Protesti su u Federaciji BiH buknuli u svim većim gradovima koji su prije rata bili jaki industrijski centri: Tuzla, Sarajevo, Zenica, Bihać, Mostar. Danas tu žive nejsiromašniji ljudi. I to odmah pored tajkuna koji su sebi izgradili vile, pokupovali dobre automobile, skupocjene stanove. U tim gradovima prosjače i penzoneri, invalidi rata, bolesni. Gladni su , goli i bosi, a njihova lica posivjela od dugogodišnje patnje. Beznađe nećete prepoznati ako tamo odete turistički na dan ili dva. Treba s tim ljudima živjeti.
Kao i svaki građanski neposluh, i ovi prosvjedi probudili su političke i nacionalne strahove i prohtjeve. Svi bi, iz pritaje, preko krvi sirotinje, ovaj put gradske, željeli završiti rat
Za sve loše što im se događa tamošnji političari krive rat koji, naročito u Sarajevu, u glavama većine ljudi jos nije završio. Ako stanovništvo, koje još jedino povezuje duboka religioznost, od 1995. godine do danas brifujete pričama o ratu, razaranju, patnji i boli na kraju imate oruđe koje je lako iskoristiti u političke svrhe.
A upravo to sada pokušavaju bošnjački političari. Ta količina samoubilačke nemoralnosti prema sopstvenom narodu, ta otuđenost i ravnodušnost spram njihove patnje je fascinantna. Među bošnjačkim političkim partijama izdvojile su se dvije. Jedna je Stranka demokratske akcije koju predvodi Bakir Izetbegović, sin Alije Izetbegovića, Sarajlija oko kojeg su okupljeni oni koji se nikada nisu odrekli ratne ideje "ako Hrvati imaju Hrvatsku, a Srbi Srbiju, nama Bošnjacima pripast će Bosna i Hercegovina" Druga partija je Savez za bolju budućnost na čijem čelu je Fahrudin Radončić, medijski mogul Sarajeva. Izrastao na tijelu upravo Stranke demokratske akcije i obogatio se uz njihovu nesebičnu pomoć, u jednom trenutku je ojačao, oslobodio se stega i oformio SBB-partiju koja je kao kost u grlu Sarajlijama, posebno sto je Radončić Sandžaklija.
A takvih priča o uspješnim brđanima imate u svim velikim gradovima bivše Jugoslavije. Tako će s gađenjem gledati na Hercegovce u Zagrebu ili "ijekavce" u Beogradu. "Došao iz božije matere i opanak mu se zalijepio za asfalt, pa naša fina djeca ne mogu disati od Njega i ovih oko Njega"
Slučajno ili ne, Radončić je ministar sigurnosti u Bosni i Hercegovini. To nije ministarstvo unutrašnjih poslova, jer BiH nema vladu kao ostale države. Ima Vijeće ministara. Dakle, ni Radončić nema ovlaštenja da djeluje.
Kada se dešavaju nemiri na ulici, policija reaguje vrlo profesionalno time što ne koristi silu na nezadovoljne građane. Dovoljno je vidjeti omjere povrijeđenih prvog dana kada je i bilo najžešće. Na jednog povrijeđenog prosvjednika bilo je deset povrijeđenih policajaca.
Od petka do danas pale su vlade Tuzlanskog kantona, Zeničko-dobojskog kantona, sarajevski premijer dao je ostavku, načelnik Novog Travnika takođe, a u noći sa nedjelje na ponedjeljak i Unsko-sanskog kantona. Ostavku je ponudio i direktor Direkcije za koordinaciju policijskih tijela u BiH, Hilmo Selimović. Nezadovoljan je kako ta koordinacija funkcioniše, jer može zamoliti kolege da mu pomognu, ali ne može narediti slanje dodatnih jedinica. Ministarstva unutrašnjih poslova na državnom nivou odbili su Srbi i Republika Srpska 2006.
A tamo je bila prosvjedna šetnja u Banjaluci, gdje se u petak okupilo oko 300 penzionera i studenata. Bili su i protesti i antiprotesti u Bijeljini na nivou performansa sa oko 150 ljudi na obje strane. Dakle, nije bilo ništa!
Tuzla je indikator. Sada tamo traže nestranačku vladu. Ako tamo uspiju, to bi moglo izvesti ljude na ulice i u drugim gradovima
Potpuno zbunjujuće da jedna tako mala zemlja ima tako komplikovanu strukturu vlasti. Ali to je bio jedini način da opstane. Srbi je ne vole, Hrvati je ne vole, Bošnjacima je san o postojanju države i nacije ostvarene na kraju dvadesetog vijeka.
Kao i svaki građanski neposluh, i ovi prosvjedi probudili su političke i nacionalne strahove i prohtjeve. Svi bi, iz pritaje, preko krvi sirotinje, ovaj put gradske, željeli završiti rat. Srbi bi da se konačno odcijepe, Hrvati da dobiju jasno ograničen treći entitet, a Bošnjaci da prizovu međunarodnu intervenciju, da im stranci sačuvaju državu.
Građani su tragično naivni jer vjeruju kako će formiranjem ekspertskih vlada dobiti i fabrike u kojima su prije rata radile tisuće ljudi. To nije moguće. Ali jeste moguće smijeniti nevaspitanu i neobrazovanu vlast. I od toga može biti bolje. Ono što ohrabruje je potpuno odsustvo zdravog razuma kod postojećih. Ne čine se opasni. Vise preplašeni opštenarodnim jadom. I policijom koja ne želi da se stavi pod politikantsku komandu i da na nasilje uzvrate nasiljem.
Šta će dalje biti? U Tuzli je počelo. Tuzla je indikator. Sada tamo traže nestranačku vladu. Ako tamo uspiju, to bi moglo izvesti ljude na ulice i u drugim gradovima.
Građani su tragično naivni jer vjeruju kako će formiranjem ekspertskih vlada dobiti i fabrike u kojima su prije rata radile tisuće ljudi
Mnogo je nezadovoljstva, razočarenja, jada i bijede na ulicama cijele Bosne i Hercegovine. Oni pametniji od naroda, sjede kod kuće i razvijaju teorije zavjera. Po jednoj je ovo uvod za preustroj Federacije BiH u kojoj se Hrvati osjećaju kao u tamnici bez jasno definisanog prava na izbor svog člana Predsjedništva u Sarajevu. Javna je tajna da Željka Komšića Hrvatima biraju Bošnjaci, tako što glasaju za njega. Zatim televizijski kanal na hrvatskom jeziku u okviru državne televizije BHRT. Godinama se obećava i godinama nema demokratskog kapaciteta da se to jednom od tri konstitutivna naroda i omogući.
Druga teorija kaže da su prosvjedi dirigovani izvana. Jer većina prosvjednika su Bošnjaci, narod se podigao u većinski bošnjačkim sredinama, već ga zovu Bosnasko proljeće, što neodoljivo podsjeća na Arapsko proljeće, barem semantički. I sve druge sličnosti ne treba zanemariti. A ni želju bošnjačkih političara da Bosna i Hercegovina bude centralizovana, sa Sarajevom u kojem bi se donosile sve odluke. Uz malu pomoć onih istih koji su finansirali arapska proljeća i sa, vjerovatno, sličnim programskim ciljevima. Jer, kakva je da je, BiH je ipak Evropa, a to se islamskom svijetu uvijek dalo prodati.
Treća teorija zavjere kaže da će se Republika Srpska konačno odcijepiti od BiH. Iskoristit će nered u drugom entitetu i jednostavno reći pa-pa.
Šta će biti zaista? Pa, ako ništa drugo, BiH će se pozicionirati. Kako unutar sebe same, saznavši ima li kapaciteta za promjene, tako i prema inostranstvu. Visoki predstavnik Valentin Inzko već je zaprijetio traženjem evropskih trupa. A kad on zaprijeti, u BiH svi sve okrenu na sprdnju.