Viktor Ivančić, novinar i pisac: Ne znam zbog čega bi Hrvatska trebala imati predsjednika države, figuru s ceremonijalnim ovlastima čiji je smisao da bude dvonožni simbol ionako šupljeg suvereniteta. Realno je to funkcija plišanoga mede, kojeg naviješ demokratskim ključem zato da besciljno luta rezidencijom, troši javne pare i povremeno pada ničice pred svjetskim moćnicima. Doduše, prije neku večer sam s prijateljima sjedio uz pivo, pa smo došli do zaključka kako bi, umjesto države bez predsjednika, još bolje bilo imati predsjednika bez države.

Predrag Lucić, ovogodišnji dobitnik nagrade "Kočićevo pero", za H-Alter govori o polupismenoj dreci vukovarskih antićiriličara, o referendumu za diskriminaciju homoseksualaca, o nacionalističkom maltretiranju hrvatskog jezika i o Vijenčevu prijedlogu nacrta o jeziku, o akademiku Slobodanu Novaku i još o mnogim drugim guslama u magli.

Dok su Viktor Ivančić, Heni Erceg i njezina kći Tena u nekoliko godina nakupovali tisuće četvornih metara stambenoga prostora, ja sam morao uokolo posuđivati novac za avionsku kartu do Buenos Airesa, da obiđem bolesnu majku. Njihov bivši kolega Boris Dežulović opravdava tvrdnjom da danas ionako svi imamo stanove, ali... pored tri fakulteta, magisterija i brojnih novinarskih nagrada, danas živim u besparici, pa eto, javno nudim na prodaju svoj bubreg. Ako mi ne upali, zamolit ću Milana Bandića da me zaposli kao gradskog higijeničara.