Radi se o osjetljivom krajoliku, koji bismo trebali očuvati. Stoga iznenađuje da je upravo na to područje naslonjena parcela TE-TO Zagreb te da se jezera Savica i dalje koriste za jedan od ispusta otpadne vod
Ured za energetiku, zaštitu okoliša i održiv razvoj Grada Zagreba polovicom studenog uputio je na javnu raspravu zahtjev za utvrđivanje objedinjenih uvjeta zaštite okoliša i tehničko-tehnološko rješenje za termolektranu - toplanu (TE-TO) Zagreb, koja je smještena u naselju Savica Šanci. U sklopu toga, 4. prosinca je u Područnom uredu Pešćenica - Žitnjak upriličeno javno izlaganje, a primjedbe se zaprimaju do 28. prosinca. Odmah moramo zaključiti da se u ovom slučaju radi o neuobičajeno dugoj javnoj raspravi, što bi samo po sebi moglo biti pohvalno. Naime, u dosadašnjoj smo e praksi navikli na znatno kraće rasprave, u uvjetima kojima se minimizira mogućnost participacije građana, a u kojima se nerijetko radi o puno većim projektima. No, pozitivnost početnog dojma umanjuje činjenica da su izrađivači studije tvrtka APO, inače članica HEP grupe, te sveprisutan Ekonerg. Iz dosadašnjeg iskustva s rečenim firmama odmah je bilo jasno da će studija vrlo pozitivno ocijeniti postrojenje i da neće biti nikakvih sumnji u njegovu besprijekornost.
TE-TO Zagreb je kogeneracijsko postrojenje za proizvodnju električne i toplinske energije. Kao energent, koristi se prirodni plin, specijalno lako loživo ulje i teško loživo ulje. Ukupno se tu proizvodi 440 MW električne energije, što je čini trenutno najvećom termoelektranom u zemlji. Toplinska energija proizvodi se kao tehnološka para, a koristi se za potrebe industrijske zone Žitnjak i za ogrjev dijela grada koji je priključen na centralni toplovod. Ukupno se proizvodi čak 880 MW toplinske energije, što je dvostruko više u odnosu na trešnjevačku toplanu.
Teški metali nisu problem samo kao onečišćenje vode. Očekivano je da su ti opasni polutanti zastupljeni i u dimu
U studiji zaista skoro sve izgleda besprijekorno. Nešto malo se spominje potreba zamjene jednog od tri visokotlačna kotla i to je uglavnom sve. Konkretno, postojeći visokotlačni parni kotao pogonjen je teškim loživim uljem i prirodnim plinom. On će većim dijelom biti zamijenjen vrelovodnim kotlom nakon 1. siječnja 2018. i taj novi kotao će raditi na specijalno lako loživo ulje i prirodni plin. Osim toga, u mjerama usklađivanja s najboljim raspoloživim tehnikama spominje se prelazak cijele TE-TO na kvalitetnije teško loživo ulje s vrlo malim udjelom sumpora. Tim će se zahvatima smanjiti utjecaj postrojenja na okoliš, jer će se smanjiti relativne emisije po jedinici proizvedene energije. Ipak, ovdje treba istaknuti napomenu da će kotao, kojim se zamjenjuje postojeći visokotlačni kotao, vjerojatno biti većeg kapaciteta, što je razvidno iz napomene da će se postaviti i zbog podmirivanja novih potrošača topline. Međutim, ovdje bismo se trebali prvo zapitati treba li nam odista povećanje kapaciteta ionako velike toplane. Znatno bi se bolji rezultati dobili posrednim mjerama, naime štednjom i racionalnom te efikasnijom potrošnjom energije. To se može postići i time da se utrošak topline obračunava za svako domaćinstvo odvojeno, što je konačno i regulirano novim Zakonom o tržištu toplinske energije, koji nalaže ugradnju toplinskih razdjelnika u sve stanove u naredne tri godine.
Razmotrimo sad emisije. Iako ugljikov dioksid nije otrovan pa se zato niti ne razmatra kao tvar indikativna za onečišćenje, valja se još jednom sjetiti njegovog pogubnog utjecaja na klimu kroz efekt staklenika. Ovo postrojenje godišnje u atmosferu ispušta 188 do 337 tisuća tona tog stakleničkog plina. Te emisije su znatno manje od emisija iz termoelektrana na ugljen (npr. TE Plomin), uz istovremeni veći kapacitet proizvodnje električne energije, što služi kao argument protiv ugljena kao energenta. Ipak, uvijek kad raspravljamo o energetici trebali bismo se zapitati mogu li se i u kolikoj mjeri fosilna goriva zamijeniti obnovljivim izvorima. Pozitivni primjeri nekih europskih zemalja, kao što je Danska, pokazuju da to više nije čista utopija, nego sve više postaje realnost ukoliko se uloži malo truda i znanja.
ribolov-na-savici.blogspot.com.jpg
Posebnu dimenziju ovo postrojenje dobiva zbog činjenice da se nalazi uz lijevu obalu Save, između naselja Borovje i jezera Savica. Naime, područje jezera Savica je 1991. proglašeno značajnim krajobrazom s posebnim zoološkim rezervatom i zaštićeno je kao posebni ornitološki rezervat. Dio je nacionalne ekološke mreže RH i mreže Natura 2000, kao lokacija važna za gniježđenje, prehranu i zimovanje brojnih ptičjih vrsta. Radi se o kompleksu močvarnih staništa velikog, dobro očuvanog rukavca Save i niza napuštenih šljunčara. Cijelo je područje obraslo gustom vodenom i močvarnom vegetacijom te je područje poprimilo karakteristike vrijednog poluprirodnog staništa. Iz svega ovoga vidimo da se radi o osjetljivom krajoliku, kojega bismo trebali očuvati. Stoga iznenađuje da je upravo na to područje naslonjena parcela TE-TO Zagreb te da se jezera Savica i dalje koriste za jedan od ispusta otpadne vode. Prema navodima studije, radi se samo o zagrijanoj vodi, dok se ostala otpadna voda ispušta u sustav javne odvodnje Grada Zagreba.
U Studiji utjecaja na okoliš ništa se ne govori o povremenim emisijama buke vrlo visokog intenziteta kojima svjedoče stanovnici okolnih naselja. Čini se da ta buka nastaje u nekim incidentnim situacijama, jer je popraćena ispuštanjem velikih količina vodene pare, što djeluje zastrašujuće
Ipak, druga istraživanja kakvoće vode i stanja jezera Savica pokazuju sasvim drukčiju situaciju. Damir Andabaka i suradnici su 2008. godine pokazali da je područje pod utjecajem višegodišnjeg odlaganja industrijskog otpada koji sadrži otpadna ulja, teške metale i drugi opasni otpad, a 3 jezera su izrazito kontaminirana. Karakteristika teških metala je spora ili nikakva biorazgradivost, što dovodi do njihove akumulacije u sedimentu. Stoga je voda u jezerima Savice svrstana u II vrstu. Rezultati mjerenja koncentracije željeza, bakra, cinka, mangana, olova, kadmija, kroma, nikla i žive pokazuju velike koncentracije metala u sedimentu u odnosu na vodu. Uz to, njihove su koncentracije znatno veće od onih izmjerenih u Bundeku, što ukazuje na to da izvor povećanog onečišćenja nije rijeka Sava. U nekim uzorkovanjima odskaču još cink, mangan i nikal. U zaključku tog istraživanja preporučena je sanacija jezera, kako bi se zaštitile ptice, ali i stanovnici obližnjeg Petruševca, koji iz jezera crpe vodu.
Teški metali nisu problem samo kao onečišćenje vode. Očekivano je da su ti opasni polutanti zastupljeni i u dimu. Ipak, zasad se ne vrše povremena mjerenja koncentracije teških metala, a posebno žive. Uvođenje ovih mjerenja naloženo je kao jedna od mjera usklađivanja s najboljim raspoloživim tehnikama.
Što se ostalog otpada tiče, navodi se kategorizacija u opasni, neopasni i miješani komunalni otpad. Tu upadaju u oči neke vrste otpada koje se ne bi trebale smatrati neopasnim, ali mogli bismo to oprostiti ukoliko to znači da se otpad sortira. Ostaje pitanje sudbine tog otpada. U tom je kontekstu zanimljivo ponovo se osvrnuti na stanje jezera Savica, u kojima je tokom različitih akcija pronađen raznovrstan krupni otpad, od kojega je velik dio očito industrijskog porijekla. Osim toga, spominje se način tretmana mineralnih muljeva, koji nastaju odvajanjem iz vode na ionskim izmjenjivačima. Ipak, kao i za ostali opasni otpad, ne nalazimo gdje se taj otpad trajno odlaže.
Uvijek kad raspravljamo o energetici trebali bismo se zapitati mogu li se i u kolikoj mjeri fosilna goriva zamijeniti obnovljivim izvorima. Pozitivni primjeri nekih europskih zemalja, kao što je Danska, pokazuju da to više nije čista utopija
Ostale emisije su nematerijalne, od kojih izdvajamo buku i zračenje. O svjetlosnom onečišćenju i mjerama njegove minimizacije nismo našli ni jedne jedine riječi. Što se buke tiče, kaže se da u postrojenju postoje izvori buke pojačanog intenziteta, ali da je sve unutar raspona ograničenog Pravilnikom o najvišim dopuštenim razinama buke. Ipak, ništa se ne govori o povremenim emisijama buke vrlo visokog intenziteta kojima svjedoče stanovnici okolnih naselja. Čini se da ta buka nastaje u nekim incidentnim situacijama, jer je popraćena ispuštanjem velikih količina vodene pare, što djeluje zastrašujuće. Čini se razumnim da se građani na neki način barem upoznaju s mogućnošću nastanka takvih situacija. I time bi poduzeće HEP proizvodnja pokazalo susretljivost prema svojim krajnjim korisnicima.
Sve u svemu, prava cijena topline i električne energije koje se proizvode u postrojenju TE-TO Zagreb i dalje se ne zna. Isto to se može reći i za većinu postrojenja koja su prošla proces usklađivanja. Dok se god studije provode neobjektivno, po želji naručitelja, to se neće ni znati, a tu ćemo cijenu plaćati kroz degradaciju okoliša i preuranjene smrti. Pitanje je samo smatramo li takvu situaciju prihvatljivom.
