Dok u Srbiji Aleksandar Vučić izrasta u lidera visokog formata, naprosto zato što vuče logične političke poteze, njegov pendant na hrvatskoj desnici, Tomislav Karamarko, izgleda kao mrzovoljni petljanac koji ne zna ni što bi sa sobom, a kamoli s HDZ-om, i sutra s državom.

Vjerovnici kojima HDZ d.o.o. najviše duguje u predstečajnoj bi nagodbi trebali biti Republika Hrvatska d.o.o., Iseljeništvo d.o.o. (potražnja enormnih financijskih obaveza iz devedesetih godina), Pretvorba & privatizacija d.o.o. (mali i veliki dobavljači tvrtke HDZ d.o.o.), Izbori 2007 d.o.o., Hrvatske autoceste, Hrvatske vode...

"H-Alter" završava feljton o posttuđmanovskoj Hrvatskoj, iz novog izdanja knjige Marinka Čulića "Tuđman: Anatomija neprosvijećenog apsolutizma": "Uoči petnaeste godišnjice smrti svog 'stvoritelja', hrvatska država ima toliko teških deformacija kao da će sutra propasti, ali ima i toliku unutrašnju, nešto manje i vanjsku podršku kao da će još tisuću godina opstati. Tko želi otkriti matematičku formulu životarenja, ne treba dalje tražiti."

Josip Bozanić postao je barjaktar tvrdih nacionalističkih i antikomunističkih stavova, jedva išta zaostajući za granično ustaškom crkvenom koterijom koju čine biskupi Juraj Jezerinac, Mile Bogović i drugi, a odnedavno posebno Vlado Košić i Valentin Pozaić.

Nakon što je pušten da se brani sa slobode, dotični je ustvrdio da nije zviždač kojeg traži policija. On, naime, tvrdi da je samo hukao. Ostaje za vidjeti hoće li zbog toga nadležna tijela prenamjeniti krimen i podignuti optužnicu za rasizam.

Karamarko je u pravu kada ronda da je Tuđmanovo ime zaobiđeno u govorima u Saboru i na glavnom zagrebačkom trgu, što se može obrazložiti na više načina, a najjednostavnije je ovako. S Hrvatskom je u EU ušlo i dovoljno ostavštine Franje Tuđmana tako da je i on ušao u Evropu.

Gubitak suvereniteta ulaskom u EU nije nimalo beznačajna i nevažna stvar. Ali, dok se pametniji naprežu da sačuvaju ekonomsku i socijalnu samosvojnost, ova naša dva šampiona domoljubnog prenemaganja sve bacaju na to tko će prije zabiti nacionalnu trobojnicu na što beskorisnijem mjestu.

Postjugoslavenski nacionalizami nikada ne funkcioniraju kao nešto odvojeno, singularno, nego kao zbir akcija i reakcija na širem ex-yu prostoru. Nikolićev izbor za srbijanskog predsjednika sigurno će izazvati povećano izlučivanje antisrpskih žlijezda u Hrvatskoj.

Da su građani Hrvatske 1990. godine birajući HDZ birali liberalnu demokraciju, dobili bi režim koji bi nedvojbeno bio sposoban za procesuiranje odgovornih za partizanske ili komunističke zločine, umjesto da čitavim problemom manipulira omalovažavajući ili žrtve ili čitav proces tako što od njega radi kičastu lakrdiju.

Vrijeme curi u bavljenju besmislenim dilemama, a sve to ne bi bilo moguće da se mediji nisu totalno degradirali, piše Nataša Škaričić.