Istraživački centar GONG-a proveo je krajem prošle godine istraživanje pod nazivom Područja djelovanja i kapaciteti civilnog društva u Istri kojim se nastojala pružati analiza razvijenosti civilnog društva u Istri, njegove trenutne mogućnosti društvenog utjecaja, te usmjeravanje daljnjeg djelovanja i potrebnih promjena. Istraživanje je naručila Civilna platforma Istre (CPI), neformalna inicijativa istarskih organizacija civilnog društva pokrenuta krajem 2014. s ciljem okupljanja i zajedničkog djelovanja ka jačanju vladavine prava i ulozi građanske participacije u društvu. Iako svOvo istraživanje pokazuje kako se viši stupanj tolerancije koji krasi neku županiju ne mora podudarati s visokim stupnjem demokratičnosti u kreiranju javnih politikajetonazorski spada među najtolerantnije županije u zemlji, rezultati istraživanja pokazali su kako je u Istri trenutni potencijal civilne scene u vidu političke participacije i društvene promjene prilično nizak, što otkriva i partitokratsku vladavinu IDS-a koji je na vlasti u županiji neprekidno zadnjih 25 godina.
Istraživanje se vodilo od listopada do prosinca 2015., a metodološki nudi kombinaciju kvantitativnih (ankete) i kvalitativnih (polustrukturirani intervju) istraživačkih metoda, uz obradu i analizu podataka iz službenih državnih i županijskih dokumenata, pri čemu je 14 jedinica lokalne samouprave odbilo dostaviti tražene podatke. Unatoč tome, istraživači su uspijeli prikupiti niz podataka koji pokazuju nezavidnu poziciju istarske civilne scene na više razina.
Prema definiciji iz Nacionalne strategije za razvoj civilnog društva, civilno društvo podrazumijeva one organizacije, inicijative te pojedince koji se uključuju u javni politički proces te u javnom prostoru zastupaju različite interese i vrednote. Shodno tome, misija im je ravnopravno sudjelovati u izgradnji demokratskog, otvorenog, uključivog, bogatog i socijalno pravednog, održivog te ekološki osviještenog društva, biti korektiv vlasti te Istraživanje otvara pitanje kakva je situacija s civilnim sektorom u ostalim županijama Hrvatske gdje smo navikli na samovolju, korupciju i nepotizam lokalnih moćnika i njihovih poslušnikaveza između građana i javnog sektora.
Analiza stanja u Istri pokazuje kako tek 18 posto (307 od 1679) registriranih udruga odgovara takvoj definiciji, a taj se postotak uvelike podudara sa stanjem na nacionalnoj razini gdje broj udruga s takvim ambicijama iznosi 19 posto. Nadalje, od navedenih 307 udruga, tek 181 ima valjanu elektroničku poštu. Takva neozbiljnost je prilično jasan indikator pasivnosti i nezainteresiranosti same organizacije. Ovo istraživanje je, dakle, bilo fokusirano na njih 181.
Prema nalazima anketnih upitnika, većina udruga bavi se socijalnom i zdravstvenom skrbi za invalide, zatim slijede one posvećene djeci i mladima, a na kraju su organizacije koje se bave zaštitom i promicanjem ljudskih ili manjinskih prava te demokratizacijom, te one koje se bave zaštitom prirode i okoliša. Sugovornici smatraju da najveći broj organizacija ne propituje sustav, čak ni u onim slučajevima kada u sustavu identificiraju nelogičnosti, što se povezuje s izostankom programskog financiranja i praksom dodjele malih iznosa sredstava. Posljedično, udruge ne ulaze u konflikt s donositeljima odluka, a neki sugovornici smatraju kako ih vlasti takvim načinom financiranja drže na uzdi.
Tako se kao ozbiljan problem pojavljuje pitanje financiranja i ljudskih kapaciteta. Udruge se u najvećoj mjeri financiraju iz javnih sredstava Većina udruga prakticira politiku nezamjeranja koja je izravan rezultat politike financiranja, više od pola anketiranih Istru doživljava kao djelomično ili poprilično nepovoljno političko okruženje za djelovanje, dok se četvrtina susreće i s napadima javnosti i elita zbog aktivnosti kojima se bave(grad/županija), pri čemu se daleko najveći iznosi dodjeljuju udrugama za sport i rekreaciju, dok organizacije civilnog društva sa zagovaračkim potencijalom apsolutno nisu prioritet financiranja gradova i općina. Očito, favoriziraju se politički neopasne udruge, a više ispitanika kazalo je da određen broj sportskih udruga u praksi djeluju kao profitne organizacije, ali koriste pravni oblik udruge zbog povoljnijih uvjeta poslovanja.
Polovina ispitanih organizacija navela je kao problem nedovoljne kapacitete za uspješno apliciranje na natječaje za financiranje projekata, čime ne mogu osigurati financijsku samoodrživost i stvarnu neovisnost o javnim sredstvima. Istraživanje je pokazalo da su ljudski resursi izuzetno ograničeni - u prosjeku, udruge koje su odgovorile na upitnik imaju samo 1,7 zaposlenih, a gotovo polovica nema nijednu stalno zaposlenu osobu. Generalno, udruge u Istri su neprofesionalizirane, rijetko mogu zapošljavati, i često ovise o volonterstvu koje samo po sebi ne može garantirati dugoročno djelovanje. Dodatno, udio financiranih projekata udruga u Istri pao je sa 69 posto 2011. na svega 35 posto 2014. godine.
Što se tiče liste prioriteta, sugovornici su isticali osnaživanje mladih kao političkih subjekata s obzirom da mladi u Istri nemaju svoje područje u smislu programa javnih potreba. Drugo prioritetno područje je demokratizacija procesa donošenja političkih odluka, kao odgovor na partitokratsko djelovanje IDS-a koje rezultira niskom razinom kvalitete javnog upravljanja, zatvorenošću i netransparentnošću procesa odlučivanja te konačno - negativnim posljedicama po javni interes. Prema GONG-ovom istraživanju iz 2014., Istra generalno spada među županije koje su nedovoljno transparentne. Politička situacija pokazuje kako većina udruga prakticira poliSugovornici smatraju da najveći broj organizacija ne propituje sustav, čak ni u onim slučajevima kada u sustavu identificiraju nelogičnosti, što se povezuje s izostankom programskog financiranja i praksom dodjele malih iznosa sredstavatiku nezamjeranja koja je izravan rezultat politike financiranja, a više od pola anketiranih Istru doživljava kao djelomično ili poprilično nepovoljno političko okruženje za djelovanje, dok se četvrtina susreće i s napadima javnosti i elita zbog aktivnosti kojima se bave.
Ni medijska scena nije bolja - sugovornici smatraju kako je nedostatak neovisnih medija ozbiljan problem, budući da većinu istarskih medija doživljavaju kao IDS-ova glasila, pri čemu nedostaje slobodno i kritičko novinarstvo koje bi zasigurno moglo proširiti demokratizaciju javnog prostora. U prilog tome ide i podatak da nijedan istarski novinar blizak civilnoj sceni nije htio razgovarati s istraživačima što su oni okarakterizirali kao sklonost autocenzuri u datim političkim okolnostima.
Duge ruke IDS-a vide se i po ustrojstvu Zaklade za poticanje partnerstva i razvoja civilnog društva, krovne županijske organizacije za sektor civilnog društva osnovane 2006. Tako su utvrđene nepravilnosti oko protustaturanih imenovanja članova Zakladne uprave, a buru u javnosti svojedobno je izazvalo i imenovanje upraviteljice koje su mnogi ocijenili kao namješteno. Dio sugovornika smatra kako je ideja Zaklade bila stvoriti još jedno tijelo za angažiranje IDS-ovog kadra, što je naknadna provjera istraživača i potvrdila - 8 od 10 (do)sadašnjih članova uprave povezano je s IDS-om. Osim toga, problem Zaklade je i pretjerana birokratiziranost, a dobar dio organizacija se zbog niskih potpora već godinama ni ne prijavljuje na natječaje Zaklade. S druge strane, Očito, favoriziraju se politički neopasne udruge, a više ispitanika kazalo je da određen broj sportskih udruga u praksi djeluju kao profitne organizacijedio anketiranih ima pozitivno mišljenje o Zakladi jer je pomogla razvoju i održivosti civilnog društva.
Kako bilo, istraživači smatraju da prostora za napredak svakako ima. Potrebno je definirati jasan smjer daljnjeg djelovanja Zaklade, donesen u participativnom i otvorenom procesu, raditi na umrežavanju i povezivanju civilnog sektora koje je dosad bilo razjedinjeno. Na razini županije, potrebno je jačati suradnju između udruga i donositelja odluka, ali i raditi na osnaživanju građanskog aktivizma te ga usmjeravati upravo na područje javnih politika.
Zaključno, ovo istraživanje pokazuje kako se viši stupanj tolerancije koji krasi neku županiju (pr. na referendumu o braku Istra je glasala protiv) ne mora podudarati s visokim stupnjem demokratičnosti u kreiranju javnih politika. Usto, samo istraživanje otvara pitanje kakva je situacija s civilnim sektorom u ostalim županijama Hrvatske gdje smo navikli na samovolju, korupciju i nepotizam lokalnih moćnika i njihovih poslušnika.
U sklopu provedenog istraživanja, Civilna platforma Istre u ponedjeljak organizira okrugli stol na kojem će se dodatno problematizirati ovo područje i budući smjer razvoja.
