Sveučilište u Zagrebu dobilo je s Muzičke akademije prijedlog da se Milanu Bandiću dodijeli počasni doktorat. Detaljno obrazložen prijedlog potpisao je dekan Dalibor Cikojević, rektor Boras pokrenuo je proceduru i na sjednici Senata Sveučilišta većinom od ukupno 55 prisutnih članova, uz 10 glasova protiv i 2 suzdržana, imenovano je povjerenstvo koje će u narednom razdoblju sastaviti izvješće na temelju kojeg će Senat donijeti konačnu odluku o dodjeli počasnog doktorata Bandiću.
Kao jedna od najvećih zasluga koje mu se pripisuju spominje se gradnja nove zgrade Muzičke akademije na trgu čije je ime bilo predmetom još jedne sramotne političke trgovine. Gradonačelnik je, navodi se u obrazloženju, "nadzirao osiguravanje sredstava i realizaciju samih investicija, pri tome uvijek konsultirajući upravu Sveučilišta i njegovih sastavnica o optimalnim rješenjima". Međutim, uz skandale kojima nas gradonačelnik zasipa na tjednoj osnovi, zaboravilo se da se prilikom realizacije projekta nove zgrade Muzičke akademije dogodio čitav niz spornih momenata. Podsjetimo se na neke od njih.Studenti i profesori na Akademiji zadovoljni su što nakon godina u katastrofalnim nastavnim uvjetima dobili novu, modernu zgradu u najstrožem središtu grada. Pri tom su godišnji troškovi održavanja zgrade oko 7.5 milijuna kuna, što što je tri puta više nego prije preseljenja, a financiranje još nije riješeno programskim ugovorima sa Sveučilištem
Zgrada Ferimporta arhitekta Stanka Fabrisa na čijem se mjestu nalazi nova zgrada Muzičke akademije podignuta je 1964. godine i od prvog trenutka bila je tema velikih polemika i kontroverzi. Devedesetih godina prošlog stoljeća Ferimport je otišao u stečaj, a zgrada je propadala. 2003. godine Grad Zagreb kupio ju je za iznos od 30 milijuna kuna zajedno sa susjednom u Prilazu Gjure Deželića. Vrlo brzo za zgradu se pronašla nova namjena i odlučeno je da će se u nju preseliti Muzička akademija koja je godinama muku mučila s nedostatkom prostora.
Već ta odluka bila je upitna jer su i parcela i zgrada zapravo bile premalene za program koji je bio potreban Muzičkoj akademiji i može se reći da su potrebni sadržaji u prostor nagurani "žlicom za cipele". Tim više što je upravo tada bio aktualan plan izgradnje kampusa na Borongaju gdje bi se sasvim lako mogli ostvariti svi potrebni prostorni sadržaji. Također je problematizirano i pitanje buke, budući da se radi o vrlo prometnoj lokaciji s velikom razinom vanjske buke koja bi mogla smetati normalnom odvijanju nastave. Usprkos tome, već krajem 2003. godine krenulo se u raspisivanje javnog arhitektonskog natječaja.
Natječaj je raspisan na brzinu i s loše razrađenim programom. U propozicije natječaja uneseno je i mišljenje Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode da Fabrisovu zgradu treba očuvati i primjereno obnoviti, što je vrlo čudna odluka jer je poznato da je zgrada tijekom gradnje bila mijenjana mimo volje autora. S druge strane, prilagođavanje zgrade izvorno projektirane kao uredske složenom programu Muzičke akademije vrlo je zahtjevan i teško rješiv projektantski zadatak. Nakon dva krugaNakon tri godine i potrošenih 76 milijuna kuna zgrada Akademije nije ni približno dovršena, ali dolazi do velikog preokreta i stiže vijest da će se dio Fabrisovog Ferimporta ipak rušiti! Nikada nije razjašnjeno kako je došlo do toga i zašto se godinama nakon što su izrađeni svi potrebni projekti i ekspertize odustalo od čuvanja zgrade Ferimporta žiriranja kao najbolje rješenje odabrano je ono arhitekta Milana Šosteriča koje je ispoštovalo projektni zadatak, pa je predviđeno da se Fabrisova zgrada zadrži i rekonstruira, a ona u Prilazu Gjure Deželića sruši i zamijeni novom gradnjom. Lijepe stare tise koje su se nalazile na pristupnom trgu predviđene su za rušenje kako bi se „oslobodila vizura“ prema tadašnjem Trgu maršala Tita.
Ministarstvo znanosti i obrazovanja i Grad Zagreb obvezali su se da će zajednički snositi troškove i potpisan je ugovor o gradnji koja je procijenjena na 100 milijuna kuna od kojih je Ministarstvo iz zajma za kapitalnu izgradnju Sveučilišta osiguralo 51 milijun. U taj iznos nije uračunata cijena opremanja zgrade, pa bi konačna cijena bila oko 200 milijuna kuna. U lipnju 2009. godine započela je gradnja s planiranim rokom završetka od dvije godine, a za izvođača radova odabrana je zajednica ponuditelja na čelu s tvrtkom Megrad građenje. Pokazalo se međutim da radovi teku izuzetno sporo i počelo se špekulirati da je Megrad u financijskim problemima. U travnju 2010. godine HEP je zbog neplaćenih računa isključio struju na gradilištu, a nešto kasnije iste godine Megrad odlazi u stečaj i izlazi iz posla, a radove samostalno nastavlja Nexe gradnja, jedan od članova zajednice ponuditelja.
Rušenje Ferimporta (Foto: S.D.Ž)
To nije bio jedini problem na gradilištu. Prilikom uklanjanja zgrade u Prilazu Gjure Deželića i iskopa za temelje nove građevine, teško je oštećena susjedna stambena zgrada na broju 5. Izvođač je tvrdio da je zgrada stara preko 100 godina i derutna, no suvlasnici, njih šestoro s predstavnikom odvjetnikom Borisom Jukićem na čelu, to su osporavali pozivajući se na nalaz građevinskog vještaka koji je utvrdio da je nastalo oštećenje posljedica gradnje Muzičke akademije. Zgrada je ocijenjena opasnom za stanovanje, a stanari iseljeni. Grad Zagreb stanarima je osigurao alternativni smještaj, a Nexe grupa plaćala je troškove najamnine.Natječaj je raspisan na brzinu i s loše razrađenim programom. U propozicije natječaja uneseno je i mišljenje Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode da Fabrisovu zgradu treba očuvati i primjereno obnoviti, što je vrlo čudna odluka jer je poznato da je zgrada tijekom gradnje bila mijenjana mimo volje autora
Nakon tri godine i potrošenih 76 milijuna kuna zgrada Akademije nije ni približno dovršena, ali dolazi do velikog preokreta i stiže vijest da će se dio Fabrisovog Ferimporta ipak rušiti! Nikada nije razjašnjeno kako je došlo do toga i zašto se godinama nakon što su izrađeni svi potrebni projekti i ekspertize odustalo od čuvanja zgrade Ferimporta. Govorilo se da je nosivoj konstrukciji istekao rok trajanja i da zbog zadovoljavanja sigurnosnih uvjeta konstrukcija treba biti ponovno izgrađena.
Postavlja se pitanje kako je moguće da se tako nešto ustanovi godinama nakon početka gradnje, kada je za ojačanje nosive konstrukcije izrađena sva potrebna tehnička dokumentacija, dobivene sve potrebne suglasnosti i ishođena građevna dozvola. Netko je jako pogriješio, ali nikada se nije saznalo tko. Rok završetka još je jednom prolongiran, ovaj put za proljeće 2013., a gradnja, odnosno rušenje, nastavljeno.
U međuvremenu je zbog produljenja rokova s izvođačem radova nekoliko puta potpisivan aneks ugovora. Kao konačna cijena zgrade, opreme i sanacije susjedne zgrade naveden je iznos od 228,7 milijuna kuna, od čega je polovicu financirao Grad Zagreb. U rujnu 2014. nova zgrada svečano je otvorena, dakako uz obred blagoslova zgrade koji je obavio dekan Katoličkog bogoslovnog fakulteta Tonči Matulić. Studenti i profesori na useljenje su ipak morali pričekati još koji mjesec dok unutrašnjost zgrade nije potpuno završena i opremljena. Akademija je konačno završena početkom 2016. godine kada je otvorena koncertna dvorana Blagoje Bersa. Tek pred koji mjesec, kada su ugrađene 5 milijuna kuna vrijedne orgulje, potpuno je dovršeno opremanje dvorane. Suludo, stihijski, skandalozno i sramotno, dakle potpuno u skladu s načinom na koji rektor Boras upravlja Sveučilištem, a Bandić Zagrebom
Studenti i profesori na Akademiji zadovoljni su što nakon godina u katastrofalnim nastavnim uvjetima dobili novu, modernu zgradu u najstrožem središtu grada. Pri tom su godišnji troškovi održavanja zgrade oko 7.5 milijuna kuna, što što je tri puta više nego prije preseljenja, a financiranje još nije riješeno programskim ugovorima sa Sveučilištem. Zbog toga uprava Sveučilišta svako malo mora spašavati Akademiju interventnim sredstvima.
Dakle, obrazloženje za dodjelu počasnog doktorata Bandiću je to što je gradskim novcem financirao gradnju premale zgrade na pogrešnoj lokaciji, koja je zbog kompleksnih akustičkih zahtjeva i lošeg planiranja koštala puno više nego što je trebala i za čije održavanje Sveučilištu nedostaju sredstva. Suludo, stihijski, skandalozno i sramotno, dakle potpuno u skladu s načinom na koji rektor Boras upravlja Sveučilištem, a Bandić Zagrebom.
