Dosta je bilo nacionalnih podjela!

U Bosni i Hercegovini se od 1. do 15. listopada 2013. održava prvi popis stanovništva nakon 1991. godine. Gotovo 19 tisuća popisivača zvoni na vrata bosansko-hercegovačkih građana kako bi se prvi put nakon 22 godine dobio cjelovit prikaz socijalne, etničke i gospodarske situacije u toj napaćenoj zemlji. Prema procjenama državne Agencije za statistiku Bosna i Hercegovina ima nešto manje od 3,9 milijuna stanovnika. Prvi rezultati popisa bit će objavljeni u roku od 90 dana, a potpuna statistika do sredine 2016. godine. Takvi se podaci u većini zemalja koriste za oblikovanje gospodarskih ili socijalnih strategija, ali u BiH je popis stanovništva, kao i mnoge druge stvari, u prvom redu političko pitanje. Dok politički i vjerski vođe svih triju konstitutivnih naroda ističu važnost tog "povijesnog trenutka" i pozivaju svoje sunarodnjake da se izjasne kao Hrvati, Bošnjaci ili Srbi, iz Njemačke ovih dana stiže sasvim drukčija poruka. Josip Juratović, prvi Hrvat koji je izabran u njemački Bundestag, i njegovi kolege zastupnici iz redova SPD-a Uta Zapf i Dietmar Nietan poručuju građanima BiH da je dosta nacionalnih podjela i da je građansko razmišljanje rješenje.

Gospodine Juratoviću, vi i vaši kolege Uta Zapf i Dietmar Nietan pozivate građane BiH da se izjasne kao Bosanci i Hercegovci. Zašto bi oni to trebali učiniti i kakvu bi poruku time trebali poslati? 

Dietmar Nietan, Uta Zapf i ja već dugo pratimo situaciju u Bosni i Hercegovini. Vidimo da je zbog jakih podjela na nacionalnoj osnovi došlo do zastoja  cjelokupnog razvoja. Ja osobno Bosnu i Hercegovinu shvaćam kao diktaturu triju konstitutivnih naroda nad ostalima. Cijela se Bosna praktički podijelila u neka stada ovaca pri čemu pastiri paze da im nijedna ovca ne ode. Pod takvim se uvjetima ne može graditi budućnost. BiH za nekoliko godina treba ući u EU, ali to se može dogoditi samo ako ima ustav koji se temelji na ljudskim pravima. Činjenica da se popis provodi u roku od dva tjedna, od 1. do 15. listopada, pokazuje da to nije samo statistika, nego politikanstvo gdje svatko pokušava prebrojati svoje stanovništvo i svoje poslušnike kako bi njima mogli dalje manipulirati. Mi znamo da u BiH postoje kulturološke razlike, ali one se mogu izraziti i preko vjerske pripadnosti itd. Svi građani, koji odluče etničku i nacionalnu pripadnost ostaviti iza sebe te se izjasne kao Bosanci i Hercegovci, šalju jasnu poruku političkim stranakama u zemlji: "Pokrećemo Bosnu i Hercegovinu iz stanja stagnacije. Dopustite nam da gradimo jednu funkcionalnu državu! Neka konačno prestane blokada cijele zemlje pod izlikom nacionalnih interesa!" Konstitutivnost naroda ne proizlazi iz prebrojavanja nacionalnih skupina nego iz ustava BiH. Svatko tko se prepoznaje kao Bosanac i Hercegovac poziva na ustav u čijem su središtu ljudska prava, a ne nacionalizam. Za mene je apsurd da netko tko se ne naziva Bosancem i Hercegovcem može biti predsjednik te države. To nema nigdje na svijetu. To je apsurdistan!

Znači, građani se moraju tome suprotstaviti?

Građani moraju reći da su svi jednaki i da svi moraju imati ista prava. To je osnova bez koje se zemlja ne može razvijati. Na kraju krajeva, niti su sretni građani u Republici Srpskoj, niti Bošnjaci u Sarajevu, niti Hrvati u Mostaru. Prije svega ispaštaju mladi. Nadam se da će mladi napokon uskoro pokrenuti nešto slično onomu iz 1968. godine u Europi, da će stvoriti jedan novi demokratski i slobodni svijet i da će uspostaviti nove kriterije prema kojima će se birati nove političke elite. To je jedina nada i šansa. Ljudi to kroz neko vrijeme više neće moći izdržati. Tada će možda opet doći do nove katastrofe na Balkanu pa će se onda opet svi sletjeti dolje da pomire "razbješnjela srednjovjekovna plemena". 

Strahuje se da bi popis stanovništva mogao biti poguban za Hrvate u BiH i da se njihov broj u protekla dva desetljeća prepolovio. Kako vi vidite budućnost Hrvata u toj zemlji?

Prije svega je bitno da oni dobiju gospodarsku perspektivu koja u sadašnjoj situaciji, kad u BiH prevladavaju nacionalne podjele, nije moguća. Uglavnom se sve svodi na nacionalističko politikanstvo. Nacionalni program za razvoj BiH ne postoji. Tako, npr. nema nacionalnog programa ni za obrazovanje ni za infrastrukturu. Mladi se obrazuju, ali nemaju gdje iskoristiti svoje znanje. U BiH ne postoji ništa što bi ljudima dalo nekakvu perspektivu. Zar stanje može biti pogubnije za bosanske Hrvate nego što to već jest? Problemi se neće riješiti ako se ljudi deklariraju kao Hrvati, Srbi ili Bošnjaci, nego ako zajedno sjednu za stol, izgrade međusobno povjerenje, osobito među građanima. Mislim da je apsurd što postoje škole i vrtići gdje se ljudi dijele po nacionalnoj pripadnosti. Nije mi jasno kako građani mogu tako graditi zajedničku budućnost. Hrvati se u BiH i u vjerskom i u kulturnom pogledu mogu prepoznati među sobom. Za to nam nisu potrebna nacionalistička rješenja i zbrajanje ljudi.

Kako se BiH može izvući iz statusa quo?

Ljudi trebaju shvatiti da oni odlučuju o svojoj budućnosti i da se trebaju suprotstaviti tim propalim ideologijama, kako komunizma tako i nacionalizma. Oni trebaju graditi državu i sustav u kojem će se prije svega poštivati ljudska prava. Bosna i Hercegovina je puna straha i nepovjerenja. Žrtve još uvijek gledaju kako im se zločinci smiju u lice, gledaju ratne profitere koji misle da im nitko ništa ne može. Dakle, treba se prije svega izgraditi građanska svijest koja se temelji na ljudskim pravima i pravdi. To moraju biti kriteriji za buduće elite, a ne taj nacionalni zatvor u kojem se ljudi nalaze. Političku odgovornost moraju preuzeti sposobni ljudi, bez obzira koje vjere ili nacionalnosti oni bili, a ne poslušnici. Sad se sve svodi samo na poslušnost. Zemlja poslušnika nema budućnost i ama baš nikakve šanse da postane članica EU.

U zadnjih je dvadeset godina bilo mnogo pokušaja pomoći izvana da se riješi trenutačna situacija u Bosni i Hercegovini, ali nijedan nije urodio plodom. Je li svijet možda pomalo umoran od BiH?

Bosna i Hercegovina je devedesetih godina kroz Daytonski sporazum dovedena u situaciju u kojoj je uspostavljen mir. Mir u tom smislu da su ljudi oslobođeni od prognanstva, etničkih čišćenja, silovanja i cijelog tog ratnog zla. BiH je tada dovedena u situaciju u kojoj je trebala graditi svoju demokratsku budućnost. Nažalost, na tom planu nije ništa učinjeno. Političke su elite gledale samo kako osigurati sebe. Moram priznati da je u inozemstvu sve više nerazumijevanja za situaciju u BiH. Neke su stvari krenule u totalno krivom smjeru, što mi u inozemstvu ne možemo pa, na kraju krajeva, i ne želimo shvatiti. Jednostavno, ne mogu se baviti nekakvim nacionalističkim glupostima i ideologijama koje su neke zemlje u Europi riješile nakon 30-godišnjeg rata, dakle prije 350 godine, ali najkasnije ulaskom u EU. Postoje primjeri u Europi kako društvo treba funkcionirati. BiH mora jedno shvatiti. Mi ne možemo nikomu diktirati kako će netko izgraditi svoje društvo. Mehanizmi postoje, i mi ćemo uvijek štititi demokratske mehanizme, ali sve ostalo narod mora sam odraditi.

Kako za vas izgleda budućnost Republike Srpske?

Daytonski sporazum nije ništa što bi trebalo zauvijek važiti. On je prije svega bio institucionalna sigurnost da se prekine oružani sukob. Republika Srpska unutar BiH, kao država u državi, je apsurd. Isto kao što je apsurd i Federacija koja se sastoji od deset kantona i 150 ministara.