Borba studenata i nastavnika Filozofskog fakulteta u Zagrebu protiv nelegalnih i štetnih poteza dekanata i rektorata u visokom intenzitetu traje već više od pola godine. Nije stoga čudno što se ponovno počela revitalizirati stereotipna slika buntovnika bez razloga s Filozofskog, anarhoidnog lika koji nikad nije zadovoljan i pronalazi sadističku satisfakciju u aktima kontriranja. Na toj je slici svoju poprilično slabu medijsku kampanju gradio bivši dekan Previšić, a sada je od riječi do riječi ponavlja v.d. dekana Željko Holjevac, kako smo mogli posvjedočiti u nedavnom intervjuu za Jutarnji list.Rektor može upravljati Filozofskim fakultetom u svoju korist samo kroz permanentno izvanredno stanje
Usprkos tome što je Filozofski fakultet u upravljačkoj krizi, što dvije uzastopne sjednice Fakultetskog vijeća nisu održane zbog njegovog nelegalnog sastava uslijed izbacivanja studentskih predstavnika, što je upitno naplaćuju li se školarine na valjanoj pravnoj osnovi i što se Fakultet nalazi u brojnim drugim problemima, većina intervjua v.d. dekana bila je posvećena diskreditaciji i blaćenju Plenuma Filozofskog fakulteta. Osim što ta činjenica ruši sve dileme o kontinuitetu politika sadašnjeg v.d. i bivšeg dekana, ona upućuje na glavne uloge trenutnih borbi na Sveučilištu.
Pozicija v.d. dekana Holjevca uistinu je vrlo prekarna. S jedne strane on kao zaposlenik Filozofskog fakulteta i trenutno najodgovornija osoba na njemu ima i interes i dužnost da se funkcioniranje ustanove vrati u normalu. S druge strane, on je kroz rektorov manevar suspendiranja i razrješenja već po zakonu umirovljenog dekana Previšića oktroiran na mjesto v.d. dekana od strane Senata, istog tijela koje neprestano producira odluke bez pravnog utemeljenja, a koje onda posljedično stvaraju upravo one poteškoće koje onemogućuju normalno funkcioniranje Fakulteta.
Ta pozicija postaje posebno jasna kada se pogleda njegova argumentacija vezana uz legalnost krnjeg Fakultetskog vijeća, dakle onog bez studentskih predstavnika. V.d. dekana zastupa tezu da studentski predstavnici ne čine konstitutivni dio Fakultetskog vijeća, već da je za njegovo legalno funkcioniranje i odlučivanje dovoljan običan kvorum svih članova. Iako su brojni pravni stručnjaci, počevši od pravne službe Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja, pa sve do jednog od tvoraca Zakona o studentskom zboru i drugim studentskim organizacijama prof. Ive Josipovića utvrdili da Senat nije imao ovlasti donijeti spornu Odluku o poništavanju izbora za Studentski zbor Filozofskog fakulteta u Zagrebu te da se u praksi treba ponašati kao da ta Odluka nikad nije ni donesena, v.d. dekana ustraje na senatskoj odluci i pozivajući se na nju pilatovski ustvrđuje kako su njegove ruke njome vezane.Filozofski se mora shvatiti samo kao povod i simptom nečega čiji su ulozi daleko širi. Baš zato njegova pobuna mora biti ugušena na koji god način je moguće i ne prezajući ni od kakvih sredstava i saveznika
S druge pak strane, u neobjašnjivom salto mortale pravnog rezoniranja, v.d. dekana ne želi staviti točku o pokretanju postupka za izbor novog dekana na Fakultetsko vijeće sve dok u njemu ne sjede novoizabrani studentski predstavnici. Ovakvu je logiku vrlo teško objasniti. Možda je v.d. dekana potajno svjestan neodrživosti i apsurdnosti pozicije koja je osmišljena u rektoratu? A možda njegove ambicije sežu sve do uklanjanja "v.d." iz svoje titule, u kojem slučaju bi svakako bilo korisno da postupak bude proveden u okviru legalnog sastava Fakultetskog vijeća?
U svakom slučaju, nakon dvije uzastopne propale sjednice Fakultetskog vijeća zbog nedostatka kvoruma, a što pokazuje da opcija dekanata i rektorata ne uživa podršku većine tog tijela, postalo je jasno da dugoročni interes te opcije ne leži u što skorijem normalnom funkcioniranju vrhovnog fakultetskog tijela odlučivanja. Dapače, rektor može upravljati Filozofskim fakultetom u svoju korist samo kroz permanentno izvanredno stanje.
Poraz rektora na njegovom matičnom fakultetu značio bi sigurni kraj njegovih nada za drugi rektorski mandat, ako ne i za neometani nastavak trenutnog. U tom svojem osloncu na izvanredno stanje, rektor se ujedno može osloniti na dobru staru i prokušanu strategiju divide et impera, u kojoj pokušava krivicu za stanje na Fakultetu svaliti na one koji ne žele sudjelovati u ilegalnosti i koji se čvrsto zalažu za pravni, ali i moralni integritet vlastitog Fakulteta te, ništa manje važno, za njegov neposredni materijalni interes.
Plenum je glavni adresat takve strategije. Međutim, to ujedno pokazuje da on predstavlja i najveći bauk sveučilišne oligarhije. U borbi za demokratsku participaciju u upravljanju Sveučilištem, odnosno u pokušaju gušenje iste krije se srž problema na Filozofskom fakultetu, ali i šire. Ono što je ironično jest da su trenutni rektor i interesna skupina oko njega svoj uspon u akademskoj zajednici ostvarili upravo na platformi obrane autonomije Sveučilišta.
Međutim, sada možemo sa sigurnošću utvrditi da se ta "autonomija" okrenula protiv samog Sveučilišta i postala poligon za servisiranje partikularnih interesa. Maske su pale. Kada je postojala fronta za autonomiju na Filozofskom fakultetu koja se borila protiv nasrtaja Ministarstva i Plenum je bio dobar kao saveznik. Dapače, sadašnji je rektor svoju upravljačku karijeru lansirao na krilima istoga.
Sada, međutim, to isto Ministarstvo postaje glavna uzadnica sveučilišnoj vrhuški u gušenju autonomije na sastavnicama Sveučilišta i u gaženju principa studentske participacije u akademskom suodlučivanju. Upravo je zato Plenum važan i njegovo diskreditiranje skriva u sebi veliki ulog. Upravo ona činjenica koja se stalno ističe kako bi ga se eliminiralo kao relevantno mjesto studentskog odlučivanja – njegova izvaninstitucionalna narav – postaje njegovo najjače oružje u trenucima kada pravne institucije zakažu i u tom smislu on predstavlja organizacijski model s kojim se etablirane političke i akademske upravljačke elite ne znaju adekvatno nositi.Ono što je ironično jest da su trenutni rektor i interesna skupina oko njega svoj uspon u akademskoj zajednici ostvarili upravo na platformi obrane autonomije Sveučilišta
Baš je iz tog razloga nevjerojatno značajna činjenica širenja plenumskog načina organiziranja na cjelokupnom Sveučilištu. Primjer Tekstilno-tehnološkog fakulteta ohrabruje. Iako su nelegalnosti producirane na Filozofskom fakultetu samo blagi prekršaj u usporedbi s onime što se radi(lo) na TTF-u, studenti su se samoorganizirali, senzibilizirali javnost i uspjeli uzdrmati inače nedodirljive pozicije rektorove upravljačke struje.
Još jedan ohrabrujući znak predstavlja incijativa pokretanja široke platforme na razini cjelokupnog Sveučilišta koja bi adresirala goruće, ali i dugotrajno loše stanje na toj javnoj instituciji. Ona je doduše krenula s Filozofskog fakulteta, ali ako uspije razbiti monopol tog Fakulteta kao centra studentskog pokreta, onda će to značiti prelazak u novu fazu studentskih borbi na Sveučilištu.
Filozofski se mora shvatiti samo kao povod i simptom nečega čiji su ulozi daleko širi. Baš zato njegova pobuna mora biti ugušena na koji god način je moguće i ne prezajući ni od kakvih sredstava i saveznika. Idući tjedni pokazat će nam ishod, a možda i pravo, ružno lice Sveučilišta u Zagrebu.