Što kada biste se probudili jednoga jutra s nepodnošljivom težinom misli da trebate spasiti svijet? Što kada biste se probudili sa mišlju da ste Isus Krist?
I to se događa, pokazao nam je dokumentarni film "Ja sam Isus" čija je svjetska premijera održana u ponedjeljak na Zagreb Film Festivalu.
Mlade redateljice Valerie Gudenus iz Austrije i Brazilka Heloise Sartorato pročešljale su svijet i pronašle puno zanimljivih karaktera. "Htjele smo snimiti ljude koji su ozbiljni u onom što kažu, koji okupljaju zajednice. Htjeli smo ljude koji se specifično bave s problemima svoje zemlje i kulture. Odabrali smo trojicu koji pokazuju duh problematike i može ih se shvatiti ozbiljno, jer smo htjele da se publika upita zašto nam danas treba spasitelj", kaže ova mlada redateljica.
Tri su Isusa u igri. Brazilski Isus se oblači u bijele haljine i crveni plašt, nosi krunu od trnja na glavi i teatralno imitira biblijsku sliku Isusa. Sljedbenice, uglavnom žene, oblače se također u duge svijetle haljine, pjevaju i svoje uratke stavljaju na YouTube i tako šire popularnost INRI Crista. U jednom trenutku on kaže nešto s čim se moramo složiti: "Najveće prokletstvo čovječanstva ne neznanje."
Bivši djelatnik tajnih službi, Britanac David Shayler, otkrio je da je Isus nakon što se najeo čudnovatih gljiva prije dvije godine. Živi s mladim skvoterima, hranu pronalaze u kontejnerima što Davida inspirira na meditaciju o izobilju. Nema previše sljedbenika iako zaslužuje bar pokojeg za ovu rečenicu: "Kada bi vlade uzimale malo čudnovatih gljiva ili marihuane ne bi donosile usrane odluke poput onih koje su dovele do Iraka i Afaganistana."
Valerie Gudenus na ZFF-u, foto: Nikola Zelmanović
Najviše sljedbenika ima ruski Isus Vissarion koji je osnivač zajednice od 5 000 ljudi u sibirskoj tajgi. U potrazi za smislom ljudi s raznih strana Europe pristali su na uvjete života na minus 40. Vissarion je prisutan na zidovima, štuju ga kao idola, a on se sam rijetko pojavljuje među njima. Sve odgovore mogu naći u nekoliko knjiga koje je za njih napisao.
Jedan od njegovih sljedbenika kaže: "Poslušan sam. Činim što god mi učitelj kaže."
Upravo je to jedna od poruka koje su redateljice željele prenijeti. Slijepo slijeđenje je opasno. "Neki ljudi ne preispituju svoje vođe, a to je opasno", kaže Valerie Gudenus.
Otkud nam ta potreba za slijeđenjem? I za vođom. U mnogim religijama postoji koncept boga koja se pojavljuje na zemlji u ljudskoj formi, a milijuni očekuju mesiju spasitelja čovječanstva. Od financijske krize, krize morala, ekološke krize, ratova, uvijek je prisutno nešto što tu ljudsku potrebu naglašava.
"Film se može razumjeti u cijelom svijetu jer svi imamo tu potrebu. I u bogatoj zemlji punoj obrazovanih ljudi kao što je Engleska ljudi su izgubljeni na isti način kao u, na primjer, Brazilu. Traže novu filozofiju i način života," objašnjava Valerie koja je osobno ateistica.
"Obje smo odgojene u religijskom okruženju. Vidimo religiju svugdje, ali osobno ne možemo to do kraja razumjeti. Ja ne osjećam potrebu za spasiteljem, ali vidim koliko snage ljudi nalaze u uvjerenjima. Mnogi žele tu snagu i to mi je interesantno."
Sva trojica snimanih Isusa bune se protiv postojećih društvenih konvencija dok je mainstream religija uglavnom konzervativna. "Ako je Krist postojao prije 2000 godina, on je bio revolucionar, promijenio je sve. Ova trojica isto pokušavaju donijeti nove misli, novi lifestyle, te se zato bune protiv standarda i konvencija društva", kaže Gudenus.
Trailer filma "Ja sam Isus"- Valerie Gudenus i Heloisa Sartorato
Sam film ne odaje što je zapravo ovu trojicu dovelo do ovakvih uvjerenja. Tek od redateljice saznajemo da su odrastali ne razumijevajući svoju poziciju u svijetu. David je bio zlostavljan, a kada je otkrio da je Isus, činilo mu se to kao objašnjenje zašto mu je život bio težak i zašto nije osjećao da pripada svojoj obitelji. Brazilskog Isusa usvojila je njemačka obitelj čiji jezik nije razumio i nije osjećao da joj pripada. Ruski Isus ima malo drugačiju priču. Bio je slikar i policajac, a misli o Kristu su se sporije razvijale.
Film je nastajao tijekom godine i pol dana za boravka redateljica u Italiji, u Fabrici, Benettonovom Centru za medije i komunikaciju. Unatoč tome što je film financirala zapravo ova korporacija, Gudenus tvrdi da su savjeti mentora Babaka Payamija, iranskog redatelja, jedini utjecaj kojem su bile izložene.
Povratak Isusa po Bibliji znači kraj svijeta te su sve zajednice prikazane u filmu i apokaliptične. Ako nam apokalipsa i visi nad glavom, film ne daje konačne odgovore. Ostaje nejasno zašto tolikima od nas treba vođa, bio on Isus ili netko drugi. Možemo li pronaći svoje odgovore? Jesmo li svi ili jedno ili drugo, ili "Isus" ili sljedbenik? Postoji li nešto treće? Ostaje na nama samima da pronađemo odgovore.
Dokumentarnu priču o tri Isusa možete pogledati još danas u Dokukinu Croatia u 21 sat.
