzimao oblik europskog imperijalnog i orijentalističkog, patronizirajućeg odnosa prema regiji koju je Europa uglavnom vidjela kao vlastito igralište za bogaćenje i eksploataciju, u 21. stoljeću dinamika se donekle promijenila - Bliski istok se počeo sve više približavati Europi, i to na više načina.Proteklih godina dalo se iz akademskih krugova čuti glasine o potencijalnom osnivanju studija arabistike na sveučilištu u Zagrebu, no ništa konkretno se još po tom pitanju nije materijaliziralo
Dok je tijekom dvadesetog stoljeća migracija s Bliskog istoka u Europu definitivno postojala, ona je u dvadeset i prvom stoljeću, a osobito u posljednih nekoliko godina, znatno veća. Od početka izbjegličke krize u Europi prošlo je više od dvije godine, a u tom vremenu u zemljama Europske unije azil je zatražilo otprilike dva i pol milijuna ljudi, od kojih većina dolazi iz ratom razorenih zemalja poput Sirije, Iraka i Libije. Iako se među azilantima mogu pronaći i ljudi iz zemalja poput Afganistana, Pakistana, Eritreje, te raznih zemalja supsaharske Afrike, najčešći su ipak ljudi iz arapskog govornog područja, iz regije koju nazivamo MENA (Bliski istok i sjeverna Afrika).
Strah od nepoznatog
I dok je u medijima tema terorističkih prijetnji ona koja se najčešće povezuje s izbjeglicama, gole brojke pokazuju da teroristi i ekstremisti sačinjavaju zanemarivi postotak izbjeglica. Jasno, terorizam je problem s kojime se Europa mora suočiti, no koncentracija diskursa o izbjeglicama na temu terorizma sakriva činjenicu da se dva i pol milijuna ljudi doselilo u Europu i da u njoj planiraju ostati još neko vrijeme.
To povlači pitanje njihove integracije i odnosa europskih vlasti i samih europljana prema njihovim novim susjedima - tema terorizma ne može i ne smije biti jedina tema koju povezujemo s izbjeglicama jer se time ignoriraju druga ključna pitanja poput integracije, edukacije i ekonomije.
Rast desnog populističkog radikalizma već se godinama povezuje ne samo s ekonomskim problemima u matičnim zemljama desničarskih pokreta, već i s njihovim rasnim i etničkim identitetom koji izgleda da jača uplivom ljudi s Bliskog istoka u Europu te strahom od nepoznatog; to nepoznato bi u ovom slučaju bio Bliski istok. Na primjeru Brexita i dolaska na vlast Donalda Trumpa, kao i na jačanju brojnih radikalno-desnih stranaka u europskim zemljama, imali smo priliku vidjeti da je diskurs koji vlada u tim pokretima, a koji se odnosi na Bliski istok i izbjeglice, uvelike prošaran dezinformacijama i otvorenim lažima.
Jedna od popularnih meta takvih dezinformacija sa radikalne desnice je Švedska, čijoj je vladi relativno nedavno, nakon Trumpovih opaski o napadu u Švedskoj za kojeg se ispostavilo da se nije dogodio, prekipilo te je na svoju web stranicu postavila sekciju koja se bavi pružanjem točnih podataka o migraciji i kriminalu u Švedskoj.
Obrazovanje o Bliskom istoku u Europi
Mnoge europske zemlje nose se s problemom straha od tog nepoznatog Bliskog istoka ulaganjem u studijske programe koji se bave istraživanjem te regije. Logika takvoga pristupa je da će produkcija znanja rezultirati stručnjacima koji će osim akademski, biti i društveno aktivni te time djelovati proaktivno u zajednici pružanjem svojeg stečenog znanja na uvid široj javnosti. Primjerice, u Švedskoj će mnogi fakulteti kandidatu za upis na doktorski studij kao veliki plus uzeti prijašnje aktivnosti poput pisanja članaka u novinama i popularnim časopisima vezanima uz njihovu struku.Mnoge europske zemlje nose se s problemom straha od tog nepoznatog Bliskog istoka ulaganjem u studijske programe koji se bave istraživanjem te regije. Logika takvoga pristupa je da će produkcija znanja rezultirati stručnjacima koji će osim akademski, biti i društveno aktivni te time djelovati proaktivno u zajednici pružanjem svojeg stečenog znanja na uvid široj javnosti.
Tako su u Švedskoj Bliskom istoku posvećeni studiji na sveučilištima u Lundu, Stockholmu i Upssali, dok u Goteborgu postoje globalni studiji koji pokrivaju između ostalih regija i Bliski istok. U Danskoj o Bliskom istoku možete učiti na studijima pri sveučilištima u Aarhusu i Kopenhagenu, kao i na Sveučilištu južne Danske. U Norveškoj studiji vezani uz Bliski istok dostupni su na sveučilištima u Oslu i Bergenu. Njemačka je još jedna zemlja koja je primila izrazito veliki broj azilanata, a čija je ponuda studija vezanih uz Bliski istok izrazito bogata.
Sveučilišta u Berlinu, Munchenu, Leipzigu, Heidelbergu i Marburgu sva nude studijski fokus na Bliski istok općenito te na bliskoistočnu ekonomiju, islamsku teologiju i Iran partikularno. Valja napomenuti da ovo nije bila potpuna lista visokoškolskih opcija za edukaciju o Bliskom istoku u ovih nekoliko zemalja. Ovdje je bila riječ samo o studijima koji su u potpunosti posvećeni Bliskom istoku. Za pretpostaviti je da u navedenim zemljama postoje još desetci, ako ne i stotine kolegija porazbacanih po raznim studijima poput političkih znanosti, lingvistike i kulturalnih studija koji se bave Bliskim istokom, a koji su ponuđeni studentima koji se možda ne žele isključivo baviti tom regijom, već koji imaju usputni interes za nju.
Bliski istok u zemljama bivše Jugoslavije
Ni Balkan nije uspio izbjeći izbjeglički val, dapače. Zahvaljujući katastrofalnoj, razjedinjenoj politici Europske unije koja je rezultirala time da je većina zemalja članica uspjela uvelike ili čak potpuno izbjeći svoje obaveze u rješavanju izbjegličke krize, najveći dio tereta pao je na svega nekoliko zemalja. Osim Njemačke i Švedske, to su i zemlje poput Italije i Grčke koje su bile prva, a za mnoge i zadnja stanica na bijegu iz regije. Srbija je jedna od zemalja koja nije članica Europske unije, ali je radi politike zemalja članica, osobito Mađarske, primila daleko veći broj izbjeglica nego što je mogla zbrinuti, što je rezultiralo time da je velik broj izbjeglica živio i još uvijek živi po ulicama i parkovima.
Hrvatska problema na takvoj razini nije imala. I dok u Hrvatskoj postoje sistemski, a osobito birokratski problemi u odnosu prema azilantima, oni su uvelike umanjeni činjenicom da u Hrvatskoj nismo gledali scene poput onih u Grčkoj, Bugarskoj i Srbiji, već je kod nas samo 2435 ljudi zatražilo azil u 2015. i 2016. godini dok je za ostale izbjeglice Hrvatska poslužila samo kao koridor. No to ne znači da je hrvatska priča tu gotova i da Europska unija od Hrvatske neće u budućnosti zatražiti da zbrine određeni broj azilanata.
Tu nastaju problemu u vidu činjenice da je Hrvatska, kao i ostatak regije, izrazito slabo akademski opremljena za takav poduhvat. Na cijelom Balkanu, samo jedno sveučilište, i to ono u Ateni, ima studij posvećen Bliskom istoku, a i taj studij se koncentrira uglavnom na Tursku. U Zagrebu također postoji studij turkologije na Filozofskom fakultetu, no on je uglavnom jezične i književne prirode.
Jedini fakultet koji se u Hrvatskoj bavi Bliskim istokom u bilo kakvom značajnijem pogledu je Fakultet političkih znanosti u Zagrebu na čijem se studiju politologije može pronaći nekoliko kolegija pod vodstvom dr.sc. Borisa Havela (dok profesorica Mirjana Kasapović drži kolegij pod nazivom Regionalne komparativne studije: Bliski istok i Izrael).Na cijelom Balkanu, samo jedno sveučilište, i to ono u Ateni, ima studij posvećen Bliskom istoku, a i taj studij se koncentrira uglavnom na Tursku
Riječ je o kolegijima Oriental Jews and Arabs in the Time of Zionism i Religion and Politics in the Middle East koji se prema svemu sudeći odvijaju na engleskom jeziku. Kontaktirali smo profesora Havela koji je bio izrazito ljubazan i susretljiv te nam je poslao silabe s popisom literature za oba kolegija. Iz drugih izvora smo uspjeli doći i do prezentacije uvodnog predavanja za kolegij Religion and Politics in the Middle East iz 2016. godine.
Provjerom silaba i prezentacije brzo izlazi na vidjelo činjenica da je Havel izrazito pro-izraelski nastrojen. Prvi primjer toga našli smo u činjenici da na više mjesta Havel za Zapadnu obalu, palestinski teritorij pod izraelskom okupacijom koristi termin "Judeja i Samarija", što je terminologija koja se koristi isključivo za izraelske upravne potrebe, i kojeg u javnosti koriste gotovo isključivo izraelski političari desnog opredjeljenja.
Popis literature za isti kolegij popunjen je knjigama autora poput Bernarda Lewisa i Fuada Adžamija koji se povezuju s neokonzervativnom strujom u američkoj politici koja je svojedobna dala svoju podršku američkoj ilegalnoj invaziji i okupaciji Iraka. Tu se mogu naći i David Brog koji nije akademik, već aktivist koji je aktivan u američkoj kršćanskoj pro-izraelskoj zajednici te Bat Ye'or, autorica koja nema nikakve veze s akademskim svijetom, ali koja se proslavila time da je popularizirala teoriju zavjere o "Eurabiji"- navodnoj islamizaciji Europe.
Dati konačnu presudu o Havelovim kolegijima je nemoguće bez da ih se zapravo i odsluša. Primjerice, jedan od članaka kojeg Havel stavlja u popis literature je Huntingtonov proslavljeni članak o sukobu civilizacija. Isti članak (ili izvod iz istoimene knjige koja elaborira ono što je Zaista je nemoguće znati kako Havel pristupa tematici i koliko prostora za kritiku literature daje studentima u raspravama na predavanjima i seminarima, no s obzirom na sliku koju nam oslikavaju dostupni materijali, izgleda da je njegov pristup poprilično jednostrannapisano u članku) nalazi se na mnogobrojnim popisima literature kolegija diljem svijeta koji se bave političkim znanostima, pa i Bliskim istokom, ali taj komadić literature vrlo često na fakultetima služi kako bi profesori vidjeli koliko dobro će studenti konstruirati svoje argumente kao opoziciju Huntingtonovim tezama.
Naime, osim u konzervativnim krugovima, Huntingtonova teza o sukobu civilizacija se smatra simplističnom i zastarjelom. Zaista je nemoguće znati kako Havel pristupa tematici i koliko prostora za kritiku literature daje studentima u raspravama na predavanjima i seminarima, no s obzirom na sliku koju nam oslikavaju dostupni materijali, izgleda da je njegov pristup poprilično jednostran.
Budućnost hrvatskog proučavanja Bliskog istoka
Proteklih godina dalo se iz akademskih krugova čuti glasine o potencijalnom osnivanju studija arabistike na sveučilištu u Zagrebu, no ništa konkretno se još po tom pitanju nije materijaliziralo. S obzirom da ni Hrvatska ni bliža regija nemaju studij koji bi se koncentrirao na Bliski istok, možemo se nadati ili da će proučavanje Bliskog istoka na Fakultetu političkih znanosti postati nešto balansiranije ili, u najboljem slučaju, da će se nešto poput studija arabistike ipak s vremenom realizirati.
No s obzirom da je nedavno objavljena Times Higher Education lista najboljih 1000 svjetskih sveučilišta pokazala da je Sveučilište u Zagrebu sve gore i gore kako godine prolaze (trenutno je između 801. i 1000. mjesta na ljestvici, po prvi puta u povijesti lošije rangirano od Sveučilišta u Splitu), i s obzirom da je učestalo instant rješenje za takvu tragediju pozivati se isključivo na STEM znanosti kao svjetlonoše društvenog i znanstvenog napretka, bojimo se da će naši snovi ipak ostati snovi.
