Pomalo je teško napisati komentar na događanja zadnjih dana vezanih uz rad i smjenu Jadranke Cigelj, jer baš kad krenem osvijetliti stvar iz jednog kuta, cijela priča dobije novi zaokret, pa nikako da završim tekst. I doista je osjećaj u vezi cijele priče, za nekoga iznutra, neobičan. Čini mi se, kao da sam se jedno jutro prije desetak dana probudila u nekom paralelnom svemiru jer je priča nenadano poprimila neočekivane razmjere. I tko bi reako da je za sve kriv jedan šaljivi obrazac koji je bio samo nusprodukt pripreme daleko ozbiljnijeg prosvjeda i otvorenog pisma Vladi RH.
Kadrovski bumerang
No krenimo redom. Gospođa Cigelj puno je propatila tijekom rata u Bosni i znatno je doprinijela da se o ratnim stradanjima i silovanjima žena čuje u svijetu, pa i tome da se ti zločini sankcioniraju. Te činjenice izazivaju poštovanje, pa i divljenje, a samim time otežavaju bilo kakvu kritiku djela gospođe Cigelj, jer kako mi, koji nismo prošli istu golgotu, možemo uopće zamisliti strahote ali i snagu za njihovo preživljavanje?
Godine 2005., navodno zato da HDZ uštedi nešto stranačkog budžeta, Jadranka Cigelj je bila nagrađena foteljom predstojnice Ureda za udruge. Mislilo se valjda da je to ugodna i nezahtjevna sinekura. Taj postupak je pokazao sljedeće - bavljenje civilnim sektorom smatra se nevažnim, a nije pritom ništa novo da se u ovoj zemlji vjerni stranački ljudi nagrađuju za minuli rad položajima, bez obzira na svoje sposobnosti i znanja.
Nažalost, Jadranka Cigelj se nije snašla u poziciji gdje se mora komunicirati i raditi s tako raznolikom društvom, pa je izazvala bijes nevladinih udruga u jesen 2005. intervjuom u Glasu Koncila .
U tom opširnom intervjuu osim rigidnih stavova i neznanja, pokazala je da uopće nije svjesna društvenih okolnosti zemlje u kojoj živi, pa je izjavila: Žena kad počinje lamentirati i nametati svoje stavove i počinje gušiti potrebe muških članova, to je isto zloporaba i nasilje nad drugom skupinom. Zastupati interese žena, a ne zadirati u prava muškaraca. Zato kažem da nema ženskih prava, nego postoje ljudska prava.
Zatim je dodala: Ako je bilo slučajeva u kojima su donatori, koji su u svojim lošim namjerama davali financijska sredstva, i svoje apetite zadovoljavali pozivajući predstavnike civilnog sektora na međunarodne kongrese. Ti predstavnici u svojoj nakani dodvoravanja ili nečega možda i gorega znali su ići do te mjere da su blatili Hrvatsku. Zamjeram politici, bivšoj i sadašnjoj, što ne prati ljude do koje mjere iznose neke stvari na tim konferencijama. Oni često idu da bi pridonijeli sebi na važnosti više nego što im pripada i to čak ne prezajući da učine veleizdaju. Nijedan stranac ne može napraviti štetu kao što mogu naši ljudi na nekom međunarodnom skupu na kojem se žele pokazati važnim. Tamo ne sjede svi dobronamjerni.
Osvrćući se na taj intervju s današnje pozicije, možemo reći da joj je već tada bilo prihvatljivo da se članovi udruga prate i da se kontrolira što tko govori. U normalnoj zemlji, već bi nakon ovakvih izjava gđa Cigelj bila smijenjena. Ali ne i u Hrvatskoj.
Promašena Strategija
Nije prošlo dugo, svega nekoliko dana, Ured za udruge je predstavio radnu verziju Strategije za razvoj civilnog društva, koju su pripremili Vladimir Lay i Josip Jurčević, a potonji je navodno bliski prijatelj Jadranke Cigelj. Katastrofalan nacrt Strategije te intervju u Glasu Koncila bili su dostatni da se cijeli niz organizacija civilnog društva organizira u Forum, tražeći njenu smjenu.
Bilo je tu još i ostavki članova Savjeta za civilno društvo, a sve je urodilo time da su se premijer Ivo Sanader i potpredsjednica Vlade Jadranka Kosor javno ogradili od izjava Jadranke Cigelj, stornirali izradu Strategije i početkom 2006. započeli proces iznova. Premijer i potpredsjednca su se tada ogradili od izjava Jadranke Cigelj, ali ona ipak nije smjenjena.
No nešto više od godine dana poslije ovo se kompromisno rješenje vratilo Vladi kao bumerang, ovaj put u dalekosežnijem i žesćem obliku.
Čitanje s nerazumijevanjem
Natječaj za članove Savjeta za razvoj civilnog društva je raspisan, te smo kako-tako transparentnom procedurom dobili predstavnike udruga u novom Savjeta u rujnu 2006. Međutim, novi saziv Savjeta nikako da se sastane, ali se zato sastao stari (kojem je već bio istekao mandat!) i usvojio proceduru za natječaj za kandidate u Zajedničkom odboru EU i civilnog društva u studenom 2006. Zapisnik sa tok sastanka nije objavljen na web stranicama Ureda za udruge, za razliku od prijašnih zapisnika.
Nakon što je Centar za mirovne studije u prosincu izašao u javnost sa sumnjom i upitom da je SOA obrađivala Sandru Benčić, članicu Savjeta, nije se desilo apsolutno ništa. Niti gotovo mjesec dana poslije, kad je priča objavljena u Novom listu nije uslijedila nagla reakcija Vlade ili Ureda za udruge, te bi sve vrlo brzo palo u zaborav da nije bilo dobro tempiranog prosvjeda na otvorenju Dana udruga, i jednog ironičnog obrasca koji je Jadranka Kosor ozbiljno shvatila.
Sandra Benčić
Iako je Kosor na prosvjedu udruga ispred Ureda za udruge izjavila kako će ispitati cijeli slučaj, i javno se ispričala udrugama, već isto popodne je napravila politički salto mortale. S ironičnim upitnikom u rukama odjurila je na sjednicu Vlade i uvjerila premijera da po hitnom postupku smijeni Jadranku Cigelj. Čudan je taj obrat u ponašanju i žurba koja postavlja pitanje - čitaju li članovi Vlade uopće dokumente na temelju kojih donose odluke? Ili da idem korak dalje - postoji li tu uopće čitanje s razumijevanjem? (Više o tome na blogu Mrak.org).
Nevjerojatna HTV-ova šutnja
Zanimljivo je bilo pratiti medije taj četvrtak, a vrhunac je bila nevjerojatna šutnja HTV-ova Dnevnika, koji je potpuno ignorirao praktički najvažniju vijest dana. Vijest je prikazana tek objavom priloga za Brisani prostor. Naravno, u emisiji Gorana Milića mogli smo čuti detaljan životopis Jadranke Cigelj, ali nije bilo ni spomena o blamaži na sjednici Vlade. Mora da su se tu večer užarili telefoni na Markovu trgu pokušavajući smanjiti štetu i zovući medije, što je vjerojatan razlog zašto je ovoj aferi trebalo čak dva dana da se konačno pojavi u Dnevniku HTV-a, tek kao osvrt na press konferenciju nekoliko braniteljskih udruga. Doista je rijetko vidjeti da press konferencija udruga o nekoj temi zasluži mjesto u udarnom Dnevniku, a prosvjed i aktivnosti koje su tu temu otvorile - ne.
Jadranka VS Jadranka
Ono što je uslijedilo u medijima potom, doista me navodi na pomisao da sam odjednom katapultirana u paralelni svemir, jer piljarsko prepucavanje preko medija dvije Jadranake, odgovorne za civilni sektor je jednostavno... pa.. recimo... zrelo rasne španjolske sapunice. I više zapravo uopće nije bitno koja je krivlja, obje su dokazale apsolutnu nekompetentnost za posao kojim se bave. I obje su izgradile karijeru manipulirajući emocijama – jedna u ulozi žrtve koja je puno propatila, druga u ulozi sućutne majke tješiteljice. Bez obzira koja je potpisala nalog za provjeru (izgleda da je to doista bila Cigelj) i je li Kosor dala telefonski nalog za to, obje imaju moralnu i političku odgovornost za događaje u sektoru za koji su nadležne. Ovaj je slučaj doveo u pitanje vjerodostojnost i ozbiljnost Vlade, i sve je to pomalo smiješno, ali i tragično.
Jadranka vs Jadranka
Strah od civilnog društva
Bit će doista žalosno ako se sve bude prelomilo na leđima Jadranke Cigelj i tajnog agenta Tomislava Kovačevića koji je prekršio proceduru provjere (tj. po onoj spartanskoj poslovici da nije lopov onaj kojeg ne uhvate – ispao je kriv jer su ga otkrili zbog nespretnosti). Krajnji je rok da naše političke elite konačno shvate da bi u demokraciji moć i utjecaj trebali biti povezani s odgovornošću, a ne da se kao djeca koja razbiju loptom susjedov prozor posvađaju bacajući krivicu jedno na drugoga. Ovaj je slučaj, poput lakmus papira osvjetlio cijeli niz problema, između ostaloga i potpuno nerazumijevanje uloge civilnog sektora.
Iako su premijeru i članovima Vlade puna usta riječi o suradnji i povjerenju, djela pokazuju drugačije, a kulminaciju su dosegla upravo u ovom slučaju.
U protekle četiri godine, podsjetimo se, ova je vlada uvela obavezu plaćanja PDV-a udrugama na strane donacije, naravno ne svima, pa su NK Dinamo (koji je – vjerovali ili ne udruga) i Caritas oslobođeni, a neka mala ekološka udruga iz npr. Međimurja koja uspije dobiti sredstva za rad, recimo, iz Švedske, mora platiti porez.
Zatim je Vlada zabranila građanima prosvjede na Markovom trgu zbog terorizma i njihove sigurnosti, iako živimo u zemlji gdje vas provjednici ne gađaju čak ni jajima. Pa, ako šetate Markovim trgom s majcom na kojoj piše da je Vlada nekompetentna izlažete se opasnosti da vas strpaju u maricu.
Čemu se onda čuditi ako tajne službe provjeravaju aktiviste i ako mislite da, umjesto u normalnoj zemlji, živite u nekom satiričnom paralelnom svemiru.
Autorica je predsjednica Zelene akcije (op.ur.)
