Planet Zemlja

"Biciklisti su zakonski obvezni voziti se na isprekidanim stazama koje nemaju svoj kontinuitet i sustavnu povezanost u okolnu prometnu mrežu. Nijedna biciklistička staza u Zagrebu nije propisna, valjana i cjelovita. Sustav u Hrvatskoj u prometnom je smislu izuzetno autocentričan. Kao da su promet samo auti, a ne živi ljudi. Gradovi se u naprednom i civiliziranom svijetu natječu tko će prije potjerati dizelske ili sve motore s unutarnjim sagorijevanjem iz svojih središta. Doba fosila i fosilnih goriva završava i trebamo se okrenuti budućnosti i održivim oblicima transporta”, objašnjava nam Vladimir Halgota iz Sindikata biciklista.

"Ako možemo 'posuditi' nečiji kauč preko couchsurfinga, zašto ne bi posudili i bicikl", prisjeća se Graham Pope, stanovnik Berlina, što ga je inspiriralo da pokrene projekt ekonomije dijeljenja BikeSurf. Lokalci posuđuju bicikl ljudima koji kraće vrijeme borave u njihovom gradu, a rezervacije se obavljaju putem jednostavne internet platforme. Projektom se promiče suradnju umjesto natjecanja, a jedini uvjet je da se platforma može koristiti isključivo u nekomercijalne svrhe. "Surfati" bicikl tako danas možete, osim u Berlinu, u još šest drugih gradova u četiri europske države. "Cilj je jednostavan, posjesti što više ljudi na bicikle", kaže nam Graham.

Farma Tolhurst Organic jedna od najstarijih organskih farmi povrća u Engleskoj. Prehranjuje preko 400 obitelji, a većina hrane koju proizvode bude prodana u krugu od 20 km od farme. "Problem je što ljudi imaju naviku gledati na sve pojedinačno i odvojeno. Farma je živi organizam koji zahtijeva holistički pristup. Možemo proizvoditi kvalitetnu i raznoliku hranu na zemljištu koje je zapravo vrlo siromašno, što pokazuje da se naše tehnike i znanja mogu primijeniti bilo gdje u svijetu. Cjelokupni ugljični otisak naše farme procijenjen je na 8 tona. Usporedimo li se sa standardnom proizvodnjom u supermarketima, naša je farma oko 90 posto učinkovitija", priča nam osnivač Iain Tolhurst.

Prije ovih katastrofalnih požara, u lipnju ove godine, 340 organizacija civilnog društva je zatražilo od EU da zaustavi donošenje trgovinskog ugovora sa zemljama Mercosura, zbog kršenja ljudskih prava i krčenja prašume u Brazilu. Kako sporazum mora biti ratificiran u parlamentima članica EU, najmanje što možemo učiniti jest da ga ne ratificiramo. Naš je zadatak i obaveza da damo podršku i pokažemo solidarnost sa aktivistima i domorodcima.

Posljednjih dana čitamo kako gori Amazonija, kako nestaju "pluća planeta". H-Alter već godinama piše o uništavanju prirode, neodrživom korištenju resursa, prekoračenju planetarnih granica i klimatskim promjenama, ali i o mogućim drugačijim izborima i primjerima pozitivne prakse. Donosimo vam pregled tekstova koji su i danas aktualni i relevantni. Mogu nam pomoći bolje razumjeti kompleksnost problema s kojima se suočavamo, ali i ukazati na smjerove koji vode prema dugoročnim rješenjima, solidarnosti i odgovornosti.

Koliko su stabla važna uvidjet ćemo onda kad krenu masovna sušenja uslijed prevelikih vrućina. Najstarije živuće zagrebačko stablo vjerojatno je petstotinjak godina stari hrast lužnjak koji raste na Livadi kišobrana u Maksimirskom perivoju. Izvan parkova, rijetka su stabla zadržala krošnje u punom rasponu, budući da se često radikalno orezuju. Suprotni primjer je platana na Trgu Francuske Republike. Njena nedirnuta krošnja ljeti servisira terasu kafića, a kroz čitavu godinu u nebopis parka upisuje raskoš. Svega jedno stablo može potpuno transformirati mjesto. Zamislimo ogromnu platanu i njenu krošnju na mjestu sata na Trgu bana Jelačića.

Uz rubove makadamske ceste na Učki najčešće vidim četiri-pet vrsta leptira. Nose maštovita narodna imena, šahovnica, prugasto jedarce, zelenokrili plavac. No, oni najviše vole livade, a većina livada na Učki danas su zarasli u borove i grmlje. Stočarstvom se na ovoj planini danas malo tko bavi, a sa stokom nestaju i staništa leptira. Zahtjevnog posla vraćanja livada leptirima prihvatili su se u udruzi BIOM kroz čiji je volonterski kamp u parku prirode u mjesec dana prošlo oko 35 ljudi. Neki su od njih ovdje proveli i nekoliko tjedana u fizički vrlo napornom poslu, stvarno alternativnom načinu provođenja ljeta od ležanja na plaži. Ljeto koje ne potiče ubrzanu devastaciju obalu, apartmanizaciju, kič, hranjenje zmaja udobnosti.

Gradski trgovi i ulice postali su preuski. Javnog prostora ima, samo je zakrčen.

Aka Niviâna, mlada inuitska pjesnikinja i aktivistkinja s Grenlanda otvorila je ovogodišnji Global Landscape Forum čitanjem svoje pjesme Mi smo budućnost, koja se bavi posljedicama klimatskih promjena. "Dosta se govori o Grenlandu, ali ono što nedostaje je da mi, autohtono stanovništvo, uzmemo mikrofon u svoje ruke i prenesemo svijetu što se tamo događa", govori Niviâna. Ističe i kako je jedan od najvećih problema na Grenlandu velika stopa samoubojstva, jedna od najviših na svijetu. "Spasitelj kojeg čekamo smo mi", poručuje.

Prema studiji švicarskih znanstvenika objavljenoj početkom mjeseca u časopisu Science, sadnja biliijun novih stabala mogla bi nas zaštititi od katastrofalnih posljedica klimatskih promjena. Masovna sadnja novih stabala još uvijek nažalost nije dio hrvatske politike, drvo se izvozi kao sirovina, postojeće šume se devastiraju na razne načine. Zato je inicijativa koja dolazi iz Knina još više nešto što želimo podržati. Naime, iz udruge Eko Krka Knin svakoj kninskoj bebi pri rođenju poklone jednu sadnicu i to stabla autohtonih sorti kao što su smokve, šipak, agrumi ili masline.