U posljednjih nekoliko dana raste količina moralnog smeća kojim se razni branitelji tržišnog modela življenja i školovanja nabacuju na nove studentske prosvjede i blokade u Hrvatskoj koje se pod krilaticom "Jedan svijet, jedna borba" ovaj put odvijaju i na više od sedamdeset fakulteta diljem Europe, i šire.
Komercijalizacija obrazovanja je samo jedan od poteza perverznog sustava koji time želi potpuno socijalno isključiti one na čijim su se grbačama i radu obogatili i zadržati ih tamo gdje im je i mjesto. S druge strane, želi se one koji studiraju, od malih nogu, naviknuti na dužničko ropstvo kroz razne "povoljne" studentske kredite i time ih u startu pretvoriti u poslušne automate koji će stidljivo obavljati, koju god, dužnost im poslodavac namijeni i strepiti hoće li na vrijeme platiti sljedeću ratu.
U nedavnom tekstu gospodina Ranka Matasovića u Jutarnjem listu smo čuli da su besplatne diplome isto što i ništavne diplome. Autor na taj način promovira glavnu kapitalističku izmišljotinu da je kvaliteta i vrijednost nečega inherentna njegovoj tržišnoj vrijednosti. Tom jednadžbom se automatski obezvrijeđuje sve ono što je "besplatno". Sve ono što smo dobili u naslijeđe, počevši od samog planeta Zemlje, pa do tkanja najrazličitijih spoznaja, koje nazivamo znanje, i koje je nastalo, ne zbog obećanih slave i novca, nego, prije svega, zbog čudesnog osjećaja spoznaje koji iznenada otvara novi misaoni pejzaž, prostor mašte i prostor slobode.
Dakle, prigovor da je besplatna diploma ništavna, ne stoji. Upravo zato jer gospodin Matasović, osim svojih dogmatskih uvjerenja, nije ponudio nikakvo objašnjenje zašto bi se snizila kvaliteta obrazovanja time što bi se promijenio model njegovog financiranja.
Međutim, postoji druga zastrašujuća dimenzija ovakvog stava. Ta druga dimenzija govori o prešutnom obećanju proklamiranih neoliberala da će se sve ono što je do sada bilo javno dobro, dostupno svima, srozati na najniže grane i biti poharano kao elementarna nepogoda ili će čekati da se desi stvarna (npr. privatizacija čitavog obrazovnog sektora nakon uragana Katrine u SAD-u). Nakon srozavanja slijedi napad i izručivanje privatnom interesu, kao što su činili i kod nas, kroz pljačku i uništavanje državnih poduzeća, otpuštanje radnika, kroz srozavanje svih obrazovnih kriterija putem bolonjske reforme, sve ne bi li se dočepali još jednog dijela društvene baštine.
"Jer, tko je bolji čuvar javnog interesa od otvorenog tržišta? Što može biti bolji korektiv u društvu i nositelj ideja solidarnosti i brige za sve svoje građane od imperativa profita?", pita se retorički gospodin Matasović između ishitreno nabacanih redaka.
Kapitalist ne pita nikoga smije li nešto učiniti niti se ne obazire na posljedice, van same računice profita, već koristi svoje božansko pravo, koje si je sam dodijelio, da radi baš sve što mu padne na um.
I gdje su onda studenti u svemu tome? Studenti su ponudili jedan drukčiji model, oprečan onome u kojem se moć izručuje onome tko je dovoljno beskrupulozan. Predložili su plenum kao prirodni poligon za demokraciju, komunikaciju i, prije svega, solidarnost. Svaka moć koncentrirana na jednom mjestu je moć koja će se sigurno zloupotrijebiti i moć koja će monopolizirati pravo na istinu kroz kontrolu svih društvenih sfera. Nasuprot tome, imamo plenum gdje su, ne samo pojedinci jednaki, nego su i svi pristupi istini jednako vrijedni, ne postoji ideološki autoritet, što nije bio slučaj u čitavoj povijesti od boljševizma, preko fašizma sve do njihovog logičnog nastavka neoliberalizma.
Na subotnjoj alternativnoj nastavi (nakon tribine s radnicima Dalmatinke Nove) na Filozofskom u Splitu je upriličena projekcija dokumentarnog filma "The take" ili "Preuzimanje" koji je samo potvrdio ono što smo intuitivno znali, a to je da je direktna demokracija i studentski pokret jedina moguća strategija.
Međutim, svojim ustrajnim višemjesečnim okupiranjem i pritiskom na strukture, radnici su, na koncu, natjerali parlament da izglasa novi zakon o eksproprijaciji tj. preuzimanju proizvodnih pogona od strane radnika. Danas u Argentini postoji preko dvjesto institucija, tvornica, bolnica, škola koje su uvele samoupravu. Funkcioniraju po principu plenuma i svi imaju jednake plaće kao i jednaku odgovornost prema svome radnome mjestu. Bitna je razlika da samouprava nije, kao u prijašnjim sustavima, nametnuta s viših instanci, nego sa samog dna, od radnika. Kao mjehur u vodi koja počinje ključati, pokret se širi i pokazuje realnu alternativu sadašnjem eksploatatorskom sustavu u kojem sav višak vrijednosti ide u džepove kapitalista čime se pokazuje da su studentski prosvjedi širom svijeta puno značajniji i dalekosežniji od same ideje besplatnog obrazovanja.
U samo nekoliko dana blokade, u zoni slobodnog duha plenuma, tribina, alternativne nastave i stalne rasprave o svim mogućim pojmovima, naučili smo puno više nego u čitavom dosadašnjem obrazovnom procesu.
Sloboda je, dakle, glavna pretpostavka boljeg društva, sloboda od misaonog i fizičkog autoriteta, sloboda od svake vrste diktature i tiranije manjine koja je privatizirala moć i ukinula svaku naznaku demokracije, a studenti su upravo ti koji su svojom borbom pokazali realnu mogućnost za njezino ostvarenje putem direktne demokracije. Zato, gospodo kritičari i svi ostali koji pametujete iz svojih sigurnih budoara, dođite na plenum ili jednostavno zašutite!