Kultura

Tokarczuk: Oni koji odlučuju o dodjeli "najprestižnije književne nagrade" ne trpe obilje.

U našoj situaciji, masovni mediji reže na svakoga tko kritizira postupke elite ili se poziva na temeljna ljudska prava (pravo na izbor). Švedski model stavljen je na stup srama, da bi isti taj model upravo sada primjenjivali, što je jasno svakome tko ima dvije moždane vijuge. Naravno, elita (i masovni mediji koji su režali u skladu s dresurom), sada će radije pregristi jezik nego priznati očigledno – primjenu švedskog modela u Hrvatskoj. Oni to ne žele priznati jer bi to za njih bilo ravno samoubojstvu.

Zagrebačka Dubrava ušla je u tramvajsku mrežu grada 1942. godine, za vrijeme okupacije. Odluka da se tramvajska pruga proširi vezana je uz činjenicu da je upravo u to vrijeme građeno pokazno naselje novoga, fašističkog, režima, na prostoru Donje Dubrave. NDH-ovsko naselje u Donjoj Dubravi prvi je planski iskorak na prostoru koji će administrativno postati dijelom Zagreba tek nakon Drugog svjetskog rata tj. kada je istočna granica grada pomaknuta s potoka Štefanovca na potok Trnavu.

Uz rođendan velikog ubijenog pjesnika: "Palikuće, ratnici, vukovi uvijek traže pjesnika da ga pale, ubiju, da ga izujedaju… Neki hvalisavi kavgadžija ostavio je na smrt ranjenog Puškina među stablima jednog sjenovitog jutra. Prašnjavi su konji izluđeni galopirali preko beživotnog Petofijeva tijela. Boreći se protiv rata, umro je Byron u Grčkoj. Španjolski su fašisti otpočeli građanski rat ubivši svog najboljeg pjesnika", napisao je Pablo Neruda.

Društveni identitet je nešto čega je pojedinac svjestan. On sam sebe klasificira kao pripadnika određene skupine. Procesom društvenog uspoređivanja, osobe koje su slične takvom pojedincu postaju dio njegove skupine, oni koje se od njega razlikuju nalaze se izvan skupine. Važno je naglasiti kako su društvene kategorije u koje se pojedinac smješta dio strukturiranog društva i postoje samo u odnosu prema nekim drugim kategorijama.

S punim uvjerenjem možemo reći kako će jedini urbanist 21. stoljeća biti kapital. Kapital i katastrofe. Kapitalopolis je, kako se voli reći, betonska džungla. Fizička gustoća njegove gradnje u direktnoj je vezi s društvenom, ekonomskom i svakom drugom gustoćom. No, jedna stvar koja vrijedi za džunglu, promakla je kapitalopolisu: bioraznolikost. On je samo površinski spektakl različitosti, ali ispod se nalazi hladan i sirov jezik algoritama i preciznih kodova koje propisuje kapital. Svaki velegrad postaje fraktalna slika cijelog svijeta. Očišćena od ideja i vrijednosti, sve što preostaje za arhitekturu je 'forma bez utopije'

Dopadljiva te naoko sentimentalna i prijemčiva priroda porculana "ozbiljnim" je stručnjacima često odbojna, pa se u maskulinističkome i heteronormativome društvu proučavanje porculana i primijenjene umjetnosti u totalitetu obično "rezervira" za ženske istraživačice, čime im se posredno pridaju diskriminatorne etikete sentimentalnosti i frivolna ukusa. Izložba 'Sjaj bijelog zlata: Bečka manufaktura porculana 1718. – 1864.: Zbirka Marton' donosi kuriozitete koji znatno doprinose stvaranju šire slike o kulturnoj povijesti i običajima srednjoeuropskoga područja.

O dodiru ni riječi. Osjećaji na recept. Misao stiže s globalne distance. Sterilizirana?

Milena Benini, jedna od najvažnijih hrvatskih SF autor(ic)a: "Rješenja za klimatsku krizu koja zamišljaju tehnološku utopiju bez promjene podložne društvene i ekonomske paradigme ne mogu nam pružiti stvarnu utopiju, pa čak ni stvarno rješenje postojećih problema. U današnjem trenutku, kad doslovno gledamo kako se sustav koji smo do sad imali ljulja i tek što se nije urušio, mislim da je važnije nego ikad pronaći nove vizije. SF i esefično razmišljanje svakako mogu pomoći u tome. Mašta i sposobnost da se zamisli – pa onda i ostvari – nešto novo i drugačije bit će od ključne važnosti."

Tijekom i nakon krize, dok budemo procesuirali što se događalo ovih mjeseci, slaganje novih priča i usmena predaja bit će nam ključni za stvaranje nove normalnosti. Gledajući serijal Kvart priča, shvaćam da kvartovi predstavljaju nužnu fantaziju bliskosti sa zajednicom, ali da se iza njih krije i realnost ljudi kojih nisam svjestan dok živim u svom mjehuru. U prostorno rubnim kvartovima izraženiji crni humor i autoironija ukazuju na težinu kakva nije prisutna u dobrostojećim dijelovima grada. Možda je najbolji aspekt Kvart priče što uspijeva ne samo ponuditi priču autsajderima, nego i uključiti ljude koji žive u Zagrebu.