Vlada je na jučerašnjoj sjednici prihvatila Nacionalni program reformi i Program konvergencije Republike Hrvatske za razdoblje 2014.-2017. godine, kao i plan implementacije Garancije za mlade, odnosno niz dokumenata na temelju kojih bi Hrvatska mogla "izvući" oko deset milijardi eura iz europskih fondova. Prema izjavama potpredsjednika Vlade Branka Grčića, tim planom su najzastupljenija četiri ključna područja - javne financije, financijski sektor, tržište rada i konkurentnost. U svemu ovome valja napomenuti kako su programi prihvaćeni bez javnog savjetovanja čime je Vlada prekršila Kodeks savjetovanja sa zainteresiranom javnošću u postupcima donošenja zakona, drugih propisa i akata. Iako sam kodeks nema nikakvu obvezujuću, postoji niz drugih konvencija koje nalažu provođenje javnog savjetovanja.
Sven Janovski: Aktivne mjere zapošljavanja ne bi trebale biti jedina strategija Vlade za smanjenje nezaposlenosti, već bi se trebalo raditi na izradi strukturnih reformi kojima bi se poticalo tržište s naglaskom na gospodarstvu u manje razvijenim regijama, te bi se trebalo raditi na poboljšanju obrazovnog sustava
Ako gledamo iz perspektive donošenja plana implementacije Garancije za mlade, ne možemo reći da je Savjet za izradu implementacijskog plana Garancije za mlade bio reprezentativan za širu javnost i za sve interesne grupe. "Iako su izradi prisustvovali predstavnici Hrvatske obrtničke komore, Hrvatske gospodarske komore i Hrvatske udruge poslodavaca, na temelju toga ne možemo reći da su svi poslodavci bili zastupljeni. Isto tako ne možemo reći da su prisustvom predstavnika sindikalnih središnjica i članova Mreže mladih Hrvatske bili zastupljeni svi sindikati i mladi. Na garanciji smo radili kao uža skupina nakon čega je dokument trebao ići na savjetovanje", izjavio je Sven Janovski, potpredsjednik MMH-a.
U slučaju Garancije za mlade, radi se o dokumentu koji bi putem strukturnih reformi i mjera trebao smanjiti dugotrajnu nezaposlenost te skupine. U skladu s tim je predviđeno da će Hrvatska u periodu od 2014. do 2016. godine dobiti preko 200 milijuna eura direktno namijenjenih za rad s nezaposlenim mladima. Unatoč percepciji dolijevanja spasonosne količine novca iz fondova, Garancija za mlade ne znači kreiranje novih radnih mjesta, već ponudu različitih mjera za poticanje zapošljavanja, kao i poboljšanja statusa mladih.
Pri tome treba staviti naglasak na trenutno stanje, točnije, na postotak nezaposlenih mladih koji bi se ovim mjerama ili takvim održao ili neznatno poboljšao. "Aktivne mjere zapošljavanja ne bi trebale biti jedina strategija Vlade za smanjenje nezaposlenosti, već bi se trebalo raditi na izradi strukturnih reformi kojima bi se poticalo tržište s naglaskom na gospodarstvu u manje razvijenim regijama, te bi se zapravo trebalo raditi na poboljšanju samog obrazovnog sustava. Implementacijski plan djelomično ide u tom smjeru, ali zapravo nedostaje vizije i, čini mi se, političke volje da se temeljito restrukturira cijeli obrazovni sustav, pogotovo strukovno obrazovanje", smatra Janovski. Sama važnost uključivanja javnosti leži u činjenici da dolazi do situacije u kojoj je Zakon o radu uvršten pod točku fleksibilizacije tržišta rada, jedne od ključnih točaka Nacionalnog programa reformi, iako ankete o fleksibilizaciji tržišta pokazuju protivljenje javnosti tom trendu.
Unatoč tome što smatraju da je javno savjetovanje bilo potrebno u ovom slučaju, iz MMH-a navode da je proces izrade plana Garancije za mlade "značajan skok u smislu suradnje na međuresornoj i međusektorskoj razini". "Iako su mladi bili uključeni na više razina i iako je MMH sa svojim partnerima sadržajno značajno doprinijela samom procesu, nepotrebna je i loša bila greška koja se dogodila, a to je usvajanje prijedloga mimo zainteresirane javnosti. Zbog toga tražimo da se Operativni plan i Akcijski plan, zajedno sa sadržajem Partnerskog sporazuma javno objave te da se organizira javno savjetovanje u trajanju od najmanje 14 dana, u skladu s preporukama UZUVRH-a prema Kodeksu o savjetovanju", ističu iz MMH. S njima se slaže i Darko Šeperić iz Sekcije mladih Saveza samostalnih sindikata Hrvatske, koji smatra da je taj proces trebao biti kraći.
Problem politike i mjera za zapošljavanje ne iskazuje se samo u nedostatku sredstava, već i u samom neupućivanju korisnika u mjere koje mogu koristiti. Tako se pri obustavi mjera digla najveća hajka oko programa stručnog osposobljavanja koje nije najuspješnija mjera, već najkorištenija
Također, samu izradu plana drži novom pojavom u Hrvatskoj jer se radi o suradnji velikog broja različitih institucija u multisektorskom tijelu kao što je Savjet za Garanciju.
Iako Garancija za mlade sadrži niz mjera za aktivno zapošljavanje, ona ne predstavlja dugoročno rješenje problema. Ako pogledamo nedavne probleme obustave mjera za zapošljavanje mladih i nesposobnost usklađivanja mišljenja Vlade, Ministarstva rada i mirovinskog sustava te Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, možemo zaključiti da ne postoji dugoročna strategija za smanjenje dugotrajne nezaposlenosti mladih, već da se sredstva iz europskih fondova koriste kao supstitucija za državni proračun iz kojeg bi se mjere trebale financirati. Računati na nestabilna i još uvijek neisplaćena sredstva fondova znači konstantnu nesigurnost mladih na tržištu rada jer će se u slučaju ponovnog nestanka sredstava dogodit isto, odnosno, prvo će se ukinuti mjere za zapošljavanje te će se određeni broj nezaposlenih ili naći u svojevrsnom međuprostoru, ili će ostati bez radnih mjesta.
Problem politike i mjera za zapošljavanje ne iskazuje se samo u nedostatku sredstava, već i u samom neupućivanju korisnika u mjere koje mogu koristiti. Tako se pri obustavi mjera digla najveća hajka oko programa stručnog osposobljavanja koje nije najuspješnija mjera, već najkorištenija. U slučaju uključenja u program u privatnom sektoru, ta mjera je polučila rezultate u vidu gotovo 50 posto zaposlenih tom mjerom koji su ostali na istom poslu, ali ako se gleda korištenje iste mjere u državnom sektoru, brojka pada na jedva 20 posto.
Unatoč izjavi premijera Milanovića na jučerašnjoj sjednici i slavodobitnom zaključivanju kako je donošenje programa reformi vid transparentnog rada koji "zatvara prostor svim demagozima i varalicama u politici", očito je iz navedenog da razloga za slavlje nema jer se ponavljaju iste greške - najmanje se pita one kojih se odluke najviše tiču, a u ovom slučaju to je čitava javnost.
