Zadnjih trideset godine svijet se promijenio! Postao je svjestan neminovnosti drugačijeg razvoja, posebno održivog razvoja gradova, što se prvenstveno očituje kroz održivi razvoj gradskih prometnih sustava. Prije tridesetak godina moglo se zamisliti da neki (bogati) grad utroši vrijednost veću od milijarde eura za izgradnju prometnica za individualni automobilski promet unutar gradskog područja.
Milan Bandić u akciji
Danas se to ne bi usudila predložiti ni jedna moderna gradska uprava.
Današnje gradske uprave širom svijeta, a naročito u Europi, već naveliko provode međunarodne deklaracije i dokumente koje su ih obvezale da će upravljati gradovima na održiv način, kako bi doprinijela zaštiti prirodne i kulturne baštine, očuvanju okoliša i smanjenju klimatskih promjena. Ti međunarodni dokumenti obvezali su gradske uprave da prometne potrebe svojih građana rješavaju razvojem javnog gradskog prijevoza.
Uostalom, opće je poznata činjenica da se prometni problemi gradova uopće ne mogu riješiti osobnim automobilima! To se znalo još osamdesetih godina dvadesetog stoljeća, pa tadašnji GUP (Generalni urbanistički plan) takve prometnice u podsljemenskom području više ne planira (u starijim planovima su bile zamišljane). Također niti Prometna studija Grada Zagreba, usvojena u ožujku 2003. godine (koju je izradila britanska konzultantska kuća MVA, u suradnji s domaćim i inozemnim institucijama, a izradu koje su financirali Grad Zagreb i Svjetska banka za obnovu i razvoj iz Washingtona) ne predviđa ništa slično. Niti novi GUP iz 2005. godine ne predviđa izgradnju spomenutih prometnica, a u svojim ciljevima izričito naglašava prioritete razvoja javnog prijevoza, te daje i konkretna rješenja za bolju povezanost gradskih područja i unapređenje prometnih prilika u gradu.
Potpuno je neprihvatljivo da se suprotno važećim planovima naručuju kojekakvi nebulozni projekti, na koje se nemilice troši gradski novac, a izmišljeni su isključivo da bi se udovoljilo interesima mešetara nekretninama te nezajažljivim interesima projektantskog i građevinskog biznisa. Bez obzira na upitnu realnost izgradnje ovih prometnih objekata novac bi se perspektivno trebao nemilice trošiti na njihovo beskonačno projektiranje i studiranje, sve dok se ideje same od sebe ne potroše ili dok njihova eventualna započeta realizacije ne završi nedovršena u blatu kao nova bolnica ili maksimirski stadion (kojeg je - da li je to slučajno (?) - projektirao isti autor koji nam sada nudi obilaznicu, najskuplju cestu u Hrvatskoj sa 15 tunela i 13 vijadukata na 27 kilometara trase!!!).
Zagreb ima previše prometnih problema, a premalo novaca i vremena da ih troši na projektiranje nepotrebnih i socijalno, ekološki i ekonomski neprihvatljivih prometnih objekata. Njegovi stanovnici svakodnevno gube živce i vrijeme u prometnim gužvama. Javni gradski prijevoz nema nikakvu prednost niti podršku, što najbolje ilustrira činjenica da se čak niti žute linije, koje bi trebale osigurati prednost tramvajima, ne poštuju.
foto: Marko Lokas
Osim neizmjerne skupoće sporne ceste najvažnija je, i ujedno najtragičnija, činjenica da bi ona nepovratno devastirala vrijedan krajolik u kontaktu sa zaštićenim Parkom prirode Medvednica, a nimalo ne bi pridonijela rješavanju prometnih problema u Zagrebu. Tko bi, pri zdravoj pameti, mogao povjerovati da će patnje građana u zagušenoj Ilici, Vlaškoj ulici, Savskoj cesti i Držićevoj biti riješene ako se brzom cestom povežu Popovec i Zaprešić i Krapinsko-zagorska županija i Velika Gorica? Svatko razuman zna da se problem ne rješava bržom vožnjom automobila ispod Sljemena (u tunelu), niti na rubu Parka prirode Medvednica (obilaznicom, nekadašnja brdska obilazna cesta), a niti na podsljemenskim obroncima (prstenom, nekadašnja sjeverna tangenta).
Isključivo brz, redovan, komforan i jeftin javni promet može zadovoljiti sve prometne potrebe gađana, kako onih koji danas sjede u pretrpanim i sporim tramvajima i autobusima, tako i onih koji još pokušavaju automobilom stići do svog cilja, a koji će se vrlo brzo i veselo preorijentirati na javni promet kad on postane kvalitetan.
Zbog toga treba trenutno napustiti morbidne ideje i prepotentno razbacivanje našeg novca i našeg strpljenja, pa se dosljedno i sustavno posvetiti razvoju svih vidova javnog gradskog prijevoza (uz izgradnju biciklističkih staza i širenje pješačkih zona u gradu). Da ne govorimo o svim drugim, za život važnim potrebama i prioritetima, koji bi se mogli razriješiti milijardom eura!
Autorica je umirovljena urbanistica i aktivistica Zelene akcije
