Upravo je počela peta sezona hrvatske inačice Big Brothera. U posljednjih nekoliko godina doslovce smo preplavnjeni raznim reality showovima (Mjenjam ženu, Ljubav je na selu, razne masovne javne audicije za glazbene talente, itd.). Promišljanje fenomena reality showa može se činiti kao lanjski snijeg; zapravo je vjerojatno i preklanjski. Ipak, polazeći od Big Brothera možemo nešto zaključiti o zapadnom i hrvatskom društvu u cjelini, a i o novim momentima unutar samog Big Brothera. Egzotično okruženje Za početak, nova sezona hrvatskog Big Brothera prva je u čitavoj povijesti emisije koja se odvija izvan domicilne zemlje. Marketinški, sasvim razumljiv potez: važno je biti ispred konkurencije, a gdje ćeš boljeg okruženja od egzotičnog Tajlanda. I tu dolazimo do prvog detalja koji bode oči: Tajland koji nam je prezentiran i nema puno veze s autentičnim Tajlandom, zapravo nikakve. Naime, potpuno je nemoguće zaista upoznati neku zemlju na unaprijed osmišljenim paket - putovanjima; dojam koji se dobiva i nije do stereotipizirana kulisa koja se dobro prodaje turistima. Izjave stanara o tome da su se prijavili kako bi upoznali Tajland, u svjetlu činjenice da će vrijeme provesti potpuno izolirani, doimaju se potpuno sulude.
Foto: Tajlanđanke i Tajlanđani u Big Brotheru sudjeluju samo kao sluge Ali dobro, dekor je i tako šminka da se privuče gledatelje… I tako dolazimo do sljedećeg detalja: čitav glamurozni dekor je apsolutno kolonijalistički. Stanare se donosi na nosiljakama koje nose lokalci, tradicionalno odjeven momak koji lupa u gong, zanosne djevojke koje se klanjaju; dakle uloga lokalnih ljudi se svodi na to da predstavljaju sluge. Djevojka koja natjecateljima predaje poklončić ima prstenove oko vrata namijenjene njegovu produžavanju; bilo bi zanimljivo utvrditi da li je zaista Kajanka, ili to tek glumi - kao u famoznoj kineskoj olimpijskoj aferi. Voditeljica Antonija Blaće potpuno ležerno vrijeđa Tajlanđane usred njihove zemlje - u razgovoru s jednim natjecateljem komentirala je: Da, da, oni od engleskog i tako znaju samo yes yes, thanks, thanks.
Foto: Antonija Blaće, superiorna bjelkinja među primitivnim Tajlanđanima Voditelji su odmah po slijetanju izrazili svoje razočarenje što se u zemlji osmijeha službenici na aerodromima ne smiješe, kao i ideju da se vesele i dobrodušne Tajlanđanke stave u publiku (zanimljivo je da u isto vrijeme i državni sekretari naših susjeda izražavaju svoje oduševljenje indokineskim ženama). Sukobi kao kuriuzitet Toliko o stereotipovima - Tajlanđani su predstavljeni kao misteriozni, egzotični, ljepuškasti, seksi, priprosti i neobrazovani drugi; pravi banalni orijentalistički vizualno - verbalni diskurs. Ikakav kontakt s lokalnim stanovništvom je nemoguć - makar kuća nemala ogradu, i makar oko nje i živjeli poneki ljudi, nema opasnosti da stanari dođu u kontakt. Uza sve to u Tajlandu upravo traju krvavi sukobi između pristaša i protivnika tajlandskog premijera Samaka Sunaraveja, koje su voditelji u intervjuima spomenuli kao kuriozitet, a u samoj emisiji ama baš nitko. Istini za volju, izolacija spada u pravila igre, natjecatelji su tu uglavnom zbog novca ili slave, a ne Tajlanđana, a očekivati dozu socijalne svijesti od korporacije kojoj je osnovni motiv profit vjerojatno je previše. Na kraju krajeva, kuća je smještena u filmskom gradu Kantanu, koji je smješten pedesetak kilometara od Bangkoka. Jedan moment u kojem RTL zaista igra po lokalnim državnim pravilima političke korektnosti je onaj u vezi kralja: uvreda kralja, dinastije, kraljevske obitelji, ocrnjivanje kraljevih projekata pa i nagrđivanje kraljevih slika težak je zločin, tzv. lèse majesté zbog kojeg se ide u zatvor na više godina. Zakon se, naravno, koristi i kao sredstvo obračuna u politici - vrijeđanje kralja podmeće se protivnicima, a služi i kao motiv za ograničavanje pristupa Internetu (2007. je blokiran pristup You Tubeu) te općenitoj kontroli medija. Da sudionici hrvatskog BB-a ne bi zapali u probleme, iz kuće su uklonjeni svi portreti aktualnog kralja Bumibola Aduljadeja, poznatog i kao Rama IX. Klasičan slučaj: korporacije nikada nisu imale problema s autoritarnim režimima, nego su većinom surađivale na obostrano zadovoljstvo. Zanimljivo je da Indeks.hr u jednom tekstu kritizira natjecateljsko nepoznavanje kulture Tajlanđana (kao da je to ideja showa), a u drugom si dopušta tako kardinalnu grešku poput nazivanja Bude bogom Tajlanđana! Pomanjkanje realnosti Dakle, nakon što su stanari ušli u kuću, kreće show. Odavno su reality showovi kritizirani zbog zapravo potpunog pomanjkanja realnosti; Mark Burnett, kreator Survivora i drugih emisija je o tome izjavio I tell good stories. It really is not reality TV. It really is unscripted drama. Natjecatelji se nalaze u potpuno umjetnom okruženju, u interakciji s ljudima koje su drugi za njih odabrali, podložni su hirovima producenata emisije. Sve u svemu, više izvanredno stanje nego svakodnevna realnost. Natjecatelji često pribjegavaju raznim smišljenim strategijama kako bi se svidjeli publici i drugim stanarima, igrajući na sigurne adute, seks na primjer. Riječ je o glumcima koji ne znaju vlastiti scenario, nego se prilagođavaju u tijeku izvedbe.
Foto: Plakat za kolonijalni zoološki vrt u kojem su afrički domoroci bili izloženi pogledima evropske velike braće Sam scenario s vremenom postaje sve ekstravagantniji. U skladu sa spektaklom zapadnog društvenog, ekonomskog i emocionalnog režima, publici brzo dodijavaju fenomeni koji su je još jučer fanatično uzbuđivali. Nepostojanje zabrane, tajnovitog, rušenje svih barijera ukusa vrlo brzo rezultira dosadom i zasićenjem. Bez zabrane ili tajne nema nikakvog emocionalnog uzbuđenja pri njenom kršenju. Sve je dopušteno, sve je dosadno. Bježi se od dosade sve većim ubrzavanjem medijskih slika, sve većim perverzijama. Sami kopamo jamu - dosadu uzrokuje upravo stalna smjena i iscrpljivanje granica koje to odavno više nisu. Tako Britanci u devetoj sezoni svog BB-a predstavljaju pravi freak - show, uvode menažeriju bizarnih likova u kojoj nema ništa što se može okrstiti riječju reality. Perverzija koja je svakodnevna, prestaje biti zanimljiva i postaje obična dosada. Početkom dvadesetog stoljeća Zapad je izlagao afričke domoroce u specifičnim zoološkim vrtovima, tzv. human zoos, predstavljajući ih kao stvorenja koja su negdje između majmuna i Zapadnjaka, manifestirajući ultimativni šovinizam. Krajem istog stoljeća Zapad ne zna što bi sa sobom, pa iz čiste zabave izlaže pripadnike vlastite zajednice! Producenti hrvatskog BB-a odabrali su ulickane i ušminkane natjecatelje koji se uklapaju u trendy novokapitalistički poredak. Ivan Čveljo iz Oklaja nije odabran; još smo fascinirani sjajem kulturalnog supermarketa: prolaze piercevi, jeftina egzotika, sise, manekenstvo, šminka. Nekoliko sezona kasnije kad iscrpljenoj publici dosadi ovaj koncept, vjerojatno će tražiti upravo svjetonazorski različite kandidate kako bi sukobi unutar showa bili intenzivniji.
Foto: Ivan Čveljo nije zadovoljio trendy novokapitalističke zahtjeve ovogodišnjeg Big Brothera, ali njegovo vrijeme možda tek dolazi...
Instant Celebrity Zanimljiva je također proizvodnja instant celebritya. Besmislena slava može ostaviti zanimljive i ponešto ubitačne posljedice. Fenomen slave na Zapadu je naročito interesantan; pisci su već u osamnaestom stoljeću zaključili da je danas dovoljno da se za čovjeka zna da je poznat kako bi bio poznat. Nije nužna nikakva kvaliteta, vještina, talent, iskustvo. Dosta je da pojedinca medijski pogon proglasi slavnim. Slično je u politici - izbore ne dobijaju programi ili ciljevi, nego izgled, stav i osobni život političara. Violeta je paradigmatski proizvod takvog psihodruštvenog poretka: u BB-u je samo zbog slave, a novac će uložiti u povećanje sisa. Tu je i patološka fokusiranost na intimnost. Ljudi se više ne znaju neobvezno družiti u javnosti; čekajući u redu, na autobusnim i tramvajskim stanicama i sličnim mjestima nitko s nikim ne priča; onaj tko započne razgovor je čudak. Vlada bolestan strah od stranaca, vlastitih sugrađana.
Foto: Sudionici šoua pred skulpturom boga Bude U međuvremenu svi su opterećeni otkrivanjem svog istinskog ja; svaki jeftini magazin poručuje otkrijte samog sebe. Lucija koja se bavi meditacijom i jogom je pun pogodak. Uglavnom, nitko se ozbiljno ne bavi nekim poslom ili realnim problemima, a svi teže slavi i celebrity statusu. Teži se auri zasluženo slavnih bez razumijevanja činjenice kako je većinu njih tamo doveo težak rad i/ili talent na nekom polju. Svi smo slavni, znači nitko nije slavan i čitav celebrity koncept je besmislen. Nakon što je kapitalizam zahvatio čitavo geografsko područje, nastavlja ekspanziju u polje društvenih odnosa, zarađujući na samom odnosu. Japanci su u tome došli prilično daleko. Big Brother pruža kondenzirane i izoštrene sve navedene društvene tendencije: fascinacija i kopanje po intimnim detaljima, žudnja za plitkom i lakom slavom. Gledatelji izbacuju kandidate na temelju potpuno površnih prosudbi uglavnom sporednih osobina, a korporacija zarađuje prodavajući snimke običnog druženja. Publika koja mahnito prati svoje ljubimce i glasa za njih će vjerojatno biti sklonija da jednako površno promatra vlastite osobne odnose. S obzirom da je Hrvatska bila dijelom komunističkog sistema koji je provodio određeno zamrzavanje društva na posve drukčijim principima, te da je rat mobilizirao sasvim drugačije snage, kod nas se sve navedeno dešava sa tridesetak - četrdesetak godina zakašnjenja. Priča je na Zapadu počela negdje šezdesetih; Hrvatska je u spektakl potpuno zagazila tek dvijetisućitih. Nacija Kroacija Big Brother proizvodi još jedan fenomen, a to je jačanje svijesti o naciji i implicitno provođenje nacionalne identifikacije i homogenizacije. Emisija omogućava gledatelju da jasno shvaća i Elizabetu iz Pule, Ornelu iz Splita, Tomislava s Brača, Krešimira iz Zagreba, Valeriju iz Varaždina, Sašu iz Osijeka itd. , svakog sa svojim specifičnim naglaskom i lokalnim određenjem, kao dio svoje zajednice - nacije, za razliku od onih s druge strane granice. Stvar se ne mijenja time što je u emisiju uvrštena Martine, rođena u New Yorku, porijeklom Haićanka.
Foto: Svima nam mora biti napeto gledati kako će se Hrvatice i Hrvati družiti u egzotičnoj Aziji
Nakon što smo Big Brother uglavnom interpretirali negativno, moguće je navesti i pozitivne momente. Naime, u nekim zemljama s rigidnim socijalnim, religijskim i političkim režimima Big Brother može imati i te kakav emancipatorski potencijal: arapski BB je tako prekinut jer ugrožava islamske vrijednosti... To je zabava za životinje… djevojčice i dječaci se ne smiju miješati, kaže učiteljica iz Bahraina. U nekim zemljama je iskustvo glasanja za kandidate predstavljalo prvi kontakt populacije s nečim što liči na slobodne izbore. Osim toga, možemo se sjetiti i Michela Houellebecqua koji je izjavio da bi islamske fundamentaliste umjesto granatama trebalo bombardirati pornografijom, minicama i seksi donjim rubljem; to bi vjerojatno mnogo uspješnije omekšalo tvrde režime nego američka politika. Osim toga, često su najveći moralizatori i oni koji se najviše užasavaju nad BB-om kao izlogom banalnosti isti oni koji ga fanatično prate. Desmond Morris, britanski zoolog, čitav život ljudi u gradovima je opisao kao veliki zoološki vrt; naslov njegove knjige je (opet) The Human Zoo. Ljudi se prilagođavaju čudnim uvjetima i pokušavaju riješiti svoje probleme, kao i životinje u zoološkom vrtu. Većini ljudi je zanimljivo promatrati druge, često čudne ljude, pogotovo kada su na to prisiljeni: čekajući u banci, bolnici, kolodvoru, mjestima masovnog okupljanja. BB tako predstavlja i jednu vrstu popularne antropologije dostupne svima. A ni milijun kuna nije tako malo.