Utjecajni talijanski kolektiv Wu Ming komentira izborni uspjeh "Pokreta pet zvjezdica" i Beppa Grilla: Unatoč radikalnom nastupu i revolucionarnoj retorici vjerujemo da je tijekom protekle tri godine M5S učinkovito branio postojeći sustav, djelujući kao faktor stišavanja pobune i stabilizacije sustava.

Sada, kada je Pokret pet zvjezdica M5S ostavio tako snažan utisak na glasače na talijanskim parlamentarnim izborima, naš je stav da više nije moguće izbjegavati propitivanje ovog fenomena u kontekstu vakuma kojega pokret, što su ga osnovali Beppe Grillo i Gianroberto Casaleggio, ispunjava svojom prisutnošću. M5S odvlači pozornost s činjenice da Italiji nedostaje istinski radikalan pokret. M5S zauzima taj prazan prostor kako bi se takvo stanje nastavilo.

Usprkos svojem radikalnom nastupu i revolucionarnoj retorici vjerujemo da je tijekom protekle tri godine M5S učinkovito branio postojeći sustav, djelujući kao faktor stišavanja pobune i stabilizacije sustava. Ako se samo letimično pogleda talijansko društvo i politika, bez dubljeg uvida, ova kontraintuitivna izjava zvuči apsurdno. Stvarno? Grillo je faktor stabilizacije? To je onaj koji želi "poslati staru politiku kući" ? Čovjek koji će, kako svi tvrde, onemogućiti upravljanje državom? Mi vjerujemo da je u proteklih nekoliko godina Grillov pokret pomogao da sustav u Italiji ostane nepromijenjen.


Beppe Grillo i Gianroberto Casaleggio

20130225_grillo_casaleggio.jpg 20130225_grillo_casaleggio.jpg

Tijekom prošle tri godine, dok su se u drugim zemljama Mediterana i općenito na Zapadu ojačali pokreti protiv neoliberalizma i štednje, a u nekim su se slučajevima i ukorijenili, u Italiji se to nije dogodilo. Dakako, bilo je nekih važnih borbi, ali one su ostale izolirane na lokalnoj razini, ili nisu dugo trajale. Bilo je manjih vatri, ali ne i ogromnog požara koji bi zapalio čitavu političku scenu, kao što se to dogodilo drugdje. Kod nas nema Indignadosa, nema Occupyja, nikakvih proljeća, nije bilo "Je lutte des classes" protiv reforme mirovinskog sustava. Nismo imali ni svoj Tahrir niti svoju Syntagmu, nismo imali Puertu del Sol. Nismo se pobunili kao što su drugi drugdje učinili i kao što ponegdje i dalje čine. Zašto?

Mnogo je razloga, no mi bismo željeli navesti jedan. Moguće je da to nije glavni faktor, no vjerujemo da je važan.

U Italiji su u velikoj mjeri ovu indignaciju presreli i reorganizirali Grillo i Casaleggio - dva bogata muškarca od svojih šezdesetak godina koji potječu iz industrije zabave i marketinga. Kreirali su političko/ekonomsku franšizu s copyrightom i zaštitnim znakom, pokret rigidno nadziran i pokretan s vrha, otimajući slogane i ideje od socijalnih pokreta i miješajući ih s apologijama "etičnog" kapitalizma, s površnim izjavama usredotočenim na poštenje pojedinca/političara/upravljača. Stvorili su smušeni skup zamisli gdje se neoliberalno i antikapitalističko, centralističko i federalno, liberalno i reakcionarno mogu pomiriti. Manifest za svaku priliku, odabirući među zamislima gdje god da bi ih našli i kad bi ih smatrali korisnima, tipično za jedan diverzijski pokret. 

Postoji bitna razlika koju valja uočiti između M5S i istinski radikalnih pokreta: M5S dijeli svijet na nas i njih na potpuno drugačiji način od gore spomenutih pokreta. Kada je Occupy pokret predložio razliku između 1% i 99% u društvu, bilo je to zasnovano na raspodjeli bogatstva, na samom izvoru neravnopravnosti- 1% su multimilijunaši. Da su Occupy znali za njega, u 1% bi uključili i Grilla. U Italiji Grillo jest jedan od 1%. Kada španjolski pokret preuzima povik argentinskih cacerolazosa "Que se vayan todos!" oni ne govore samo o kasti političara, kao što se to viče u Italiji, niti implicitno dodaju "mi bismo zauzeli njihovo mjesto". Oni traže samoorganizaciju i samoupravljanje društva "hajde da bez njih učinimo najbolje što možemo, izmislimo nove načine i forme, u kvartovima, na radnim mjestima, u školama". Ništa od navedenog niti ne liči na tehno-fetišističke besmislice Grillovog pokreta, retoričke planine koje samo stvaraju krtičnjake, kao što su M5S-ov fingirani online parlamentarni izbori. U Španjolskoj, istinski radikalni pokreti uključuju udruživanje kako bi se zaštitili isključeni, npr. fizičkim sprečavanjem deložacija i tako dalje .

Španjolski bi demonstranti uključili Grilla i Casaleggia među one koji moraju otići.

Španjolski bi demonstranti uključili Grilla i Casaleggia među one koji moraju otići (pokret koji vode multimilijunaš i izravno uključenje čovjeka koji vodi kompaniju za oglašavanje i web marketing u kampanji bi bilo nezamislivo). Tu bi vjerojatno završio i M5Sov gradonačelnik Parme Federico Pizzarotti koji usprkos bombastičnim predizbornim obećanjima već mjesecima provodi mjere štednje gazeći ih jedno za drugim.

Ulaskom grillizma u parlament započinje nova faza, pošto su izabrani od milijuna koji su sve druge opcije ocijenili ili odvratnima ili nedostojnim njihova glasa. Jedini način interpretacije ove nove faze je kroz razumijevanje uloge koju su Grillo i Casaleggio odigrali u ovoj koja upravo završava. Mnogi ju interpretiraju kao ulogu palikuće, mi vjerujemo da su oni u stvari bili vatrogasci.

Je li moguće da pokret koji je stvoren kao diverzija postane istinski radikalna snaga, da se okrene rješavanju stvarnih problema i da počne dijeliti nas od njih po pravim razdjelnicama? Da bi se to dogodilo prvo se mora dogoditi nešto drugo. Mora doći do potresa unutar pokreta koji će ga ogoliti. Odnosno, grillizam se treba osloboditi Grillovog stiska. To se do sada nije dogodilo i malo je vjerojatno da će se i dogoditi. No tako nešto nije nemoguće. Kao i obično, mi stajemo na stranu "pobune". Čak i one unutar M5S.


Tekst je originalno objavljen 25. veljače u internet izdanju talijanskih novina Internazionale. 28. veljače tekst je objavljen na engelskom jeziku u The Guardianu

Wu Ming je kolektiv autora iz talijanske Bologne. Njihov je blog Giap među najposjećenijima i najutjecajnijima u Italiji.

Ključne riječi: Italija
<
Vezane vijesti