ytb-prtscytb-prtscOperativka za agitaciju proštenjskog tipa među bogobojaznima da, ali politička Ivana Orleanska ujedinjene desnice - ipak ne! Za to samozvana "ikona konzervativne Hrvatske" nije dorasla, a puca od ambicija.

Otkako su utišali reformski talambasi, Markić čini kiks za kiksom u nedomišljenoj nakani da se vine u političku stratosferu

Deru njihovi, al' deru i naši! Frka na ljevici, ali leti perje i na desnici. Povijesno posvađane zbog neiživljenih liderskih sklonosti i taština bez pokrića, ljute desničare i dalje povezuje tek šuplja sintagma "hrvatski narod". Kojoj ni jedan od njih nije kadar suvislo objasniti značenje. Ni ultraustaški ekstremi koji još nisu priviknuli načeta emigrantska pluća na domovinski zrak, niti ideološki kameleoni iz umivenog "novog HDZ-a". Ovih se dana upravo potvrđuje to, što su mnogi razumni analitičari znali odavno: na djelu je tragikomično rasulo i mrvljenje u desnom političkom korpusu, nezrelost aktera i taktičko-strateški analfabetizam opsjednutih "poglavništvom", truli savezi i neprirodni pokušaji okupljanja...

Stvar se, na podsmijeh svjetonazorski i ideološki nezatrovane javnosti, svodi ovog puta na globalni problem "ikone konzervativne Hrvatske", Željke Markić. Žena jest okupila zamalo milijun fanova koji misle da je netko s vlasti nakanio ukinuti brakove žena i muškaraca te djecu praviti samo u epruvetama. I jest natjerala tvrdoglavce Zorana Milanovića i Peđu Grbina da sami sebi podmetnu nogu i bubnu nosom o ustavni referendum. Ali, performansi "u ime obitelji" - od podzemnih garaža trgovačkih centara i tržnica do crkvenih oltara - "čist su nekaj drugo" od ozbiljnog bavljenje politikom.

Sada se, a to ne može biti bez vraga, "Crkva u Hrvata" primjetno odmiče od političkih ambicija Željke Markić, iako ova bez oltarske logistike ne bi polučila referendumski uspjeh kakav joj je, ovisnički, raspalio te ambicije. Operativka za agitaciju proštenjskog tipa među bogobojaznima da, ali politička Ivana Orleanska ujedinjene desnice - ipak ne! Ne zato što opće ujedinjenje desničara i dalje ostaje nerealnom tlapnjom, nego zato što Markić nije dorasla ulozi političkog vođe konzervativne Hrvatske. Ni intelektualnim habitusom i komunikološkom okretnošću niti političkim znanjem i iskustvom.

Svojedobno je osnovala stranku Hrast i zajedno s njom propala na izborima. Sada se ponavljačica prvog razreda političke pučke škole, nesamokritična, opet gura na isti teren. Otkako su utišali reformski talambasi, Markić čini kiks za kiksom u nedomišljenoj nakani da se vine u političku stratosferu. Sve sluti kako će zato ubrzo podijeliti Ikarovu sudbinu. Kao mnogi njezini svjetonazorski i ideološki prethodnici znatno jačeg potencijala, koji nisu znali procijeniti u kakvim okolnostima, vremenu i društvu djeluju te kakve su im objektivne sposobnosti. Narodna mudrost skovala je za takve ikare onu: "Tko visoko leti, nisko pada".

Pokazat će se vrlo brzo kako ni Savez za Hrvatsku neće imati probitka suradnjom s Markić koliko god joj privatna promidžba puhala u leđa imageom "najpoznatije katoličke aktivistice u državi"

"Politička odbijenica s Kaptola: 'Njoj je slava udarila u glavu'" naslov je u novom Globusu pod kojim Robert Bajruši ekskluzivno otkriva zašto Crkva više ne želi Željku Markić. Ugledni svećenik i prijatelj kardinala Josipa Bozanića, navodi autor, tvrdi da je potpuno iluzorno poistovjećivati Katoličku crkvu sa Željkom Markić "i nekoliko njezinih intimusa". Taj izvor je eksplicitan: "Nemam dojam da njezin politički angažman može donijeti nešto pozitivno, iako u hrvatskoj politici ionako nema nikoga tko donosi pozitivnu promjenu".

Ako u tome ima istine, a moglo bi biti, jer su u medijima Katoličke crkve i s oltara napadno utihnuli tonovi po kojima bi se dalo zaključiti da je "projekt Markić" i dalje vruć. Politički analitičari opće prakse također su, neočekivano, prestali špekulirati nikad potvrđenom tezom o samozvanoj "konzervativnoj ikoni" kao ozbiljnoj kandidatkinji Kaptola za predsjednicu države. Navodno, nije Markić željela s Tomislavom Karamarkom, jer ga smatra potrošenim kao i njegov "novi HDZ", a pogotovo da mu bude podređena u liderskim križaljkama možebitne buduće vlasti u zemlji, čemu se oboje nadaju.

Formalno nije željela ni s novoosnovanim oktopodom (osam bonsai strančica) Savezom za Hrvatsku u koji je ipak gurnula svoj Hrast s Ladislavom Ilčićem, praveći račun bez krčmara kako će je svi oni složno gurati pri usponu na Pantovčak. Kao što su SDP i partneri izgurali Ivu Josipovića. No, jamačno će, ima još vremena, onaj kamin "novog HDZ-a" u političkom reliju odjuriti bez nje, Željkin bicikl jedva da će netko ozbiljan pogledati onako probušenih guma, a ona, spala na romobil, zalutat će na sporednom puteljku, misleći da prečacem šiša konkurente. Sve u svemu, bit će napeto kao kišobran, jer nikakva ujedinjena desnica sa svojih optimalno desetak posto biračke potpore nije kadra srušiti bipolarni sustav kojim će barem još tri-četiri mandata suvereno vladati SDP i HDZ sa svojim trgovačkim (uhljebima?) prirodnim partnerima.

Ako je vjerovati Globusovoj ekskluzivi, još je nekoliko utjecajnih glava pod mitrama iz samog vrha Katoličke crkve potvrdilo kako se "ne percipira" Željku Markić "kao perspektivnu političarku, a kamoli kao nekoga tko može računati na značajniju crkvenu potporu". Ona si je, po svoj prilici, zapečatila sudbinu već u referendumskoj noći kad je dijelu novinara zabranila pristup u svoj stožer, gdje su se čekali prvi neslužbeni rezultati s biračkih mjesta. Predstavnici ostalih redakcija solidarizirali su se s nepoželjnim kolegama i Markić je, neočekivano, doživjela potpunu medijsku blokadu. Promašila je bez presedana.

Svojim je postupkom u hipu poništila sve čime se predstavljala kao demokratkinja, pokazala je nesimpatično političko lice, raspalila sumnju u svoje prave namjere te se definitivno zamjerila sedmoj sili. Takvo što jedva da si mogu učiniti politički diletanti. Na referendumskim krilima - "Slava joj je udarila u glavu", kažu u Crkvi - bahato se, prepotentno, samoljubivo i s visine počela odnositi i prema "novom HDZ-u" i prema ostatku manje-više beznačajne desnice. Koja samo međusobno pothranjuje uvjerenje kako nešto znači "hrvatskom narodu" i kako je sposobna za "velika djela kada dođemo na vlast".

ilustracija-markic-glavas-goran.jpg ilustracija-markic-glavas-goran.jpg

Čak i ljuta desnica, za koju je bila sigurna da odobrava svaki njezin potez, neuvijeno je zamjerila Željki Markić što se zaputila u Mostar na noge pravom gazdi HDSSB-a i Saveza za Hrvatsku Branimiru Glavašu, koji u komfornom zatvoru otvorenog tipa guli osmogodišnju kaznu za ratni zločin protiv srpskih civila u ratnom Osijeku. Kome i kakvu korist može donijeti osuđeni ratni zločinac iza kojeg je usto i cijela trakavica ratno-profiterskih, političkih, gospodarskih i inih afera. Može on misliti o sebi kao političkom lavu hrvatske javne scene što god hoće, može na daljinski upravljač posredstvom HDSSB-a slagati i razlagati političke Rubikove kocke, ali nepopravljiva je činjenica: Glavaš je bio i ostat će negativan lik suvremene Hrvatske. Osim za uži regionalni krug svojih političko-ideoloških vjerovnika, koji drže da će se naplatiti makar "brendom Glavaš".

Željka Markić očito je smislila srušiti Karamarka uz pomoć Glavaševu i Saveza za Hrvatsku. No, to je tek početak prave frke na desnici, koja će uveseljavati publikum do kraja godine, a osobito 2015. uoči parlamentarnih izbora

Pokazat će se vrlo brzo kako ni Savez za Hrvatsku neće imati probitka suradnjom s Markić koliko god joj privatna promidžba puhala u leđa imageom "najpoznatije katoličke aktivistice u državi". Ako biskupi od nje okreću glavu, većinom dokazani tvrdi desničari, a katolički vjernici većinom se na izborima odluče povjeriti vlast "crvenim ateistima" i agnostiku Ivi Josipoviću, referendumski plebiscit o braku uistinu joj nije nikakvo jamstvo.

No, svi ljudi, pa i desničari izrazito katoličke boje, imaju pravo sanjati o čemu god hoće. Na Titov rođendan, 25. svibnja, svi će stranački lipicanci istrčati pred birače sa svojim džokejima. Već je sada smiješno slušati aktiviste U ime obitelji Željke Markić kako će osvojiti u Europarlamentu sedam-osam od ukupno 11 hrvatskih zastupničkih mjesta, a za tri-četiri neka se potuku SDP i "novi HDZ". Ostali aspiranti, recimo Laburisti, OraH Mirele Holy, Nacionalni forum Nikice Gabrića i drugi, kao da ne postoje. Glupost na treću potenciju! Zoran Milanović i Tomislav Karamarko računaju osvojiti najmanje po šest mjesta, što bi smatrali uspjehom, iako je to šesto mjesto i jednom i drugom sklizavije od savske mrene.

Karamarko se, u dogovoru s pet-šest najbližih suradnika tipa Milijan Brkić Vaso i Tomislav Čuljak, odlučio za navalni "protuudbaški" program otkrivanja "unutarnjih neprijatelja" na krivotvorenoj matrici Franje Tuđmana, a Željka Markić očito je smislila srušiti Karamarka uz pomoć Glavaševu i Saveza za Hrvatsku. No, to je tek početak prave frke na desnici, koja će uveseljavati publikum do kraja godine, a osobito 2015. uoči parlamentarnih izbora. Znakovita je u tom smislu izjava čelnika Hrvatske zore Milana Kujundžića kolumnistu Večernjeg lista Draženu Ćuriću: "Željka Markić nije u Savezu i nemam pojma kuda ona hoda kao privatna osoba. Ne znam što želi i za koga igra, ali to što radi nema veze sa zrelom politikom i strateškim promišljanjem".

Desničarske igre bez granica, osobito politički angažman Željke Markić, već pobiru indikativne postove na društvenim mrežama. Recimo, jedan od njih na Facebooku, koji objavljuje Večernji list: "Sa svojim tim škiljavim zlim očima ne mogu je smisliti. Ali, na kraju bi strašno volio da onqa bude premijerka, a Tomislav Pokrovac predsjednik. On je najavio utrku. To je dream team i onda neka oni dokrajče sve za što su se ljudi borili. Volio bih to baš zbog ljudi koji veličaju. Ipak mislim da će ovi izbori biti kraj njenim izletima u svijet politike. Neće ništa osvojiti. Njoj je samo stalo da se piše i priča o njoj" (petruserectus).

Očito, finale u ringu ostaje dvama grogiranim rivalima: SDP-u i "novom HDZ-u".

<
Vezane vijesti