Uhićenje Milana Bandića izvedeno pred očima javnosti i desecima novinara, kao da su unaprijed znali što će se i gdje dogoditi.
Milan Bandić je četrnaest godina neprikosnoveno gazdovao "četvrtinom Hrvatske“. Bio je samom vrhu najmoćnije financijsko-upravljačke piramide u najvažnijem gradu u državi i ništa se nije moglo dogoditi bez njegovog znanja i dopuštenja. Gradski proračun narastao je na oko sedam milijadi kuna, a još oko šest milijardi cirkulira financijskim krvotokom mastodonta Zagrebačkog holdinga i to je bila više nego solidna baza za osvojiti veliku moć. S vječnom krilaticom "idemo delati“ i pouzdanicima na ključnim rukovodećim mjestima, uveo je osobit model populističko-trgovačkog vođenja metropole. Izgradio je sliku o sebi kao "čovjeku iz naroda“ koji govori jednostavno, razumljivo i ono što ljudi uvijek vole čuti, "što obeća to i napravi“ i takvog su ga obični građani već peti put iznova birali za gradonačelnika. Nisu vidjeli dugačku, šutljivu kolonu njegovih kumova (sam ih je priznao 113), prijatelja i prijatelja njihovih prijatelja, rođaka…, kojima je bilo jako ugodno u Bandićevoj sjeni.
Došao je u Zagreb 1974. godine. Prethodno je u Grudama završio gimnaziju kao odlikaš. Na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu diplomirao je Općenarodnu obranu i društvenu samozaštitu, oženio se Zagrepčankom Vesnom s kojom ima kćer Anamariju, te je odlučio političkim stazama uspjeti u životu. Primljen je u Savez komunista Hrvatske, koji mu je, nakon posla u Ledu, omogućio političku karijeru.
Godine 1983. dobio je mjesto stručno-političkog radnika za ONO i DSZ u Općini Peščenica, a 1993. već je tajnik SDP-a Zagreba, 1995. vijećnik Gradske skupštine, te 1997. predsjednik zagrebačke organizacije SDP-a. Ta mu je dužnost bila odskočna daska za uspon na vlast, koja mu ambicija nikad nije splasnula. Osvojio je Zagreb 2000. godine kupnjom dvojice HDZ-ovih vijećnika (Ranko Marinković i Miroslav Šutej), zbacio Tuđmanovu stranku i postao političko-upravljački gazda hrvatske metropole.
No, tada se sukobio s HNS-om radi podjele čelnih mjesta u Gradskoj skupštini i Poglavarstvu i taj je sukob, po obrascu toplo-hladno, tinjao i godinama poslije. "Neprijeporno je da je HNS dobro prošao na izborima u Zagrebu (treći po broju mandata - op. M.V.), no ja ne bih govorio ni o kakvim moralnim pobjednicima“, kazao je Bandić u svibnju 2000. u intervjuu Slobodnoj Dalmaciji. "Što se tiče pobjednika u Zagrebu, to su stranke alternative i, skromno ću dodati, SDP koji je na njima ostvario najbolji rezltat od svih dosadašnjih izbora. U politici se broje mandati, a u kartama punti.“
"Sve dušobrižnike koji brinu o dobrim odnosima između mene i Račana moram podsjetiti da mi surađujemo već deset godina i vjerojatno ćemo još deset“, kazao je Milan Bandić u svibnju 2000. novinaru Slobodne Dalmacije. "Preuzimanjem funkcije premijera, Račan privlači tenzije na sebe, a ja sam također meta nakon preuzimanja odgovornosti za Zagreb. Ništa neočekivano, preživjeli smo i puno gore dane. Što se tiče brzog izgaranja i uloge katalizatora, čovjek sam koji ne voli gubiti ni 'gorjeti'.“
Snalažljiv i koristan stranci, održao se i kasnije. No, u njegovoj je stranci već počelo jačati stanovito oporbeno raspoloženje zbog glasina da se počeo politički neprilično ponašati, jer se njegovo ime sve češće spominje u aferama s navodnim zamračivanjem desetaka milijuna kuna. Račan ga ipak nije maknuo, iako nije bio daleko od tog koraka. Silom vlastite bahatosti i SDP-ove "budnosti“, politička mu je karijera došla u pitanje 2002. kada je, nakon uhićenja u pijanom stanju, morao odstupiti s gradonačelničkog mjesta. Potom je doživio i moždani udar, pa se mislilo da je s njim gotovo.
Ubrzo se oporavio i osvanuo u političkoj orbiti - jači nego ikad! SDP mu je oprostio pijanstvo i opet je gradonačelnik. S prijateljem Slobodanom Ljubičićem Kikašom osniva Zagrebački holding i sebe postavlja kao jedinog člana skupštine tog megapoduzeća (tada 23.000 zaposlenih). Bandićev sukob sa SDP-om eksplodirat će punom žestinom kada je novom šefu SDP-a Zoranu Milanoviću puknuo film jer se Bandić, protivno njegovoj volji, 2009. upustio u kandidaturu za predsjednika RH. Nije se obazirao na to što SDP službeno kandidira Ivu Josipovića, pa ga je Milanović izbacio iz stranke. Dio članstva otišao je s njim.
"Zagrebački HNS još od 2005. godine ukazuje na neprihvatljivost u radu gradonačelnika“, ističe ovih dana ministrica Anka Mrak-Taritaš, predsjednica GO HNS-a i članica Predsjedništva HNS-a. Očito neučinkovito, jer je Bandić "na svoj način“ čvrsto držao u rukama sve ključne poluge vlasti. Afera za aferom trasirale su mu gradonačelničku i političku karijeru, ali uspjevao se održati u sedlu. U pravosudnim se ladicama, navodno, skupilo blizu 300 kaznenih i inih prijava protiv njega, ali - ništa. Na njega su se osobito okomile građanske inicijative, nevladine udruge, istaknuti pojedinci i intelektualne skupine, ali ni civilno društvo nije uspijevalo doći glave njegovoj samovolji.
Bandićeva najava preuređenja Cvjetnog trga, koja je podrazumijevala nezakonitu preinaku GUP-a u korist privatnog investitora HOTO grupe Tomislava Horvatinčića, već se 2006. prelila u aferu. Privatni je kapital nakanio u srcu Donjega grada srušiti iznimno vrijednu urbanističku cjelinu i podići shopping centar s prolazom Cvjetni-Gundulićeva, luksuznim stanovima za tržište i podzemnom garažom s ulazom iz Varšavske. Bandić je stajao iza Horvatinčića i omogućio besprimjernu devastaciju jednog od urbanistički najvrjednijih dijelova Zagreba. Civilne udruge i tisuća građana danima su prosvjedovali, ali nisu uspjeli spriječiti neviđeni kulturocid.
Zelena akcija i inicijativa Pravo na grad ujedinile su prosvjedima intelektualnu elitu i građane svih dobi, izvodile performanse s Trojanskim konjem i, napokon, vizionarski najavile Bandićev neslavan kraj. Donijeli su mu pod prozore Gradske uprave simbolične kartonske kofere sa svim higijenskim i drugim potrepštinama za duži boravak iza zatvorskih rešetaka. On se pokušao prikazati žrtvom aktivista civilnog društva: "Žele me istjerati iz Zagreba“. Država je šutjela. Zoran Milanović, pak, već nekoliko mjeseci tvrdi kako je Bandić oličenje najgore korupcije i klijentelizma.
Navodno je Milan Bandić utjecao/"naredio" više od 250 nezakonitih intervencija u GUP, kojima se pogodovalo građevinskim i drugim privatnim tvrtkama, a deseci milijuna kuna promijenili su vlasnike privatnih džepova. Slučaj Varšavska i Cvjetni trg samo je jedan među najvidljivijima, koji su zaokupili veliku javnu pozornost. Dio ih se odnosi na unosne zamjene zemljišta u Zagrebu i periferiji, preprodaju i prenamjenu (ne)građevinskih parcela i drugih nekretnina, precijenjene poslove iz javne nabave, pogodovanjem nekolicini "prijateljskih“ tvrtki i niz drugih muljaža, kojima se jednosmjerno obrtao ogroman novac: iz gradske/državne blagajne u privatne džepove.
Među njima je karakteristična afera s Bandićevim privatnim računom, koji je 2009. otvorio radi ubiranja donacija za svoju predsjedničku kampanju u kojoj ga je Josipović potukao u drugom krugu. Taj je račun bio otvoren do 2012. godine - tri godine nakon izbora! - i na njemu se skupilo oko 32 milijuna kuna. Sav novac nije prijavljen, a porezi nisu plaćeni. Uskok se pozabavio i navodno namještenim natječajem za postavljenje 600 nadstrešnica na tramvajskim i autobusnim stajalištima (posao preplaćen 20 milijuna kuna) tvrtci Gamont Petra Gavrilovića. Navodno su nevjerojatno velike svote gradskog novca zamračene u aferama zbrinjavanja krupnog otpada s tvrtkom CE-ZA-R Petra Pripuza, dvama "zlatnim WC-ima“ na autobusnim okretištima u Dubravi, gradnji fontana pred Nacionalnom i sveučilišnom knjižnicom, zamjeni zemljišta u aferi Krašograd, nepovoljnim ugovorom Grada i Croatia Busa Leona Sulića, aferi sa zemljištem u Strojarskoj, slučaju Zagrepčanka…
Tome se dodaju i afere u vezi s Bandićevim fiktivnim razvodom braka radi stana u Preradovićevoj, gradnjom vikendice u blizini Samobora, skupim penthouseom u Bužanovoj 4, kolničkim bljeskalicama u Mesničkoj, itsl. Lista je podugačka, pa će se u istrazi pojaviti više od 270 svjedoka.
Glavni državni odvjetnik Dinko Cvitan je još kao ravnatelj Uskoka tvrdio da su "lokalni šerifi znatno opasniji nego što to izgleda" i da je "zavjet šutnje“ krupan problem u raščišćavanju korupcije u javnoj nabavi. "Dok netko ne progovori", kazao je početkom godine, "ne možete rušiti piramidu, a piramidu nikada nećete srušiti ako ćete željeti izdvojiti vrh piramide. Nju jedino možete srušiti ako ćete iz temelja počinjati izvlačiti dijelove piramide dok se ona ne sruši i to je ono što se dogodilo u velikim predmetima koji su pred sudom." Sada to glavni državni odvjetnik demonstrira na piramidi kojoj je vrh - Milan Bandić.