"Ništa mi ne nedostaje, ali mojoj majci i njenoj partnerici nije lako zbog nepostojanja zakonskih okvira koji se tiču LGBT obitelji. Svoj djeci koja žive u takvim obiteljima poručujem da se nemaju razloga skrivati jer ljubav nije ništa sramotno", poručila je šesnaestogodišnja Mia koja je na Povorku ponosa došla u društvu svoje dvije majke.

Nakon mržnje i fizičkih napada u netolerantnim devedesetima, 2002. godine je napokon sazrelo vrijeme da se dokine sramotno ponižavanje LGBT osoba. Danas, deset godina od održavanja prve Povorke ponosa Zagreb Pridea, LGBT aktivizam osim borbe za elementarna ljudska prava označava i borbu za puno dostojanstvo ljudske osobe.

Samo tjedan dana nakon sramotnog masovnog javnog linča nad prvom Povorkom ponosa u Splitu, na jubilarnom Zagreb Prideu okupilo se čak 4 000 ljudi, koji su koračajući ulicama glavnog grada još jednom stali u obranu prava na različitost. Snažnije nego ikad, sudionici Pridea pokazali su kako ne pristaju na diskriminaciju, uskraćivanje slobode i dostojanstva.

Konkretni Prajd koji slijedi u Zagrebu, 18. lipnja, osobno prvenstveno vidim kao zahtjev za promjenom ovog društva. Prajd je prijetnja društvenim vrijednostima koje nas sve zajedno tlače. I zbog toga odlazak na Prajd smatram moralnom obavezom i svojom građanskom dužnošću. Prajd se podržava dolaskom. Druge opcije nema.

Franko Dota, Udruženje Zagreb Pride: Hrvatska ima konzervativnu Vladu i isto takvog ministra unutarnjih poslova pa naša očekivanja ne mogu ići dalje od zahtjeva za poštivanjem zakona. Želim vjerovati da se u recentnim postupcima Ministarstva ne radi o pritisku iz Bruxellesa već o želji da se zakoni počnu provoditi u interesu svih građana.

Deveta po redu Povorka ponosa, koja je danas uveselila zagrebačke ulice, pokazala je da "Hrvatska to može progutati". Između petsto i osamsto sudionika krenulo je u tri sata s Trga žrtava fašizma, koji je tom prigodom preimenovan u Trg žrtava homofobije.

Hrvatska stvarnost uoči devete Povorke ponosa: Da se kao potpuno neinformirani stranac nađete ovih dana u Zagrebu i sudite samo po onome što ovlaš vidite, pomislili biste da se radi o sasvim normalnoj, liberalnoj sredini. Barem što se seksualnog opredjeljenja građana tiče. I imao bi krivo. Jednako kao svi oni građani Hrvatske koji dobivaju istu takvu medijski posredovanu sliku i misle ''što više hoće ti pederi''.

Iako mnogi cinični pojedinci ističu kako LGBTQ osobe u Hrvatskoj mogu biti sretne što se na ovim prostorima Pride uopće održava, jučerašnji događaj na glavnom zagrebačkom trgu dao je pravi uvid u presjek hrvatskog društva koje je, sviđalo se to nekome ili ne, daleko od tolerantnog. Jer i kako je rekao i sam Franko Dota, član Organizacijskog odbora Zagreb Pridea, ''još treba proći puno Prideova dok se situacija bar malo ne poboljša''.

Na ovogodišnjem Zagreb Prideu, koji je započeo okupljanjem ispred zgrade HNK prisustvovalo je nekoliko stotina sudionika. Da prava opasnost za sudionike počinje tek nakon Pridea, kada se policija raziđe, dokazuju vijesti o poslijepodnevnim incidentima. Naime, napadnuti su neki od organizatora, Sanja Juras iz Kontre i Kristijan Grđan iz udruge Iskorak.

Nasilje na subotnjem Gay Prideu svojim su stavovima pripremali predstavnici vjerskih zajednica koji govore da homoseksualne sklonosti nisu uredne, ni redovite, ni naravne, ni zdrave, a nama koji se zalažemo za različitost spolnih usmjerenja govore da smo protivnici ljudske naravi. Nasilje su pripremili i oni iz braniteljskih skupina koji idiotski tvrde da je Domovinski rat bio vođen i za očuvanje tradicionalnih običaja, vrijednosti braka te obitelji koje su duboko ukorijenjene u identitet hrvatskog naroda.