Iskustvo svjedočenja žrtava obiteljskog nasilja na kaznenom sudu za većinu njih često je neugodno i stresno, nerijetko i traumatično, a može dovesti i do njihove retraumatizacije i sekundarne viktimizacije, te je stoga iznimno važno osigurati im podršku i suradnju. Unatoč dobrim pomacima u Hrvatskoj na tom polju širok je prostor napredak, pogotovo kada je riječ o standardizaciji podrške i suradnje te stavljanju žrtve u fokus.

Nakon što je čuo osuđujuću presudu, Slobodan Praljak popio je otrov. Dugo građena i pomno održavana nacionalistička mitologija mučenika, žrtve i heroja, dobila je završni pečat. Svi će sada pričati o Praljku, svi će pamtiti Praljkov performans. Tko će pričati o njegovim žrtvama, tko uopće pamti žrtve? I što sa svima nama koji nemamo privilegiju popiti otrov?