Ulični pobunjenici čine ono što čine i svi ostali, samo na drugačiji način - napadnije i vidljivo na ulicama. Thatcherizam je oslobodio s lanca divlje instinkte kapitalizma. Divlji kapitalizam treba biti priveden na suđenje zbog zločina protiv čovječnosti kao i zbog zločina protiv prirode.

Daily Mail ih je nazvao "nihilističkim i divljim tinejdžerima": luda mladež iz svih područja života koja bez razmišljanja trčkara ulicama i očajnički baca cigle, kamenje i boce na policajce dok pljačke ovdje i pali vatre ondje, vodeći vlasti u veselu ulovi-me-ako-možeš utrku i tweetajući put od jednog do drugog strateškog cilja.

Riječ "divlji" mi je privukla pažnju. Podsjetila me na to kako su aktivisti Pariške komune 1871. prikazivani kao divlje životinje, kao hijene koje zaslužuju biti (i često su bili) pogubljeni u ime svetosti privatnog vlasništva, morala, religije i obitelji. No, tada je riječ "divlji" prizvala još jednu asocijaciju: Tony Blair koji je napadao "divlje medije", nakon što je dugo bio udobno zavaljen u lijevom džepu Ruperta Murdocha, da bi kasnije bio zamijenjen kada je Murdoch posegnuo u svoj desni džep i iskopao Davida Camerona.

Problem je u tome što živimo u društvu u kojem je kapitalizam postao neobuzdano divlji

Naravno, da ćemo svjedočiti uobičajenoj histeričnoj debati između onih koji su skloni gledati pobunu kao čisti, neobuzdani kriminal za koji nema izgovora, te onih nestrpljivih da stave događaje u kontekst loših politika; kontinuiranog rasizma i neopravdanih progona mladih i manjina; masovne nezaposlenosti mladih; cvjetanja društvene zakinutosti; te bezglave politike štedljivosti koja nema nikakve veze s ekonomijom, a ima veze s ovjekovječivanjem i konsolidiranjem osobnog bogatstva i moći. Neki će čak doći do osuđivanja besmislene i otuđujuće prirode radnih mjesta kao i svakodnevnog života usred tolikog nesagledivog, ali neravnomjerno raspoređenog potencijala za ljudski procvat.

Ako ćemo imati sreće, imat ćemo povjerenstva i izvješća koja će iznova reći ono što je rečeno o Brixtonu i Toxtethu u godinama Margaret Thatcher. Kažem "sretni", jer se divlji instinkt trenutnog premijera čini više usmjeren na uključivanje vodenih topova, na pozivanje brigade sa suzavcima i korištenje gumenih metaka, dok istovremeno pobožno propovijeda o gubitku moralnog kompasa, padu uljudnosti i tužnom propadanju obiteljskih vrijednosti i discipline među zabludjelom mladeži.

Ali problem je u tome što živimo u društvu gdje je sam kapitalizam postao neobuzdano divlji. Nekultivirani političari varaju na svojim troškovima, nekultivirani bankari posežu u javni novčanik i uzimaju sve, investicijski fondovi, generalni direktori i geniji dioničarstva plivaju svijetom obilja, telekomunikacijske tvrtke i kreditne kartice natovarivaju misteriozne doplate na svačije račune, vlasnici trgovina muljaju s cijenama, a na dnu šešira umjetnici varanja i muljaže vježbaju kartaške igre za put ravno u najviše ešalone korporativnog i političkog svijeta.

london_fad.jpg

Ovo što ću reći može zvučati šokantno. Većina nas to ne vidi jer ne želimo. Sigurno se nijedan političar ne usudi to izreći, a tisak bi to objavio samo kako bi usmjerio prezir na govornika. Ali mislim da svaki ulični pobunjenik zna točno što mislim. Oni samo čine ono što čine i svi ostali, samo na drugačiji način - napadnije i vidljivo na ulicama. Thatcherizam je oslobodio s lanca divlje instinkte kapitalizma (sramežljivo su to nazvali "životinjskim duhom" poduzetnika), a ništa se otada nije zbilo što bi ga obuzdalo. Pokosi i spali, sada je otvoren moto vladajuće klase gotovo svugdje.

To je nova normalnost naših života. To je ono o čemu bi se trebala voditi slijedeća velika istraga. Svi, a ne samo pobunjenici, trebaju odgovarati. Divlji kapitalizam treba biti priveden na suđenje zbog zločina protiv čovječnosti kao i zbog zločina protiv prirode.

Na žalost, to je ono što ovi bezglavi pobunjenici ne mogu uvidjeti ni zahtijevati. Također, sve se urotilo da nas spriječi da vidimo ili zahtijevamo isto. To je razlog zašto politička sila tako žurno navlači ogrtač moralne superiornosti i sladunjavog razbora tako da nitko ne vidi njenu golu korumpiranost i glupu iracionalnost.

No, tu su i razne naznake nade i svjetla u svijetu. Pokreti obespravljenih u Španjolskoj i Grčkoj, revolucionarni impulsi u Latinskoj Americi, seljački pokreti u Aziji, svi počinju gledati kroz veliku muljažu kojom je grabežljivi i divlji globalni kapitalizam opasao svijet. Što je potrebno da i mi ostali progledamo i počnemo djelovati? Kako možemo početi iznova? Kojim smjerom trebamo krenuti? Odgovori nisu jednostavni. Ali ono što sigurno znamo je da ćemo prave odgovore dobiti jedino postavljanjem pravih pitanja.

Karl Marx: The Wigan Riots


Članak Davida Harveya, istaknutog engleskog marksističkog teoretičara i aktivista, objavljen je jučer na portalu / časopisu The Bullet (op. ur.)

 

Ključne riječi: velika britanija, london pobuna
<
Vezane vijesti