Gotovo milijunu osoba u Hrvatskoj prijeti rizik od siromaštva i socijalne isključenosti, a među najugroženijim skupinama su osobe starije od 65 godina, a posebice žene i nezaposlene osobe. Ginijev koeficijent, mjera nejednakosti raspodjele dohotka, u 2019. iznosio je 29,2. Visoke stope nejednakosti, siromaštva i socijalne isključenosti usko su povezane i negativno utječu na prava na rad i odgovarajuće radne uvjete, prava na dostojanstven život, stanovanje i obrazovanje te učešće u kulturnom životu.

Turbulencije oko Agrokora ne prestaju. Izuzetno je važno da ovaj slučaj služi kao poticaj nekom obliku društvenog učenja. Da bismo bolje razumjeli načine na koji ekonomski i politički život funkcionira u Hrvatskoj, i da bismo prilagodili svoje alate za budućnost. Klupko se još uvijek odmotava pa je teško biti sasvim precizan, ali evo mojih deset sugestija.

Ivana Biočina, autorica knjige Tiranija mode: Naša iluzija napretka i promjene uhljebljena je u materijalnome i zato smo i dalje nezadovoljni. Osoba je danas postala kao firma, moraš imati PR za sebe, priču koju projiciraš na van, jer smo tretirani kao proizvodi koji se plasiraju na tržište koje je društvo. Moda znači prihvaćanje sustava u kojem živimo. Njome se uključujemo u igru, uzimamo uloge, i nudi nam se iluzija da se možemo penjati gore-dolje po društvenoj ljestvici i doći do cilja. Moda je oponašanje "boljeg" od sebe, želja da se postane (kao) netko time da se izgleda kao netko.

Dario Juričan, autor dokumentarnog filma Gazda, o Ivici Todoriću: "U filmu smo se bavili mehanizmima kako se postaje gazda u Hrvatskoj. Najveća prepreka na koju smo naišli je autocenzura, svojevrsni strah, paranoja koja, na žalost, nije iracionalna. Svi vole postavljati pitanja i svi imaju svoju malu teoriju o Gazdi. A ja ću, kao pripovjedač, to znati naplatiti špekom i vinom za gosta, i usput čuti još koju sočnu priču koju ću marljivo zapisati i uvrstiti u idući film."

Raskid arbitražnog sporazuma sa Slovenijom: Hrvatska je neuspješna, u jedva silazećoj mjeri i retgrogradna zemlja, a svi gabariti te neuspješnosti usvojeni su sveopćim hrvatskim konsenzusom.

Ulazak Hrvatske u Europsku uniju ima blagotvoran direktivni učinak jer kontekstualno sugerira da Hrvatska bez velike grižnje savjesti može jasno reći da joj je tranzicijske deregulacije dosta, da se malo zaželjela izvjesne regulacije, a to u Europskoj uniji znači vladavine prava. Posredovanjem "vladavine prava", pitanja europeizacije naše zemlje izravno se povezuju s problemom urbanizma. A problem Cvjetni - Varšavska isto je što i problem golfa na Srđu ili bušenja Jadrana.

Suočavamo se s velikim krizama današnjeg vremena - s ekonomskom krizom, klimatskim promjenama te poskupljenjem, a i mogućim nestašicama fosilnih goriva. Kako prijeći u post-fosilno društvo?

Volio bih u Hrvatskoj vidjeti snažnu Zelenu stranku s dvadesetak mjesta u Saboru. Volio bih vidjeti socijaldemokratsku stranku koja brani interese radnika, a ne kapitala. Volio bih da Nijemci ne odustanu od izručenja Josipa Perkovića. Volio bih vidjeti vladu koja ne daje garancije stranom kapitalu, nego domaćim inovativnim kompanijama.

Kampanja koju EPH zadnjih mjeseci provodi uvjeravajući nas da su lijenost i parazitizam hrvatskog radništva uzroci gospodarstvenih problema države, predstavlja zaoštravanje i novi stupanj otvorenosti u klasnom antagonizmu odozgo. Zasad se nije dogodio sličan stupanj samosvjesne mobilizacije s druge strane.

Ni poslije puna dva desetljeća nitko nema petlje podvući crtu i hladne glave izračunati koliko se dobilo, a koliko izgubilo stvaranjem Hrvatske.