Kako se bliže parlamentarni izbori, i kako se usporedno s time tope posljednji ostaci popularnosti vladajuće stranke, premijerka Jadranka Kosor sve se uočljivije vraća svojim profesionalnim korijenima. Kao što znamo, u duboke je političke vode zagazila kao novinarka HRT-a.
Nakon što su se u posljednjih dvadesetak godina dobrano napljačkali, pripadnici novostvorene klase bogataša žude prije svega za dvjema stvarima: stabilnosti sistema, kako ih nitko ne bi na udar razvlastio, i povoljnoj slici u javnosti kako bi se zaboravilo na koji su način stekli bogatstvo
Sada se opet "javlja s terena", i to daleko češće od nekih svojih bivših kolega koji na javnom radiju ili televiziji redovito zarađuju svoj kruh. Prije nekoliko dana sva ozarena je izvještavala sa zagrebačkog aerodroma, na koji je sletjela s navodno strahovito uspješnog lobističkog putovanja u Strasbourg. Javila se direktno u HTV-ov dnevnik, licem u kameru, bez prisustva terenskog novinara koji postavlja potpitanja, sa zrakoplovima koji se dižu i spuštaju u pozadini slike. Novinarka Jadranka Kosor koja izvještava o radnom danu premijerke Jadranke Kosor, sva ozarena nam je ispričala kako po novome stvari stoje, tojest da politička odluka jest da uđemo u EU (premda je ostalo neizrečeno da smo daleko od zadovoljavanja njezinih pozitivnih standarda). Kakve li sreće.
Direktno uključenje na HTV Kosor je obavila ponovo jučer. Predsjednica Hrvatske demokratske zajednice javila se u emisiju koja se zove Misija zajedno. "Slučajno" se potrefilo da javljanje padne baš u poluvrijeme utakmice Lyon - Real koju je prenosila Nova TV, dakle baš u trenutak kad su deseci tisuća obožavalaca nogometnih vještina besciljno lutali drugim kanalima, u bijegu od ekonomsko propagandnog programa koji se servira između dva dijela utakmice.
U emisiji Misija zajedno bilo je riječi o humanitarnoj udruzi Krijesnica, koja provodi kampanju prikupljanja novca za dječji onkološki odjel Kliničkog bolničkog centra u Rijeci. Gledaoci su se telefonski javljali i uplaćivali minimalna sredstva iz svojih minimalnih rezervi, a pred kamerama u studiju sjedili su skorojevići poput Jake Andabaka i za siću od stotinjak tisuća kuna kupovali opsežan reklamni prostor, indulgencije i pozitivan imidž u narodu. Strategija skorojevića pritom je posve razumljiva. Nakon što su se u posljednjih dvadesetak godina dobrano napljačkali, pripadnici novostvorene klase bogataša žude prije svega za dvjema stvarima: stabilnosti sistema, kako ih nitko ne bi na udar razvlastio, i povoljnoj slici u javnosti kako bi se zaboravilo na koji su način stekli bogatstvo. Andabak je, podsjetimo, najveći dio svojega kapitala akumulirao mešetarenjem u mutnim vodama kuponske privatizacije krajem devedesetih godina i igrama oko investicijsko-privatizacijskih fondova.
A tada, kao grom iz vedra neba, u emisiju se telefonski uključila premijerka i najavila da će Vlada odmah na idućoj sjednici, dakle sutra, u četvrtak, odlučiti da na račun udruge Krijesnica iz proračunskih rezervi iskešira milijun kuna, za potrebe dječje onkologije u Rijeci!
Uslijedio je dugotrajni pljesak stotinjak ljudi koji uobičajeno šutke sjede u studiju kao unutrašnja dekoracija takvih talk-showa. Lice predstavnika Krijesnice zasjalo je poput zatka pravih krijesnica za ivanjskih noći. Voditeljima emisije vjerojatno je unaprijed bilo preporučeno da premijerku ništa ozbiljno ne pitaju, pa hajmo onda mi postaviti nekoliko pitanja:
- S obzirom na to da je Klinička bolnica u punoj ingerenciji države, tojest Ministarstva zdravstva, zašto Vlada nije direktno usmjerila milijun kuna za dječju onkologiju, već novac šalje preko nevladine udruge?
- Ako Vlada doista ima milijun kuna "viška" kojima može unaprijediti stanje u resoru zdravstva, zašto ih već ranije nije otposlala u Rijeku?
- Zašto se premijerka Kosor bavi problemom zdravstva javljajući se u poluzabavne televizijske emisije, umjesto na svojem radnom mjestu na Markovu trgu?
- Otud uopće Vladi milijun kuna "viška"?
- Zašto je premijerka Kosor uobičajila da se beskrupulozno poigrava sudbinom djece oboljele od malignih bolesti? Prije mjesec dana je, također koristeći se uslugama HTV-ovih kamera, ušetala u zagrebačku Dječju bolnicu u Klaićevoj, ugrozivši zdravlje djece i narušivši im privatnost. Potom je još jednom zatalasala, pohvalivši se javno da je Klaićevoj bolnici donirala vlastitih 250 tisuća kuna.
- Zašto premijerka Kosor popravlja svoj ugled i ugled svojega kabineta paradirajući novcem poreznih obveznika?
Razlika između "uglednog novobogataša" Jake Andabaka i "ugledne političarke" Jadranke Kosor samo je u tome što prvi kupuje svoj dobar imidž novcem koji je stekao u muteži hrvatske privatizacije, a druga kupuje svoj dobar imidž novcem koji je privatizirala u muteži hrvatskog sustava javnog financiranja. Predsjednika udruge Krijesnica, Zorana Cipeka, upitali smo smatra li da su njegova udruga i kampanja koju provodi izmanipulirani:
"Zanima nas samo pomoć oboljeloj djeci. Ne bavimo se razmišljanjem o tim stvarima", odgovorio je Cipek.
Hrvatska je 1990. zapisala u svojem ustavu da je socijalna država. Ona je to tada do pristojne mjere i bila, ali u zadnja dva desetljeća, tijekom kojih je uglavnom na vlasti bila Kosoričina stranka, to više nije. Da je socijalna država, kako joj u Ustavu stoji napisano da jest, brigu za uvjete liječenja smatrala bi svojom odgovornošću, a ne odgovornošću humanitarnih udruga, čijim se kampanjama, po principu dobrovoljnog sudjelovanja i u skladu sa vlastitim procjenama privatnih koristi od takvih javnih istupa, odazivaju "društveno odgovorni poduzetnici" ili rukovodeći političari ususret predizbornih kampanja.
Zašto premijerka Kosor popravlja svoj ugled i ugled svojega kabineta paradirajući novcem poreznih obveznika?
"Mi se trudimo da dokinemo razloge svog postojanja", kaže nam glavna Krijesnica, Cipek. "Dok ima bolesne djece, ne zanima nas ni pitanje odgovornosti, niti teoretiziranje o funkcijama države."Završimo ovaj članak poduljim citatom iz eseja Rastka Močnika, koji smo svojedobno preveli i objavili pod naslovom Nevladine organizacije, sluge neoliberalne države:
"Takozvano 'smanjivanje države' (koje proračunski troškovi doduše ne potvrđuju) vrlo je jednostrano: država se na jednoj strani 'smanjuje', samo zato da bi jačala na drugoj. Država se 'smanjuje' na području javnog blagostanja, općeg standarda, opće socijalne i svake druge sigurnosti - a jača kao oruđe vladajućih klasa. Nicanje nevladinih organizacija koje popunjavaju društvene prostore iz kojih se 'povlači' država treba prije svega gledati u tom svijetlu: ljudi su prisiljeni sami se organizirati, pošto država više neće da izvršava neke opće zadaće.
Iz toga najprije proizlazi da zadaće koje je nekad obavljala država pod javnim nadzorom sada obavljaju specijalizirane organizacije, koje su odgovorne svojim financijerima. Financiraju ih ili posebni izvori, koji u najboljem slučaju uvažavaju vladajuću ideologiju (programe im sastavljaju i novac dodjeljuju 'ugledni', 'utjecajni' ili 'uspješni' pojedinci i pojedinke, a to znači predstavnici sistema i njegove ideologije). A još češće NVO financira država: u tom slučaju očito je naravno da financijer određuje za što će ići ti novci i kako će se potrošiti. Iako nevladine organizacije plešu kako zahtjeva država - mnogo je njihovog rada neplaćeno, a sav rad je podcijenjen. Položaj je perverzan: nevladine organizacije izvršavaju volju liberalne države, a za to su slabo ili nikako plaćene, imaju osjećaj da su slobodne - a u stvarnosti omogućavaju državni nadzor nad društvenim energijama, koje bi se inače okrenule protiv neoliberalne državne politike."
