Tvrtke organizirane po principu demokratskog upravljanja, a čiji je kapital u vlasništvu radnika, za hrvatske prilike zvuči kao historijski relikt socijalističkog doba. Ipak, ovakav je tip poslovanja rasprostranjen u svijetu od SAD-a, Južne Amerike pa do EU, te se bitno razlikuje od radničkog samoupravljanja u kojem je država vlasnik tvrtke.
Kooperative, čije je vlasništvo u rukama radnika organizirano po različitim prinicpima, danas su prisutne u brojnim gospodarskim djelatnostima od poljoprivrede, energetike, financijskih usluga i industrije. Njihov početak datira iz davne 1844., kad je u malom gradiću Rochdaleu, osnovana prva potrošačka zadruga. Ovakav tip poduzetništva poseban je po svojim principima zasnovanim na solidarnosti i humanosti. U prvom planu poslovanja je čovjek, a ne kapital, nadzor i korist od poslovanja "u rukama" su članova kooperative, temelji se na vrijednostima odgovornosti, demokratičnosti, ravnopravnosti, pravednosti, solidarnosti i brige za lokalnu zajednicu.
Prema podacima International Co-operative Alliance (Međunarodnog saveza kooperativa) kooperative imaju preko 800 milijuna članova i preko 100 milijuna zaposlenih (20 posto više nego što zapošljavaju multinacionalne kompanije), a 3 milijarde ljudi ostvaruje prihode od kooperativa.
U pojedinim državnim uređenjima njihovo poslovanje određeno je posebnim zakonima. U Hrvatskoj postoji nekoliko zakona koji reguliraju djelatnost kooperativa, a naše ih zakonodavstvo poznaje pod imenom zadruga.
U Hrvatskoj je registrirano 1530 zadruga, od čega je pedeset posto poljoprivrednih, dok se ostale bave prerađivačkom industrijom, trgovinom i građevinarstvom. I dok kod nas ovaj tip poslovanja nema baš ustaljenu praksu (osim kad je riječ o poljoprivrednim zadrugama, a zanimljiv je i podatak da su branitelji svoje poslovanje transformirali u zadružno), u drugim zemljama ovakve organizacije mogu biti vrlo uspješne i vremenom se brzo širiti.
Jedna od njih je i španjolski Mondragon Cooperation Corporativa (MCC) koja već godinama plijeni pažnju novinara i znanstvene javnosti u okviru sociologije rada i organizacije te proučavanja poduzetništva.
Povijest nastanka ove kooperativne korporacije zanimljiva je kao i njena današnja uspješnost. Nastala 1956. u malom baskijskom gradiću, 2009. je zapošljavala više od 80 tisuća radnika. Njen idejni osnivač bio je mladi katolički svećenik José María Arizmendiarrieta Madariaga koji je 1941. došao raditi u Mondragón. Bio je to gradić od nekih sedam tisuća stanovnika koji je osjećao posljedice netom završenog građanskog rata. U sredini u kojoj je vladalo beznađe, siromaštvo i glad, Arizmendiarrieta Madariaga propovijedao je principe rada, solidarnosti te kooperacije. Jedna od njegovih parola glasila je „Ideologije razdvajaju, potrebe spajaju".
Godine 1943. osnovao je Tehničku školu otvorenu svima. Zajedno s pet mladića koji su se školovali na njegovom učilištu 1955. nastala je Talleres Ulgor, danas poznata pod imenom Fagor Electrodomésticos. Mladići, koji su dotad radili u lokalnoj kompaniji, nakon smanjenja plaće za 30 posto, odlučili su osnovati kompaniju bez ikakvog inicijalnog kapitala. Gotovo romantično zvuči priča kako su, šetajući od čovjeka do čovjeka baskijskim ulicama i gostionama, tražili potporu i skupljali novce za svoj prvi posao. Započeli su s proizvodnjom sobnih peći, a nakon toga su slijedila otvaranja novih malih tvornica koje su se bavile proizvodnjom alata, vilica, strojeva za agrikulturu. Nakon par godina osnovali su i svoju banku te u pola stoljeća prerasli u najvažniji baskijski gospodarski subjekt.
Pedro Antonio Navarte Arregui sa čileanskog Universidad de Santiago razvoj MCC-a dijeli u tri etape od kojih je prva obilježena stvaranjem obrazovne i financijske
arizmendiarrieta.jpg
Kako su koorporative postajale brojnije, tako je model upravljanja i djelovanja zadobivao novi oblik. Da se ne bi izgubio početni karakter kooperativnog djelovanja, MCC je morao osmisliti model koji bi omogućio upravljačku demokraciju velike korporacije.
Struktura MCC-a danas se sastoji od kooperativa koje čine bazu korporacije, a grupirane su s obzirom na područje djelatnosti u posebne División. Na čelu svake nalazi se Vicepresidente (dopresjednik). Njih četrnaest čine Consejo General (Glavno vijeće) koji je glavno i odgovorno tijelo. Osim Glavnog vijeća postoji i Comisión Permanente (Stalno povjerenstvo) koje kontrolira Congreso Cooperativo (Kongres kooperativa) čije članove delegiraju kooperative i koje uspostavlja strategije djelovanja.
Takva hijerarhijska struktura zahtjeva delegiranje ovlasti, no korporacija funkcionira po principu da sve odluke koje može donijeti niža razina ne donosi viša, kako to objašnjava Francisco Javier Forcadell Martínez sa Universidad Rey Juan Carlos. Primjenjujući princip federalnog uređenja, MCC se prema njegovom mišljenju, uspio proširiti i na druge kontinente pritom ne gubeći svoj demokratski karakter, i ne odustajući od glavnih principa, koji uključuju otvoren pristup i sudjelovanje radnika u donošenju odluka.
Položaj radnika u kooperativama omogućuje im da postanu partneri (socio) i na taj način sudjeluju u upravljanju kooperativom u kojoj rade. Svaki radnik može postati partnerom kad zadovolji uvjete koji uključuju određeni radni staž i plati određenu svotu, koja je 2009. iznosila 13 380 eura. Taj iznos radnici plaćaju u duljem vremenskom periodu, a na taj način imaju osiguran zdravstvenu i socijalnu skrb te ostvaruju dobiti od profita tvrtke.
MCC se danas smatra najuspješnijom baskijskom korporacijom, a u Španjolskoj zauzima sedmo mjesto. Njeno područje djelovanja su financije, industrija, distribucija i obrazovanje. Na polju financija MCC ima svoju banku, osiguranje i fondove. Što se tiče industrije, kooperative ove korporacije bave se proizvodnjom čitavog spektra dobara, od kućanskih aparata, pokućstva, bicikala, strojeva, pa do građevine itd. Distribucija se odnosi na prehrambene proizvode kojima opskrbljuju različite trgovine diljem Španjolske, te jug Francuske. Što se obrazovanja tiče, MCC ima svoje sveučilište i centar za istraživanje.
Iako će mnogi, poput Forcadella Martíneza, braniti demokratski karakter tvrtke unatoč njenom povećanju i proširenju, valja primijetiti da su od 250 tvrtki koje su članice MCC-a, tek polovica kooperative, a samo trećina radnika su partneri. Ostali su uglavnom zaposleni van teritorija Baskije. Prema objašnjenju sa službenih stranica MCC-a ovakva slika rezultat je velikog rasta korporacije koja je od 1992., kad je imala oko 25 tisuća radnika, narasla na 92 tisuće u 2008. Prema njihovim predviđanjima, nakon što završi proces primanja radnika iz drugih zemalja u status partnera i zakonskih usklađivanja, MCC bi u skoroj budućnosti mogao računati sa 75 posto partnera u ukupnom broju zaposlenih.
U vrijeme ekonomske krize koja je Španjolsku svrstala u četiri najpogođenije zemlje EU, MCC također bilježi pad prihoda. Iako strateški plan MCC-a uključuje pomoć prosperitetnijih kooperativa onima koje trpe gubitke, u 2009. godini, prvi put nakon 15 godina, došlo je do smanjenja broja radnika. No, ta otpuštanja se ne odnose na partnere. Širenje i internacionalizacija MCC-a ipak su doveli do gubitka početnog karaktera ove korporacije, no kooperacije unutar nje, i radnici koji su ujedno partneri, ostaju zaštićeni u vrijeme krize.
