Performans "SADIM!“ zagrebačko-skopskog umjetnika Marka Gutića Mižimakova izveden je ovaj mjesec u Trogiru u sklopu aktivnosti projekta Motel Trogir. Rad je odabran na javnom natječaju te se dogodio na prostoru zapuštenog trogirskog parka Garagnin Fanfogna, jednog od najvažnijih povijesnih vrtova u Dalmaciji.
Ovogodišnjim pilot programom projekta Motel Trogir, koji organiziraju Slobodne veze, umjetničkim intervencijama nastojalo se skrenuti pažnju na zapuštene javne prostore i baštinu te pozvati Grad i same građane na zajedničko promišljanje njihove buduće javne namjene.
Što ste točno izveli u Trogiru?
U Garagninovom vrtu posadio sam tri vrste cvijeća: kokotić, jastučac i anđeoske trube i to kroz pokret i glas u formi igre. Cvijeće sam birao prema njihovim različitim karakteristikama koje su mi omogućavale da potenciram pojedine meni zanimljive dijelove vrta. Također kroz ispisani letak u maniri fluxus igre, u kojoj su bile ispisane upute za sađenje glasom i pokretom, te tokom same izvedbe, pozvao sam posjetioce da mi se pridruže, što su na kraju neki i učinili.
Izvođenjem uopće prve suvremene umjetničke intervencije u lokalno zvanom Garajinovom vrtalu, pokušaj je skretanja pažnje na park i potrebu njegove obnove i aktivacije kao javnog parka za Trogir. No, što mislite o pitanju dosega umjetnosti?
Vođen mišlju da ne postoji autonomija umjetnosti, te da je njena osnovna funkcija da promišlja stvarnost, smatram kako je njen potencijal za promjenu neupitan, no da doseg samog učinka pojedinog djelovanja određuje senzibilitet – kako umjetnika tako i publike. S toga smatram da ovakve mikro akcije mogu imati izuzetan doseg upravo u uspostavljanju te veze između umjetnika, publike i problema na koji se ukazuje.
Kakav dojam imate o parku Gragnin Fangofna i drugi prostori Trogira prostori predstavljeni kroz ovogodišnje umjetničke intervencije u sklopu projekta Motel Trogir?
Vrt je prekrasan, no njegovo je stanje poražavajuće. Nisam ni siguran treba li uopće spominjati količinu smeća kojeg su puni bunari, igala, plastike i stakla zbog kojeg ne možete slobodno sjesti na travnjak ili pak nedostatak klupa te lokotom zatvorenu prednju kapiju. Sve to odbija pa zaboravljeni park kao da živi neki svoj paralelni život, odvojen od grada koji time jako puno gubi.
Sam Trogir, osim stare jezgre, čija je ljepota, složit ćemo se, neupitna, ipak djeluje dosta zapušteno. Lokacije problematizirane projektom Motel Trogir na to doista ukazuju. Preko puta bivšeg auto-kampa Soline nalazi se gotovo kontrastan pogled čemu smo mogli svjedočiti cijelo vrijeme za otkrivanja "Spomenika" Ane Zubak čiji je rad također izveden u sklopu programa.
Student ste na Novih medija na Odsjeku za animirani film i nove medije pri zagrebačkoj Likovnoj akademiji. Što bi istaknuli kao najbolje na tom studiju, a što kao slabo?
S limitiranim resursima radi se mnogo, pa iako su uvjeti takvi kakvi jesu. Nadam se da će se to uskoro promijeniti. Sam nastavnički kadar je izvrstan te ozbiljno shvaća svoje studente s kojima se u zajedništvu igra, promišlja i djeluje.
