Europa

Izgleda da je priča s referendumom otpočetka zamišljena kao trik da premijer pokuša spasiti samoga sebe, a ne kao iskreni izraz za iskazivanjem narodne volje. Kada nije upalilo, Papandreou se pokušao spasiti s vladom nacionalnog spasa, ali izgleda da za njega spasa više nema.

Svađa oko prostora za prosvjedovanje ispred Parlementa, pokušaj probijanja "neprijateljskih redova", odgovor palicama, anarhistički molotovljevi kokteli na sindikaliste. Kakva je uloga Sveradničkog borbenog fronta, sindikalnog krila Grčke komunističke partije, u razbijanju socijalnih nemira? I kakva je uloga anarhista?

Približavanje Europskoj uniji nije bijeg s Balkana kao geografskog pojma i bijeg od susjeda. Takav stav, pa i motiv ulaska u EU, može se naći kod nekih hrvatskih političara, najčešće kod onih koji potiču nepovjerenje, a nacionalnim interesom proglašavaju izolaciju od susjeda, a ne suradnju; dakle upravo ponašanje koje je u političkom diskursu dovelo Balkan na loš glas.

Koliko god je istinito da je prošlogodišnji beogradski Pride održan zbog pritiska iste one Europske unije koja je zatvaranjem hrvatskih pretpristupnih pregovora u poglavlju 23. dokazala kako joj poštivanje ljudskih prava i nije toliki prioritet, u društvima u kojima vlasti prešutnim odobravanjem pogoduju razvoju šovinizma, održavanje bilo kakvog pridea je potrebno.

Zastava s hrvatskim bojama zavijorila se na trinaestim po redu evropskim LGBTQ-igrama održanim ovoga ljeta u Roterdamu, pod sloganom "pokaži svoje boje". Naše košarkašice i plivači ostali su bez medalje, ali to naciju ovoga puta nije zavilo u crninu.

Kapitalističke demokracije danas nam se nameću kao nezaobilazne tvorevine. One se smatraju jedinim sistemom koji može omogućiti kvalitetan životni standard. Za alternativu nam nedostaje hrabrosti. Čak i oni koji su iz očaja izašli na ceste diljem Europe ne bore se da bi promijenili sustav, nego kako bi izborili pravo u njemu sudjelovati.

Čini se da ovih dana svi pokušavaju dokučiti što se to dogodilo u glavnom gradu Ujedinjenog Kraljevstva. Kako je moguće da usred jedne zapadne i liberalne zemlje svjedočimo scenama koje smo dosad gledali u kojekakvim sjevernoafričkim i bliskoistočnim diktaturama? Zar se "arapsko proljeće" proširilo i na Zapad?

Ulični pobunjenici čine ono što čine i svi ostali, samo na drugačiji način - napadnije i vidljivo na ulicama. Thatcherizam je oslobodio s lanca divlje instinkte kapitalizma. Divlji kapitalizam treba biti priveden na suđenje zbog zločina protiv čovječnosti kao i zbog zločina protiv prirode.

Zajedničko im je da nema političke motivacije. Ovi oportunistički klinci ne žele srušiti vladu, neki ni ne znaju tko je premijer, niti ih je briga. Ciljevi su - skupi butik u otmjenom Ealingu, Sonyjevo skladište u Enfieldu, autobus u Peckhamu, Tesco supermarket u Bethnal Geenu.

Mladi nezaposleni ili poluzaposleni crnci jako dobro znaju da je sustav nagomilan protiv njih. Vatre će se ugasiti. Provest će se neka jadna istraga da se utvrdi zašto je Mark Duggan ubijen... Uhićeni prosvjednici bit će kažnjeni i svi će ispustiti uzdah olakšanja i nastaviti dalje dok se isto ne ponovi.