Referendum o ulasku u Europsku uniju bliži se kao kugla iza ugla i čini se da frustracija građana proporcionalno raste. Informiranje, zagovaranje i educiranje o EU-u isprepleteno je i ispremiješano, nejasno je tko tu pije a tko plaća, kao i koji su akteri zaduženi za što i koje su im ciljne skupine i poruke.

Goran Čular, profesor s Fakulteta političkih znanosti, za H-Alter govori o odluci hrvatske politike da od građana zatraži dozvolu ulaska u EU tek nakon što potpiše pristupnicu, o promjeni Ustava koje sigurno ne bi bilo da se radi o nekoj drugoj integraciji, o odvijanju pristupnih pregovora daleko od očiju javnosti, o dvojbama s kojima će se građani suočiti na referendumu o EU, te o liberalnoj demokraciji koja ograničava moć građana.

Predsjednik Republike Ivo Josipović u intervjuu za H-Alter: Istrage i procesuiranja ovoga su puta otišli dovoljno daleko i mislim da se razmjeri korupcije koji su zahvatili hrvatsko društvo ne mogu ponoviti. Građani više nisu spremni gledati kako se njihov novac neracionalno troši ili odlazi u privatne džepove. Jedno od velikih postignuća trenutne borbe protiv korupcije jest da u Hrvatskoj danas više nema nedodirljivih.

Željko, poludi i sjedni Jadranki u krilo. Tako nekako, možda malo amaterski, ali u dobroj vjeri, zamislio sam pokret otpora guvernera Hrvatske narodne banke Rohatinskog protiv zahtjeva premijerke Kosor da oprosti dug Ljubljanske banke hrvatskim štedišama.

Uspije li Hrvatska ući u Uniju prije Bosne i Hercegovine, Srbije ili Crne Gore, i ona će se ponašati onako kako se sada prema njoj ponaša Slovenija. Neuvjerljivo zvuče olako izrečena obećanja hrvatskog premijera Sanadera, da to neće biti tako. Ne treba zaboraviti da je ulazak u Evropsku Uniju Sanaderov JEDINI vanjskopolitički cilj, te da je uvijek bilo nejasno je li njegovo, a još više hadezeovsko, napuštanje nacionalističke (tj. tuđmanističke) politike zapravo bilo iskreno, ili samo finta da bi se postigao taj cilj