Vidite li ovog tipa na fotografiji, ovog koji mlatara sjekirom u lijevoj ruci? To je novi grčki ministar infrastrukture, prijevoza i umreženosti Makis Voridis, fotografiran dalekih 1980-ih, dok je na Pravnom fakultetu pri Sveučilištu u Ateni predvodio studentsku fašističku skupinu Studentska alternativa. Godina je 1985., a ministar Voridis, odjeven kao neki glitter nazi, uhvaćen je kako sa svojim fašističkim drugovima patrolira kampusom i traga za sumnjivim lijevo orijentiranim studentima. Te godine Voridis je izbačen s fakulteta, a grčka Nacionalna studentska udruga tužila ga je zbog sudjelovanja u nasilnim napadima na nefašističke studente prava.
Ako uzmemo u obzir propagandu kojom se nameće mišljenje da je nova grčka vlada, koja provodi oštre mjere štednje, sastavljena od neideoloških "tehnokrata", ne iznenađuje činjenica da srednjostrujaški mediji i zapadnjački bankarski interesni krugovi sada smatraju kako i fašisti mogu biti "tehnokrati". S druge strane, povijest nas uči da je jedan posto moćnika na poziciju isporučitelja gorke pilule rezova uvijek postavljalo fašiste
U 2011. godini, većina običnih ljudi pokušava i uspijeva ignorirati ovu poprilično uznemirujuću definiciju "neideološkog" i "tehnokratskog", a to pomaže objasniti činjenicu da se gotovo nigdje ne spominje kako novu grčku vladu, postavljenu uz pomoć Europske unije, čine i neonaciste iz stranke LAOS.
Takva realnost ponovno nas dovodi do novog ministra Makisa Voridisa. Prije nego što je postao sjekiromahajući student prava, Voridis je predvodio skupinu fašističke mladeži koja je podržavala utamničenog vojnog vođu državnog udara iz 1967. godine. Pod krinkom spašavanja nacije i žalopojki o navodnoj parlamentarnoj slabosti, Grčka je već pošla istim fašističkim putem. 1967. godine vojska je zbacila demokraciju, nametnula vlast fašističke hunte, pozatvarala i mučila osumnjičene ljevičarske disidente i odvela zemlju u katastrofu, i tako sve do 1974. godine, kada su narodne demonstracije zbacile huntu.
Voridisov omiljeni sport bio je lov na mlade ljevičare koje je tukao, da - s čekićem
Vojnu huntu, koja je imala podršku SAD-a, a za što se Clinton ispričao 1999. godine, većina Grka karakterizira kao okrutnu i bolnu uspomenu. Makisa Voridisu je pak jedina loša asocijacija na huntu ta što su je zbacili demokratski nastrojeni prosvjednici. Kao podrška utamničenom vođi puča, ranih 1980-ih osnovana je fašistička stranka, a Voridis je predvodio njenu mladež. Tada je zaradio nadimak Čekić. Sada vjerojatno već možete pretpostaviti zašto je grčki ministar infrastrukture dobio upravo taj nadimak. Voridisov omiljeni sport u tim danima bio je lov na mlade ljevičare koje je tukao, da - s čekićem.
Nakon čekića, napredovao je do Pravnog fakulteta - i sjekire. Potom je izbačen s fakulteta te je, sa sjekirom pažljivo spremljenom negdje ispod kreveta, napredovao kroz odrasli svijet grčke fašističke politike. 1994. godine, Voridis je bio jedan od suosnivača nove ekstremno-desne stranke - Helenskog fronta. Na izborima 2004. godine, njegov Front je koalirao s neonacističkom Strankom fronta, koju je predvodio najozloglašeniji grčki osporavatelj holokausta, Konstantinos Plevis, negdašnji fašistički terorist koji u knjizi Židovi: cijela istina hvali Adolfa Hitlera i pozivala na istrebljenje Židova. 2007. godine, Plevis je optužen i osuđen zbog "potpaljivanja rasne mržnje", ali je presuda nakon žalbenog postupka poništena u 2009. godini.
Do tada je Makis Čekić Voridis, spajajući svoj Helenski front s strankom ekstremne desnice LAOS-om, krovnom strankom različitih neonacističkih i ekstremno-desničarskih političarskih organizacija, uspješno trgovao u svijetu grčkog fašizma. LAOS je osnovao još jedan bjesomučni antisemit Giorgos Karatzeferis, u Grčkoj od milja poznat kao i Karatza Führer, nakon što je ustvrdio da su holokaust i Auschwitz židovski mitovi te izjavio da Židovi "nemaju pravo govoriti u Grčkoj". Članovi Anti-klevetničkog udruženja (Anti-Defamation League, međunarodne nevladine organizacije koja se "bori protiv antisemitizma i svih oblika zadrtosti te brani građanska prava i demokratske ideale", op.prev.) bili su revoltirani, no svjetski mediji, izuzev izraelskih, iz nekog razloga nisu pridavali puno pažnje tom slučaju.
Zanimljiva je da je vođu LAOS-a Karatza Führer, iako je simpatizirao Makisa Čekića Voridisa, zabrinjavalo što će javnost pomisliti ako ga postavi na izbornu listu svoje stranke. Prenosimo djelić intervjua koji je vođa Karatzeferis prošle godine dao za list Ethnos.
Giorogos Karatzaferis: Jednostavno me bilo strah Voridisove prošlosti koju sam uz znatan trud pokušao prikriti...
Christos Machairas (novinar): Što točno mislite kad kažete prošlost?
Giorgos Karatzaferis: Govorim o njegovom odnosu s Jean Marie Le Penom, sjekirama i svemu ostalom. Jednostavno smatram da bi se moglo dogoditi da 30. listopada (nešto prije lokalnih izbora) netko iz Nove demokracije ili iz Tsiprasove ekipe (ljevičarska stranka SYRIZA) može izvući neku snimku i uvući me u nepotrebna objašnjena i opravdanja svih tih događaja.
Eto, to je problem s izborima, referendumima, demokracijom i svim ostalim. Jednostavno ne možete znati koliko je kvalificiran i tehnokratičan netko poput Makisa Voridsa. I zato je dobro što su banke savjetovale Europsku uniju da Grčkoj nametne Čekića. Da joj nanese bol. Jer to je za njeno dobro. Bez muke (za 99 posto), nema nauke (za 1 posto). I to je razlog zašto je danas, zahvaljujući EU i bankarskim interesima koji je kontroliraju, Makis Čekić Voridis novi ministar infrastrukture.
To nas ponovno dovodi do povijesti grčkih državnih udara. Čitatelji koji prate rubriku Ono što bi trebali znati portala Exiledonline.com, proteklih mjeseci su mogli čitati o cijelom zbiru neobičnih pojava koje se događaju u grčkoj vojsci, a koje su kulminirale s odlukom sada već bivšeg premijera Papandreoua o otpuštanju cjelokupnog vojnog vodstva. Otpustio ga je 1. studenog, na isti dan kada je objavio kako novi program Europske unije o mjerama štednje namjerava saviti na referendum. Evo izvještaja o otpuštanjima: "U međuvremenu, nakon što je razvoj situacije počeo mirisati na potencijalni vojni udar, Papandreou je u utorak otpustio cjelokupno vrhovno zapovjedništvo oružanih snaga zajedno s desetak drugih viših časnika, zamijenivši ih pritom pojedincima za koje vjeruje da će pružiti snažniju podršku trenutnom političkom vodstvu. Čelnici glavnog stožera, vojske, mornarice i zrakoplovstva otpušteni su nakon sastanka Vladinog vijeća za vanjske poslove i obranu, najvišeg odredbenog tijela nacionalne obrane. U ministarstvu inzistiraju kako su promjene u vojnom zapovjedništvu bile zakazane već ranije. Ali takvi razmještaji, koji se odvijaju svake dvije do tri godine, obično ne završavaju otpuštanjem cjelokupnog vodstva".
Simbol stranke LAOS
Sve se ovo dogodilo tijekom mjeseca u kojem je sklopljen bizaran deal o masovnoj kupovini oružja između grčke vojske i nacija kreditora - Francuske i SAD-a, koje su ujedno i prodavači oružja. Početkom listopada, saznali smo da SAD na trenutak pauzira nametanje mjera štednje i pljuvanje po lijenim grčkim javnim službenicima i to kako bi omogućio novu seriju kredita grčkoj vojsci: "Prema informacijama časopisa Grčka obrana i tehnologija, SAD je pristao isporučiti grčkoj vojsci 400 M1A1 Abrams tenkova, a pri tome je ponudio i opciju jednostavnog 'šminkanja' tenkova u vrijednosti od desetak milijuna dolara. Ponudio je i nadogradnju operativnih sposobnosti, dakako, s odgovarajućim troškovima. Ubrzo se očekuje Pismo ponude i pristanka (LOA). Također, prema ekskluzivnim informacijama časopisa Grčka obrana i tehnologija, vojnim autoritetima SAD-a poslan je upit za cijenu i dostupnost 20 AAV7A1 amfibijskih napadačkih vozila i jeftiniju nadogradnju istih. Ovo je prvi korak prema nabavci potrebitih 70 do 100 vozila".
Nekoliko tjedana kasnije, Francuska je odobrila novu seriju kredita istoj grčkoj vojsci za očajno potrebite stealth bojne brodove, što je prema Der Spiegelu, razljutilo Njemačku: "Ogroman posao u oružanoj industriji mogao bi pogoršati francusko-njemačke odnose. Prema informacijama kojima raspolaže Der Spiegel, Francuska grčkoj mornarici želi isporučiti dvije do četiri nove frigate te je spremna iznimno zaduženoj naciji odgoditi naplatu cijene od 300 milijuna eura po brodu za sljedećih pet godina. Prema dogovoru, Grčka ima mogućnost plaćanja nakon zadanog roka, sa značajnim popustom od 100 milijuna eura, ili vraćanja brodova francuskoj mornarici. Stealth frigate konstruirane su tako da izbjegnu neprijateljske radare, a sagradila ih je francuska državna kompanija DCNS. Dogovor su kritizirale suparničke njemačke kompanije koje su se godinama natjecale za spomenuti ugovor."
Zadnji dio sve govori - Nijemce nije razljutila razuzdanost prilikom trošenja, već gubitak ugovora za koji su se natjecali. Ovo još jednom pokazuje kako su "mjera štednje" zapravo laž. Govore da je Grčka toliko zadužena da je i jedan dodatni posuđeni euro previše, ali u treptaj oka grčkoj vojsci izdaju stotine milijuna dolara.
Nijemce nije razljutila razuzdanost prilikom trošenja, već gubitak ugovora za koji su se natjecali
Gledajući unazad na manevre koji su se odvili u posljednjim trenutcima, prilično je jasno da je Papandreouva odluka da otpusti cjelokupno vojno vodstvo na dan kada je najavio referendum o mjerama štednje, odnosno njegov pokušaj da se narodnom snagom suprotstavi zapadnim bankarskim sagama i lokalnoj vojnoj moći, bila zapravo imperijalistička borba za moć u jednoj oholoj koloniji, na čije se stanovnike isključivo gleda kao na izvor za izvlačenje bankarskih profita.Kako se približava bankarski D(efault)-Day, tako imamo nacije kreditore koje pokušavaju potkupiti vojsku i Papandreoua koji pokušava kontrirati povijajući se njihovoj volji. Shvaćajući da je njegova karijera gotova, on se istovremeno pokušava spasiti ovlašćujući narod vlastite zemlje. Ali Papandreou je bio preslab i prekompromitiran. Naposljetku, nije bio dorastao suparniku, a za to nikad niti nije imao šansu. Narodna volja grčkih građana ostala je tek primisao.
Ovako se bankari odnose s banana republikama, ovako vode svoje kolonije. Pobrinu se za vojsku, predaju im darove i drže ih u vašem džepu. Narod postoji samo da bi se iz njega izvlačilo. A kada zajauče, okarakterizirajte ga kao što su Britanci okarakterizirali Irce tijekom Velike gladi: lijeni, raskalašeni, za sve su sami krivi, ono što im je potrebno je još gorča pilula i snažan udarac u guzicu... za njihovo dobro, naravno.
A za slučaj ako nije sasvim dovoljno jasno, časopis Forbes je podržao puč. Evo kako je to prenio jedan grčki kolumnist: "Umjesto da baca eure u vreću bez dna, za Njemačku bi bilo mnogo pametnije da sponzorira vojni udar i da na taj način riješi probleme". Ne, ovo nije izvadak iz nekog fašističkog bloga, već iz časopisa Forbes i samo je jedan u nizu provokativnih članaka koji slijedi uzorak sulude međunarodne medijske anti grčke kampanje.
Naposljetku, bankari i Zapad su dobili svoj puč. A za njega im čak nije bio potreban ružni vojni spektakl. Papandreou je zbačen, referendum je povučen, postavljen je režim koji provodi bankarske zahtjeve, a sve to bez ikakve demokracije na putu. Sve fino i čisto.
Ne samo da je Zapad dobio svoj puč, već su i fašisti poput Makisa Čekića Voridis dobili ono za što su se borili čitavog života - moć i potvrdu opravdanosti ekstremnog nacionalizma nad demokracijom.
Grčka se utapa u dugu, njena demokracija je slomljena, i unatoč činjenici da se borila protiv nacista u Drugom svjetskom ratu, te da je povratila demokraciju iz ruku vojne hunte 1974. godine, naposljetku su joj na vlast EU i zapadne banke postavile ljude poput Voridisa.
Prisiljavanje Grčke, kolijevke demokracije, od strane Europske unije i banaka da otkaže narodni plebiscit i nametanje režima dijelom sastavljenog od neofašista koji će provoditi nove oštre rezove, je nešto što bi trebalo prestraviti svakoga. Jer, sviđalo se to vama ili ne, svi smo mi u istoj mreži bankarskih interesa i suočit ćemo se s njima još mnogo puta. Grčka je bila samo prva na redu.