Nakon sastanka evropskih ministara za obrazovanje u Budimpešti i Beču prošlog tjedna, donosimo tekst iz španjolskog El Paísa koji se bavi pitanjem reforme u ovoj zemlji koja je posljednja uvela promjene u obrazovnom sustavu. Bolonjska je reforma već uvedena na većini sveučilišta četredest i sedam evropskih zemalja, a još nedostaje da to učini i Kazahstan koji se upravo pridružuje. Promjene su gotove u dokumentima - između ostalih pitanja, sa strukturom koja je nalik na tri ciklusa: prvostupništvo, magisterij, doktorat - a odgovorni iz ovih zemalja započeli su jučer u Budimpešti susret koji će ceremonijalno završiti danas u Beču. Màrius Rubiralta, španjolski državni tajnik za sveučilišta tamo je rekao: „Reforma je jedinstveno iskustvo" koje svi promatraju s pažnjom. Androulla Vassiliou, evropska povjerenica za obrazovanje, je dodala: „Možemo biti ponosni postignutim", iako sustav „još uvijek nije savršen".
Izvještaj Evropske studentske udruge (ESU) to također primjećuje: „Mnogi prvostupnici još uvijek imaju probleme prilikom dobivanja dobrog zaposlenja bez titule magistra". Uistinu, ovo je od početka bila jedna od glavnih briga studenata koji su se suprotstavljali reformi, imajući na umu da je u većini zemalja magisterij mnogo skuplji nego prvostupništvo. Iako školarine nemaju ništa s reformom već s politikom zemalja.
U Španjolskoj gdje je reforma provedena sa zakašnjenjem - dovršit će se sljedeći semestar - tek treba vidjeti hoće li se dogoditi nešto slično. Ali jedan od razloga zbog kojih se uvelo prvostupništvo od četiri, a ne tri godine (kao u većini bolonjskih sustava) je upravo taj da bi se vlasnicima diploma dala veća šansa za mogućnost zaposlenja (uključujući praksu ili boravak u inozemstvu), objašnjava José Ginés Mora, profesor sveučilišta u Londonu. Ne slaže se sa protestima španjolskih studenata koji se protive reformi (koji su započeli prošlog semestra), ali vjeruje da kako npr. u Njemačkoj ima više smisla i to zbog mogućnosti zaposlenja i prihvaćanja titula prvostupnika.
Što se tiče mobilnosti, sudeći prema izvještaju koji je početkom tjedna objavio statistički ured za obrazovanje pri EU i sveučilištima, postoji jedan veliki problem: nedostatak podataka. „Unatoč svojoj važnosti" informiranost „vezana za stvarnu mobilnost studenata u rijetkim je slučajevima kompletna". Osim toga, studenti se žale da postoje zemlje poput Italije ili Švicarske u kojima brojni studenti imaju problema prilikom priznavanja semestara odslušanih u drugim zemljama (u Španjolskoj samo neki imaju takve probleme).
Što se tiče novih metoda poučavanja (više praktičnih, a manje predavačkih), studenti se žale da se „malo toga promijenilo", i primijetili su velik „otpor promjeni". Dok se profesori u izvještaju evropskih sindikata žale na „veliko povećanje birokracije i nedostatak potpore promjenama".
Evropski prostor
Politički dogovor: Bolonjska deklaracija potpisana je 1999. s ciljem stvaranja homogenog evropskog sveučilišta unutar kojeg bi studenti i profesori mogli bez poteškoća raditi i studirati u različitim zemljama. Ima mnogo nijansi koje ovise o svakoj zemlji i studija koji se nalaze izvan sheme te zadržavaju šest ili sedam godina studiranja (medicina i drugi studiji zdravlja, arhitektura i neka inženjerstva u različitim državama).
Španjolska: Posljednja je uvela reformu: do zadnjeg semestra još nije bila provedena na svim studijima.
Struktura: Shema uključuje prvostupnike od tri ili četiri godine (u Španjolskoj su četiri i zamjenjuju sveučilišne diplome), magisterije od jednu ili dvije godine (španjolska sveučilišta su u većini slučajeva se opredijelila za jednu) i doktorati. Također ključnu ulogu imaju kontrole kvalitete.
Studijski plan i metodologija: Jednako se vrednuje rad na nastavi i rad kod kuće kao i praktični dio: važan će biti rad i unutar i van predavaonice. U zemljama sa tradicijom klasičnog predavanja baziranoj na predavačkoj nastavi, promjena će biti komplicirana.
Kratkoročni ciljevi: Studentski protesti i zabrinutost da se ide ka jednom univerzalnom elitnom sustavu dovela je do toga da nosioci reforme ističu „socijalnu dimenziju". Drugi ciljevi na koje su usmjereni uključuju poticanje cjeloživotnog obrazovanja, poboljšanje uključivanja prvostupnika na tržište, nastavljanje sa poboljšanjem mobilnosti i veću transparentnost u prikupljanju i širenju informacija.
