Baklje na terenu i prekid utakmice na Europskom nogometnom prvenstvu izazvale su neviđenu histeriju u državi, svi su postali doktori domoljublja i zajedništva koji osuđuju tešku hrvatsku sramotu. Sazvala se izvanredna sjednica tehničke Vlade na kojoj je sudjelovao i šef SOA-e kako bi se iznašlo potencijalno rješenje situacije, bijesna domoljubna masa pokrenula je linč "komunista, jugoslavena, orjunaša" s predsjednicom Kolindom Grabar-Kitarović na čelu, ispisano je more tekstova s različitim interpretacijama čime je čitavo društvo još jednom pokazalo nevjerojatno licemjerje. Društvo, koje je deprivirano u svakom smislu odredilo je u suglasju s političkim elitama da su nogomet i sudjelovanje nogometne reprezentacije na Euru prioritet. Dok masa raspravlja o velikoj tragediji i sramoti koja je zadesila hrvatski narod tog kobnog dana 17. lipnja, država se raspada. Donosimo listu problema čije rješavanje bi ipak trebalo biti važnije od sudjelovanja na Euru.
Vječni fašizam
Iako je percepcija pučanstva kako je Hrvatska doživjela veliku sramotu ponašanjem "huligana" na nogometnoj utakmici zbog bačenih baklji na teren, brojni mediji su propustili moment fašističkih simbola i urlikanja navijača zbog kojih je kazna UEFA-e veća. Ustaško znakovlje, keltski križevi i neizostavni urlik Za dom spremni doprinijeli su povećanju kazne iako su konstanta na stadionima. Uz "starohrvatski pozdrav" navijači časte prisutne i s urlicima Ubij Srbina, Mamiću cigane, HNS pederi što novinarima i sportskim komentatorima uvijek nekako promakne i ustvrdi se – "Navijačka atmosfera je bila sjajna, sve je prošlo bez incidenata". Loš sluh ima i predsjednica Grabar-Kitarović, kao i brojni svečani uzvanici u ložama – ministri, čelnici klubova i HNS-a – jer službena osuda iz tih redova nikada nije stigla. Tako je na prijateljskoj utakmici između Hrvatske i Izraela u ožujku ove godine ustaške poklike mirno promatrao tehnički premijer Tihomir Orešković s ministrom znanosti, obrazovanja i sporta Predragom Šustarom te je tek nakon reakcija dijela javnosti stiglo formalno, bezlično priopćenje kako Vlada osuđuje "svaki pokušaj degradacije dosegnutih demokratskih vrijednosti, govor mržnje i vrijeđanje te isticanje simbola i slogana totalitarističkih režima na sportskim borilištima kao neprihvatljivu i nepoželjnu pojavu".
Iako je percepcija pučanstva kako je Hrvatska doživjela veliku sramotu ponašanjem "huligana" na nogometnoj utakmici zbog bačenih baklji na teren, brojni mediji su propustili moment fašističkih simbola i urlikanja navijača zbog kojih je kazna UEFA-e veća.
Paušalno prevaljivanje osude fašizma preko usta jednako tako vrijedi za ostale fašističke ispade koji se kotrljaju ulicama neko vrijeme. Osuda je izostala i kod postrojavanja paramilitarne organizacije A-HSP-a na Trgu bana Jelačića, kao i kod postrojavanja Glavaševe Slavonske sokolske garde ispred Sabora. To nisu primjeri fašističkih tendencija u društvu, smatraju institucije i najviše političke strukture koje uporno tvrde kako fašizam u Hrvatskoj ne postoji. Valjda je riječ o svjetskoj uroti protiv Hrvatske jer otkako se formirala Vlada, brojne reakcije svjetskih medija, organizacija, ali i nobelovaca, intelektualaca i uglednika tvrde suprotno – fašizam se u Hrvatskoj tolerira, a govor mržnje cvjeta po ulicama. A za veću pažnju ostatka Europe i svijeta uvelike možemo zahvaliti tehničkom ministru kulture Zlatku Hasanbegoviću koji je ustvrdio kako je antifašizam floskula, a da su ustaše heroji, mučenici i šehidi. Hasanbegović se pravdao, praktički je natjeran da stane pred novinare i osudi režim koji je kroz svoje radove i tekstove glorificirao, ali nikada nije rekao – antifašizam je civilizacijska vrednota. Dokle god se budu ignorirali svi ispadi od strane političkih elita i društva, dokle god sudovi ne počnu ozbiljno provoditi Zakon o sprječavanju diskriminaciji, dokle god se ne posveti ozbiljna pozornost edukaciji građana i službenika i dokle god se Hrvatska jasno ne odredi kao istinska antifašistička zemlja, fašizam će bujati, a antifašizam će ostati mrtvo slovo na papiru.
(Ne) kultura
Devastirajuće posljedice "reforme" kulture radnici u kulturi dugo će osjećati. Hasanbegović je "uveo reda" u ionako osiromašeno područje kojem pripadne niti 1 posto državnog proračuna. Iako su od samog početka brojni umjetnici i radnici u kulturi kroz inicijativu Kulturnjaci 2016 upozoravali na potencijalne posljedice Hasanbegovićeve vladavine, što zbog stavova, a što zbog kompetentnosti, vladajući su i na to ostali gluhi, a desnica je zadovoljno trljala ruke jer će "uhljebi" ostati bez sredstava. Prvo su na red došli neprofitni mediji koji ostali bez potpore od strane Ministarstva kulture u smislu da je ukinuto Povjerenstvo za neprofitne medije, a time i svi natječaji koji su se odnosili na njih jer je Hasanbegović ustvrdio kako se Ministarstvo kulture ne treba baviti neprofitnim medijima. Također je zaustavljen i model podrške iz EU fondova, iako državu takav oblik financiranja ne bi koštao ništa. Sada je upitan opstanak svih neprofitnih medija jer su ionako premala sredstva ukinuta.
Devastirajuće posljedice "reforme" kulture radnici u kulturi dugo će osjećati.
"Reformska ruka" nije zaobišla ni zakladu Kultura nova koja je tek nedavno, nakon trećeg natječaja dobila novi Upravni odbor u sastavu Križana Brkić, Branko Mihanović, Dorotea Milas, Joško Ševo i Ksenija Zec, dok se izbor novog upravitelja još uvijek čeka. S obzirom na to da je Kultura nova bila dugo bez Upravnog odbora, odgođeni su i rezultati natječaja o dodjeli bespovratnih sredstava za 2016. zbog čega su brojne organizacije ostale bez prijeko potrebnih sredstava za rad.
"Nakon višemjesečnog nastojanja za suradnjom i dijalogom s ministrom kulture, Zlatkom Hasanbegovićem, strukovne udruge hrvatskih filmskih redatelja i producenata izražavaju zabrinutost odnosom ministra prema hrvatskoj kinematografiji, postupcima koje je poduzeo i onima koje je propustio poduzeti", priopćili su prije tjedan dana predstavnici Hrvatske udruge producenata (HRUP) i Društva hrvatskih filmskih redatelja (DHFR). Istaknuli su kako je upravo zbog nezainteresiranosti ministra ili nemara te opstrukcije sustava hrvatski film izgubio kontinuitet proizvodnje što će se osjetiti u idućem razdoblju i zbog čega je u dovedena u pitanje stabilnost cijele filmske struke koja se godinama sustavno gradi.
Odugovlačilo se i s odlukom o otkupu knjiga, kao i s potporama za izdavanje knjiga koje su donesene tek početkom lipnja i to mimo preporuke Kulturnog vijeća za knjižnu, nakladničku i knjižarsku djelatnost, zbog čega su Nadežda Čačinovič, Gordana Crnković i Neven Jovanović, članovi Kulturnog vijeća podnijeli ostavku. "Izdavači će dramatično morati smanjivati svoje planove – još se nikad nije dogodilo da ni jedan otkup do lipnja nije ni započet, a pitanje je što će biti u drugoj polovici godine", upozorili su pojedini izdavači i istaknuli kako je izdavački sektor u dosad najtežem položaju.
Što će biti s Kulturnim vijećima, doista je upitno, ali će svakako Hasanbegovićev nasljednik donijeti Zakon o kulturnim vijećima, čiji nacrt se može vidjeti na stranicama E-savjetovanja, a osnovna namjera mu je smanjivanje utjecaja kulturnih vijeća na političke odluke o kulturi i smanjivanje transparentnosti njihovog rada.
Trenutna tehnička Vlada osvojila je titulu najkraće u povijesti, Foto: HINA
Konzervativna revolucija
Zaduženje za provedbu konzervativne revolucije na sebe su preuzeli "branitelji obitelji, braka i djece", konzervativne udruge s Vigilareom i U ime obitelji na čelu, uz podršku marginalne stranke Hrast čiji čelnik Ladislav Ilčić koristi svaku priliku za napad na organizacije civilnog društva u kojima vidi "najveće neprijatelje slobode i demokracije". Zahvaljujući hajci i intenzivnoj kampanji protiv civilnog sektora, na zadovoljstvo konzervativne struje, organizacijama civilnog društva drastično su srezana sredstva koja su dobivali putem natječaja Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva čime je doveden u pitanje daljnji rad brojnih organizacija koje praktički ispunjavanju ulogu države i skrbe o najpotrebitijim i najranjivijim članovima društva.
Javni servis se još jednom odmaknuo od svoje biti – nepristranog i objektivnog informiranja građana u javnom interesu i stao u obranu "kršćanskih" vrijednosti.
No, prava "bitka" na koju se spremaju konzervativci je izmjena zakona kojim je ženama osiguran legalni i sigurni pobačaj. Kako je istaknuo Vice Batarelo čelnik udruge Vigilare, "postoji zakon o pobačaju i to sad moramo ponovno preokrenuti. I ne samo zakon nego taj cijeli mentalni sklop kod ljudi koji ne razmišljaju, već na svako pitanje o abortusu odgovaraju s – to je žensko pravo". Idealni model vidi u Poljskoj koja ima jedan od najrestriktivnijih zakona u Europi. Kampanja promjene mentaliteta krenula je sa sada već tradicionalnim maltretiranjem ispred bolnica, molitvenom inicijativom 40 dana za život, a intenzivirala se Hodom za život na kojem se okupilo više tisuća građana koji su tražili "prava nerođene djece". Iako nisu eksplicitno izrekli – mi smo protiv pobačaja, namjera zabrane je evidentna s obzirom na sve veće pritiske na Ustavni sud da konačno odluči o ustavnosti zakona kojim je omogućen pobačaj. U slučaju da ni to ne prođe, ne isključuje se i mogućnost još jednog referenduma kojim bi se ograničila prava, ovaj put žena.
"Moral i red" uvedeni su i na javni servis koji je dolaskom Siniše Kovačića na čelno mjesto HRT doživio transformaciju u HNiP TV. Brojni novinari i urednici smijenjeni su ili su dobili otkaze, kvalitetne emisije poput Treće povijesti su ukinute, a sve veći medijski prostor daje se istaknutim borcima protiv građanskog i spolnog odgoja. Javni servis se još jednom odmaknuo od svoje biti – nepristranog i objektivnog informiranja građana u javnom interesu i stao u obranu "kršćanskih" vrijednosti.
Nezaposlenost, rad i socijalna sigurnost
Broj registriranih nezaposlenih osoba pao je na 220 674 zahvaljujući sezonskom radu, iako se poslodavci žale kako ih je ove godine manje nego prošle. Podaci o nedostatku radnika ne čude ako se pogledaju njihovi radni uvjeti – niske plaće, ugovori "na crno", nedostatak slobodnih dana – praktički robovanje za profit poslodavca koji iskorištavaju generalni problem nezaposlenosti. "Ako ti ne želiš raditi, netko drugi će", rečenica je koju je ogroman broj radnika čuo od poslodavca ako pobunio protiv radnih uvjeta. Samo u turizmu, najjačoj gospodarskoj grani, prema podacima Sindikata Istre, Kvarnera i Dalmacije, 75 posto radnika su sezonci. Svi se oni krajem sezone ponovno vraćaju na Zavod za zapošljavanje. Najveći problem s kojim se susreće Hrvatska jest nezaposlenost mladih koja unatoč nizu aktivnih mjera zapošljavanja nikako ne opada te iznosi preko 40 posto. Najiskorištenija mjera, tzv. stručno osposobljavanje bez zasnivanja radnog odnosa, pokazala se loša i beskorisna za same korisnike mjere, što potvrđuje i Vanjska evaluacija mjera aktivne politike tržišta rada HZZ-a. Primjera nesigurnog rada i radnih uvjeta mnogo je što potvrđuju česti prosvjedi radnika koji se bore za radnička prava i još malo tvrtki koje su u većinskom državnom vlasništvu ili su do jučer bile. Nedostatak radnih mjesta, loše socijalne politike dovele su do toga da 20 posto građana živi u siromaštvu i ne može namiriti osnovne potrebe, dok se broj umirovljenika popeo na milijun i 228 tisuća s prosječnom mirovinom od 2 200 kuna.
Osim što se Vlada raspala u rekordnom roku uspjela je uništiti brojna područja koja su se godinama gradila – dijalog s civilnim društvom, manjinama i međunarodnu reputaciju koja se svela na reputaciju još jednu zemlju Europe koja se okreče desnici poput Mađarske, Slovačke i Poljske.
Novi izbori i nova šansa
Iako nije prva Vlada koja se raspala, trenutna tehnička Vlada osvojila je titulu najkraće u povijesti. Nešto malo više od pola godina vladala je pod geslom samo reforme iako istinskih i korjenitih reformi nije bilo, već samo ideoloških reformi kojima se rješavalo pitanje "nepodobnih". Prvo smo svjedočili sapunici sastavljanja Vlade, dok se farsa nastavila s izborom ministara i na kraju okončala raspadom Vlade i raspuštanjem Sabora. Proteklih pola godine nagledali smo se izvanrednih konferencija za medije kojima se narod zabavljao, dok se u pozadini vodila bitka za fotelje i nametanje domoljubnog diskursa. Osim što se Vlada raspala u rekordnom roku uspjela je uništiti brojna područja koja su se godinama gradila – dijalog s civilnim društvom, manjinama i međunarodnu reputaciju koja se svela na reputaciju još jednu zemlju Europe koja se okreče desnici poput Mađarske, Slovačke i Poljske. U konačnici HDZ doživljava još jednu krizu koju je najviše platio Tomislav Karamarko, sada bivši predsjednik HDZ-a. Dok će se narod idućih mjesec dana zabavljati "najvažnijom sporednom stvari na svijetu" i nekim novim huliganima, možemo se jedino nadati da im neće promaknuti djelovanje i onih koji će odlučivati o njihovoj budućnosti za par mjeseci.
Ovaj članak je nastao u sklopu projekta "Dosta je mržnje!", uz financijsku podršku Fondova Europskog gospodarskog prostora i Kraljevine Norveške za organizacije civilnoga društva, čiji je provoditelj za Republiku Hrvatsku Nacionalna zaklada za razvoj civilnoga društva. Za sadržaj članka isključivo je odgovorna Udruga za nezavisnu medijsku kulturu i on ni na koji ne način ne predstavlja službene stavove donatora.
