„Rade pustinju. Sijeku šumu, zatim vade pijesak iz Dunava, bagerima kopaju zemlju i nasipavaju pijesak", opisala je Ljiljanka Mitoš-Svoboda iz osječkog Magazina za okoliš Alert što je prošloga mjeseca, kada je zajedno s još nekoliko vojvođanskih i osječkih novinara nazočila sastanku u Apatinu s predstavnicima tamošnje vlasti, vidjela u donedavno zaštićenom području.
Obujam zasad izvedenih radova u priobalnom pojasu Dunava potvrdio je Milan Dražić, zastupnik u apatinskoj skupštini, koji je Blicu izjavio: „Za sada je nasut pijesak za 100 milijuna dinara i izgrađen put za 220 milijuna".
U prosincu 2009. Srbija je, naime, prenamijenila dio Specijalnog rezervata Gornje Podunavlje ni manje ni više nego u građevinsko zemljište. Općina Apatin ondje planira sagraditi teretnu luku. Uz sve to, dio područja gdje Apatin želi luku Hrvatska smatra svojim. Ucrtala ga je u sve prostorne planove Osječko-baranjske županije, pa ga je tako i uključila i u hrvatsko zaštićeno područje, Park prirode Kopački rit.
Taj komad zemlje koje je nominalno zaštićen od strane ni manje ni više dvije države, odjednom postaje građevinsko zemljište. Granični problemi i ekološki problemi prepleli su se. Reakcije s hrvatske strane zasad dolaze od nekoliko osječkih novinara, te Osječko-baranjskog župana Vladimira Šišljagića, koji je od premijerke zatražio da ne misli samo na granične probleme sa Slovenijom već da okupi stručni tim koji će provesti pregovore o svim spornim granicama sa susjedima.
Foto: Kopački rit
Ministarstvo vanjskih poslova je 19. siječnja uručilo diplomatsku notu veleposlaniku Srbije u Hrvatskoj u kojoj se ukazuje da su neprihvatljivi određeni zakonski akti Srbije kojima se mijenja pravni režim onog dijela područja na lijevoj obali Dunava koji je dio Parka prirode "Kopački rit", ali i pojedine odluke lokalne uprave Republike Srbije, kojima se predviđa izgradnja određenih infrastrukturnih objekata na tom području.
„Ministarstvo vanjskih poslova zatražilo je od državnih vlasti i lokalne uprave Republike Srbije da se suzdrže od radnji koje bi značile početak radova na izgradnji objekata na tom području, ali i bilo kojih drugih radnji koje bi mogle otežati ili prejudicirati konačno utvrđivanje granice između dvije države", potvrdio nam je glasnogovornik Ministarstva Mario Dragun.
Komisija za pregovore o graničnim pitanjima između Hrvatske i Srbije nije se, međutim, sastala još od 2003. godine, a ovakva nerazriješena situacija ostavlja posljedice na okolišu.
„Izvukli su iz ladice projekt star 40-ak godina i prodali za bezvezne pare najljepši dio rita. To ostaje vječno, jer tko će kasnije razbijati beton", kaže Mitoš-Svoboda.
Općina planira otvaranje stotine radnih mjesta, što je velika mrkva kojom se može pridobiti lokalno stanovništvo. „Apatin je prva općina koja je, sagledavši prednosti položaja na Koridoru 7, napravila strategiju razvoja na Dunavu i to u četiri segmenta. Izgradnja luke, intermedijalno tranapsortnog centra, industrijskog parka i
Foto: Gornje Podunavlje
slobodne carinske zone. Za izgradnju luke dobivena je i potpora Ministarstva za infrastrukturu i očekuje se odluka republičke vlade", pohvalio se tajnik Pokrajinskog sekretarijata za infrastrukturu Milan Vučenić na Danu otvorenih vrata Skupštine AP Vojvodine 29. siječnja.
Predsjednik Općine Apatin požalio se i da su već neke investicije propale zbog tog tamo neželjenog Parka. „Zbog nepomicanja granica propala je investicija od 38 milijuna eura s jednom firmom za reciklažu guma, u kojoj je oko 100 ljudi trebalo dobiti posao", rekao je Živorad Smiljanić.
Tvornica guma baš bi se fino uklopila u močvarno područje čija važnost prelazi granice regije. To je jedno od posljednjih velikih poplavnih područja u Europi, a i hrvatski Kopački rit i srpsko Gornje Podunavlje i obližnji mađarski nacionalni park nalaze se na Ramsarskoj listi močvarnih staništa od međunarodnog značaja.
Gradnji se dugo protivio Pokrajinski zavod za zaštitu prirode iz Novog Sada. On je još 1989. godine dao negativno mišljenje o planovima za izgradnju RTC-a, ali je nakon 20 godina popustio. Moglo je biti i gore, kažu. „Općina je tražila pet kilometara, pa možemo smatrati uspjehom da je granica pomaknuta za samo dva kilometra obale", izjavila je direktorica Zavoda za zaštitu prirode Biljana Panjković Blicu.
Međutim, kapaciteti za djelatnu akciju i kontrolu vlasti vojvođanske javnosti su, smatra Gojko Mišković, član Zelene mreže, „na aparatima". „Poslije 'sociocida u produženom trajanju', koji podrazumijeva ratni raspad SFRJ, dramatične promjene etničkog sastava stanovništva, osiromašenje jednih zarad grabeža i bogaćenja turbo-patriota, veoma je teško ostvariti željeni nadzor nad političarima. Tek uz suglasje mislećih ličnosti s obje strane Dunava, koje se mora kombinirati s načelnim djelovanjem EU, vidim our window of opportunitiy, kaže Mišković.
Planovi gradnje ovakvih razmjera kose se i s odlukom o osnivanju prekograničnog Rezervata biosfere Mura-Drava-Dunav između Mađarske i Hrvatske, čiji je Regionalni park Gornje Podunavlje prirodni produžetak. Ta odluka konačno je bila donesena u rujnu prošle godine.
„Biološka raznolikost vrsta u ovoj regiji spada među najbogatije u Europi". kazao je tada voditelj projekta, Arno Mohl iz WWF Austrije, a niz domaćih i međunarodnih nevladinih udruga koje su zagovarale proglašenje Rezervata pozvale su i Austriju, Sloveniju i Srbiju da se priključe ideji predloženog Rezervata biosfere i zajedno s Hrvatskom i Mađarskom dovrše proces zaštite ovog zelenog pojasa.
Čak i kada bi granica prolazila sredinom rijeke, kako želi Srbija, još uvijek je luka upitan projekt, jer bi veliki tegljači pri okretanju sigurno ulazili i u hrvatsku polovicu, a Srbija je, kao i Hrvatska, potpisnik ESPOO Konvencije o prekograničnom utjecaju.
„Nismo za to da granica prolazi sredinom rijeke, jer bi to značilo smrt za poplavna područja. Obje strane bi, u strahu da ne izgube teritorij, betonirale obale da rijeka ne meandrira", upozorava Tibor Mikuška iz Hrvatskog društva za zaštitu ptica i prirode.
Problem na koji je to društvo također upozorilo je i gospodarenje Zmajevačkim podunavskim šumama. Hrvatske šume sijeku ili planiraju sječi 615 hektara šume koji su dio Srbije, ali su s desne strane Dunava. „Aneksija ovako mizernog dijela tuđe države pravno ugrožava više od 10 000 hektara teritorija Hrvatske koji se nalazi na lijevoj obali Dunava", upozorilo je Društvo. Time Hrvatske šume prejudiciraju granicu u skladu s Apatinskim planovima kao da ide sredinom Dunava, a ne po katastarskim općinama.
„I jedna i druga strana siječe što god stigne", kaže Mikuška sažimajući sve što neriješeni granični problemi donose prirodi.
Članak je objavljen uz podršku Heinrich Böll Stiftung - Hrvatska. Iznesena
mišljenja nužno ne odražavaju stajalište Heinrich Böll Stiftunga.