Bolivija u strahu od ustaša

Pamflet protiv Marinkovića počinje scenama iz ustaškog koncentracijskog logora iz Drugog svjetskog rata, s jasnom aluzijom na to što čega Indijance ako on zavlada Bolivijom. Ovoga bolivijskog tajkuna hrvatskog podrijetla optužuju da novac troši na plaćenike s Balkana, točnije, iz Crne Gore, kako bi se bogata provincija odvojila od Bolivije, uz potoke krvi po jugoslavenskom receptu. Marinkovićevi pobornici, međutim, smatraju Moralesa vazalom susjedne Venezuele i njenog ljevičarskog predsjednika Huga Chaveza. Ovi im uzvraćaju da koriste nacističke metode u obračunima sa starosjediocima. Pozivaju se na slike falangističkih odreda, koji u znak podrške Branku Marinkoviću, naoružani modernim mitraljezima, pozdravljaju svoga šefa uzdignutom desnicom, kao u vrijeme španjolskog diktatora Franka. Branko Marinković tvrdi da je priča o njegovom ustaškom poridrijetlu iskonstruirana, da on potiče iz partizanske obitelji, koja se kasnije razočarala i odselila iz Jugoslavije, a na primjedbe da je njegov pokret obojen rasizmom protiv starosjedilaca tamnije puti, on odgovara da je ravnodušan prema narodima Kečua i Ajmara koji žive visoko u planinama. Za većinu u Boliviji čudno je kad se neko zove Branko Marinković, pa se ovom 41-godišnjem tajkunu iz Santa Cruza, čiji je otac Hrvat, a majka Crnogorka, zamjera da uz stranu pomoć cijepa najsiromašniju zemlju u Južnoj Americi. Roditelji su mu se još 1956, bježeći iz stare Jugoslavije od Titovog komunizma i gladi naselili u nizinama Santa Cruza, a njega su dobili jedanaest godina nakon što su izabrali svoju novu domovinu. Branko Marinković, predsjednik autonomaškog odbora prosperitetnog i plinom bogatog Santa Cruza, tvrdi da mu ne pada na pamet iseliti se jer je stopostotni Bolivijac.