Taman kada se čovjek zapita na koje sve načine druge profesije krše etička načela kada za niskim strastima poseže Luka Mišetić, odvjetnik koji na svakodnevnoj razini u sudnici i na blogu brani čast odabranih, pojavio se jedan novinar.

On je svemoguć. On je san pretvorio u javu. Uspio je realizirati misiju u čiji pozitivan ishod nisu vjerovali ni najveći hrvatski domoljubi. Poput svemogućeg je prvostupanjsku zatvorsku kaznu od 24 godine pretvorio u pepeo. Zahvaljujući njegovom predanom radu, Ante Gotovina je danas na slobodi. On si je dao za pravo pozvati haaškog suca Alphonsa Oriea da podnese ostavku. Isto tako, stao je u obranu suca Theodora Merona kada su mu mnogi počeli okretati leđa. On je Luka. Luka Mišetić.

Iako se možda nađe pokoji zlobnik koji će reći da je ovaj hrvatsko-američki odvjetnik toliko aktivan zbog pustih milijunčića koji su mu se iz hrvatskog proračuna slili u džep, valja podsjetiti da Mišetić nije bio agilan samo na bojnom bolju haaške sudnice, već da je svoj predan odvjetnički rat demonstrirao i izvan građevina Ujedinjenih naroda. Dovoljno je samo zamisliti koliko su mogli nagrabusiti Ivica Đikić, Davor Krile i Boris Pavelić, autori knjige Gotovina - stvarnost ilii mit, da odvjetničko društvo Farčić&Šarušič, kojima je Mišetić prepustio proces, nije odustalo od tužbe zbog "povrede osobnosti te iznošenja neistinitih i nevjerodostojnih tvrdnji" o generalu.

Trojica novinara u biografskom djelu navela su nekoliko tvrdnji koje su "zasvrbile" generala i odvjetničku kliku - Gotovinu su povezali sa švercom droge i oružja, a naveli su da je general znao za zločine koje su činili vojnici pod njegovim zapovjedništvom,

Osim što voli koristiti Twitter, putem kojeg se "obračunao" s Vukom Jeremićem, Mišetić je i redoviti bloger. Ako je sudit prema njegovom zadnjem blog postu, ni Facebook mu nije mrska opcija

ali nije učinio ništa da bi ih zaustavio. Đikić, Krile i Pavelić i izdavačka kuća Novi Libar, koja je objavila knjigu, nisu jedine osobe i institucije u kulturi koje su osjetile gnjev moćnog tima. Slična sudbina umalo je dočekala i Zagrebačko kazalište mladih i Boruta Šeparovića, ravnatelja Montažstroj kazališta, čija je predstava Mauzer doživjela trinaest izvedbi u ZKM-u. Bilo bi ih i više da predstava nije naprasno skinuta s repertoara kazališta, opet zbog prijetnje tužbom spomenutog odvjetničkog tima. Dodajmo na tu hrpu još one puste prijetnje tužbama domaćim i inozemnim novinarima koji su se usudili preispitati događaje iz Gotovininog burnog života.

A da briga za generalov ugled nije završila po već spomenutoj uplati iz državnog proračuna, dokazuju Mišetićevo djelovanje nakon razbijanja okova scheveningenskog kazamata. Samo što se ovaj put za obračun umjesto sudske, odlučio iskoristiti onu mladenačkiju, internetsku platformu. Osim što voli koristiti Twitter, putem kojeg se "obračunao" s Vukom Jeremićem, Mišetić je i redoviti bloger. Ako je sudit prema njegovom zadnjem blog postu, ni Facebook mu nije mrska opcija. Makar kada je u pitanju preuzimanje tuđih privatnih fotografija.

misetic.jpg misetic.jpg

Gugo je svojim radom tako potvrdio da je novinarska profesija daleko najpogodnija za prodavanje duše vragu. A ni odvjetnička joj nije daleko odmakla

Za ovaj neetičan čin, Mišetić se odlučio nakon što je u javnost dospjela informacija da je Frederik Harhoff, jedan od sudaca Haaškog tribunala, svojim kolegama uputio pismo u kojem se osvrnuo na oslobađajuće presude Anti Gotovini, Mladenu Markaču, Momčilu Perišiću, Franku Simatoviću i Jovici Stanišiću. "Američki predsjednik Haškog suda Theodor Meron vršio je pritisak na svoje kolege u slučajevima Gotovine i Perišića. Bilo mu je jako stalo da dođe do oslobađajuće presude i imao je sreće kada je u zadnji čas uspio nagovoriti ostarjelog turskog suca da promjeni mišljenje", napisao je Harhoff, tvrdi danski dnevni list BT. Kako bi nakon ove informacije obranio obraz Merona, Mišetić u svojim blog napisima konstruira teoriju zavjere u kojoj glavnu ulogu imaju Serge Brammertz, glavni haaški tužitelj, Carl Bildt, bivši švedski ministar vanjski poslova i međunarodni mirovni posrednik u Hrvatskoj za vrijeme Oluje, Florence Hartmann, nekadašnja glasnogovornica bivše glavne haške tužiteljice Carle del Ponte, Mirko Klarin, direktor i urednik Sense Tribunala, jedine agencije koja dnevno izvještava o svim suđenjima koja su u tijeku na Haškom sudu. Tu su i, kako ih Mišetić naziva, "Drugi povezani s 'kontroverzom' s ciljem diskreditiranja suca Merona". Jedan od tih Drugih, čije će "namjere" Mišetić najvjerojatnije razraditi u svom najavljenom sljedećem blog postu, je Eugen Jakovčić iz Documente - Centra za suočavanje s prošlošću. Upravo je Jakovčić vlasnik fotografije, prvotno objavljene na njegovom privatnom Facebook profilu, na kojoj je zabilježen susret "zloglasnog" društva na Jahorini. U društvu još nekih, Mišetiću ovaj put nebitnih persona, sjede Jakovčić, Klarin i Hartmann, a s usta, kao da im umjesto osmjeha izlazi riječ "Meron". Očito bez moralne dvojbe, Mišetić je tu privatnu fotografiju objavio na svom blogu ne bi li ona, baš kao njemu, i njegovim čitateljima zagolicala maštu.

I taman kada se čovjek zapita na koje sve načine druge profesije krše etička načela kada za ovako niskim strastima poseže ugledni odvjetnik koji na svakodnevnoj razini zbog "povrede osobnosti te iznošenja neistinitih i nevjerodostojnih tvrdnji" brani čast odabranih, pojavio se rad novinara Ante Gugo. Po gotovo identičnoj matrici, Gugo, očito inspiriran Mišetićevom teorijom, na portalu Politikaplus sipa drvlje i kamenje po odabranom društvu. Doduše, poprilično neinteligentnije. Naime, u prvoj verziji svog huškačkog teksta, Gugo je Jakovčića proglasio glavnim urednikom Sense i srbijanskim novinarom koji je za vrijeme Krajine uređivao tamošnje medije. Kada je zbrojio dva i dva, doduše, ponovno krivo, Gugo se odlučio da je ipak Klarin taj poznati krajiški novinar. Da ga je umjesto huškanja zagolicala želja za istinom, novinar Politikaplusa u vrlo kratkom roku mogao je saznati da je Mirko Klarin bio dugogodišnji urednik Borbe i njen inozemni dopisnik koji zbog politike Slobodana Miloševića početkom devedesetih ostaje u Belgiji, a koji se nakon osnutka Haaškog suda seli u Nizozemsku gdje živi i radi do današnjih dana. Gugo je svojim radom tako potvrdio da je novinarska profesija daleko najpogodnija za prodavanje duše vragu. A ni odvjetnička joj nije daleko odmakla.

Ključne riječi: ICTY, Luka Mišetić
<
Vezane vijesti