Nakon duge ljetne sezone koju je obilježio masovni atak na bioraznolikost hrvatske obale, Ministarstvo zaštite okoliša prošloga je tjedna donijelo zakašnjelu odluku o saniranju štete, zabranom branja smilja na otocima za ovu godinu i skraćivanjem jesenske sezone branja na kopnu na 45 dana.
Kako je došlo do toga da biljka koja je oduvijek ukrašavala jadranski krš i na koju nitko nije obraćao previše pozornosti odjednom preko noći postane "roba“, i to tražena roba?
Da nije bila riječ o pretjeranom paničarenju otočana koji su upozoravali na ovaj ekocid, potvrđuje i Ministarstvo koje u priopćenju kaže kako su apele da se zaustavi ovakva nasilna eksploatacija autohtone biljne vrste dobili i sa Šumarskog fakulteta te kako su rezultati preliminarnog istraživanja Botaničkog vrta Prirodoslovno-matematičkog fakulteta ukazali na relativno slabu klijavost sjemena smilja u prirodi.
Kako je, međutim, došlo do toga da je biljka koja je oduvijek ukrašavala jadranski krš i na koju nitko nije obraćao previše pozornosti odjednom preko noći postala "roba“, i to tražena roba? Ta biljna vrsta raste samo na jadranskoj obali, u Hercegovini, Crnoj Gori i na Korzici, a popularnost proizvoda od smilja u farmaceutskoj i kozmetičkoj industriji - macerata, ulja i čaja – stalno raste. Velika potražnja, a ograničena ponuda, dovodi do rasta cijene otkupa smilja. Tako se prije šest godina cijena sirovog ili svježeg smilja kretala oko 3,5 kuna po kilogramu, prošle godine je bila oko 5 do 7 kuna, a ove godine je skočila na astronomskih 7 do 12 kuna, dakle cijena znatno veća od one koja se dobije za pšenicu ili krastavce za koje se mora dobro naraditi da bi izrasli.
Izlaz iz ove situacije u kojoj smilje bere svatko tko dobije dozvolu od Hrvatskih šuma bez ikakve edukacije o tome kako brati bilje da se ono dalje može razmnožavati, a nadzori na terenu su slabi ili nepostojeći, je u plantažnom uzgoju, otkrio je H-Alteru Goran Vitanović, po struci agronom i vlasnik obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva iz Zadra, koji je i sam berač smilja s dozvolom, ali na svom OPG-u uzgaja i sadnice smilja.
"Smilje dobro podnosi nedostatak vode i veliku insolaciju i idealno je za ekološku poljoprivredu."
"Ne postoje nikakve prepreke da se smilje uzgaja plantažno jer ta biljna kultura nije zahtjevna u pogledu prehrane, navodnjavanja i zaštite. Također, može se uzgajati na manje vrijednim tlima, pa čak i na kamenjaru. Uz to, smilje dobro podnosi nedostatak vode i veliku insolaciju i idealno je za ekološku poljoprivredu. Naravno da je za veći prinos bolje imati kvalitetniju zemlju, raditi na prihrani i pravovaljanom navodnjavanju, ali smilje je i za manje intenzivnu poljoprivredu hvale vrijedno upravo zato što se uz male troškove održavanja mogu postići značajni gospodarski rezultati“, ističe Vitanović, koji uz ekološki uzgoj povrća na svom OPG-u uzgaja i prodaje i šestomjesečne do trogodišnje sadnice smilja.
Popularnost smilja u industriji raste jer ono ima brojna pozitivna svojstva. Ulje od smilja je jak antiseptik, djeluje protugljivično, protubakterijsko i antivirusno. Pošto nije toksično za ljude, može se koristiti i u zaštiti drugih biljnih vrsta.
Iako je posljednjih mjeseci smilje dospjelo u medije, i druge su vrste samoniklog divljeg bilja Mediterana na udaru potreba farmaceutske i kozmetičke industrije i vjerojatno je da će se smiljski scenarij ponoviti s, primjerice, kaduljom
"Smilje može dobro braniti od drugih štetnika, pa ga tako osobno koristim u biopripravcima za zaštitu povrća i voća. Predviđam sjajnu budućnost upotrebe ulja od smilja u zaštiti bilja, čak i u konvencionalnoj poljoprivredi, ali i revitalizaciju dalmatinskog buhača. Naime, male sadnice smilja koje još nemaju ulja, najčešće su napadnute od određenih gusjenica koje vole grickati mlado smilja, a obraniti ih se može od biopripravka načinjenim od dalmatinskog buhača koji nije toksičan i dozvoljen je u ekološkoj poljoprivredi“, ističe Vitanović koji uzgaja i buhač.
Potrebna ulaganja u uzgoj smilja su minimalna, nešto manja nego kod uzgoja lavande, a interes je velik i stalno u porastu. "Poljoprivredno savjetodavna služba nema dovoljno informacija o novim plantažama, uzgoju smilja za sadnice, te o stvarnoj potrebi i mogućnostima tog posla. Zovu me ljudi iz raznih krajeva Hrvatske koji trebaju sadnice za početak, ali i razvoj već zasađenih plantaža. Pitaju me bezbroj pitanja od toga može li i pod kojim uvjetima rasti smilje u kontinentalnim krajevima RH, o zaštiti bilja, načinu navodnjavanja…“, nabraja Vitanović.
Iako je i sam i berač divljeg smilja s dozvolom, Vitanović podržava mjere koje je propisalo Ministarstvo o ograničavanju branja, ali smatra da je potrebno učiniti i puno više na institucionalnoj razini. "Ne radi se tu samo o destrukciji smilja kao botaničke vrste, već i o njegovim posebnim staništima u kojima ima dominantnu ulogu i gdje se narušava ravnoteža čitavih krajobraza i biljnih nalazišta. Zato je neophodno napraviti multidisciplinarna istraživanja o održivosti staništa, istražiti koji sve faktori utječu na devastaciju nalazišta s ljekovitim biljkama za komercijalno korištenje. Naime, sve se više narušava prirodni balans pašnjaka i kamenjara. Rješenje problema je da se što prije i što detaljnije naprave praktično izvedivi propisi na svim razinama upravljanja unutar hrvatskih institucija, te da se od strane lokalnih i državnih vlasti promovira i stimulirajuće utječe na poticanje i razvoj plantaža smilja u sklopu OPG-a, poljoprivrednih zadruga i tvrtki“, zaključuje Vitanović.
Na državi je da svojim djelovanjima stane na kraj odnosu prema prirodi kao supermarketu u kojem interesi korporacija određuju koja će biljna vrsta biti pretvorena u vrijednu robu, koja će izumrijeti, a koja će biti ukradena lokalnom stanovništvu
Plantažno uzgojeno smilje za Hrvatsku može biti značajna ekonomska prilika jer, za razliku od lavande, nema urođenu sklonost da raste u drugim neautohtonim staništima. Ukratko, smilje se može uzgajati i brati samo na vrlo ograničenom području planeta, a nekom srećom je to ovo područje gdje mi obitavamo, a gdje su staništa i drugih biljnih vrsta koje su zanimljive industriji. Iako je posljednjih mjeseci smilje dospjelo u medije, i druge su vrste samoniklog divljeg bilja Mediterana na udaru potreba farmaceutske i kozmetičke industrije i vjerojatno je da će se smiljski scenarij ponoviti s, primjerice, kaduljom.
Na državi je da svojim djelovanjima stane na kraj odnosu prema prirodi kao supermarketu u kojem interesi korporacija određuju koja će biljna vrsta biti pretvorena u vrijednu robu, koja će izumrijeti, a koja će biti ukradena lokalnom stanovništvu. Bioraznolikost je naime, također zajedničko dobro i zaštita tog zajedničkog dobra ne može podređena interesu kratkotrajne lake zarade. Problem rapidnog smanjenja bioraznolikosti danas jednako ozbiljno i alarmantno kao i promjena klime smanjuje šanse čovječanstva da opstane kao vrsta na Zemlji. Očuvanje bioraznolikosti moralo bi stoga biti strateški cilj svake države koja teži samoodrživosti, pa tako i Hrvatske.
Problem zemljišta za mlade poljoprivrednike
Vitanović trenutno ekološki uzgaja povrće i sadnice smilje na površinama manje od pet hektara, iako mu je cilj obrađivati od pet do deset hektara zemlje. "Trebalo bi puno lakše od države dobiti u najam na duže vrijeme što veće površine poljoprivrednog zemljišta zbog širenja ili stabilizacije poslovanja gospodarstva, jer je minimalno pet hektara potrebno za nekakvu minimalnu stabilnost“, ističe problem pristupa državnom zemljištu kao jednu od najvećih prepreka razvoju OPG-ova u Hrvatskoj, problem na koji su nedavno upozorili i iz Udruge OPG-ova Život.
